USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1572
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za
rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o
ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom »N.« d.d. S. B., koje zastupa S. J., odvjetnik iz S. B., na sjednici
održanoj 16. lipnja 2005. godine, jednoglasno je donio
RJEŠENJE
I. Ustavna tužba, podnijeta protiv presude
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1850/1998-2
od 25. siječnja 2001. godine, ne uzima se u razmatranje.
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1850/1998-2
od 25. siječnja 2001. godine, kojom je odbijena revizija podnositelja
izjavljena protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi, broj: Gž-208/97-2 od 24. veljače 1998. godine, kojom je odbijena
njegova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj:
P-1693/95-8 od 9. prosinca 1996. godine.
2. Podnositelj smatra da su mu osporenim
presudama povrijeđene odredbe članka 16. Ustava Republike Hrvatske.
Predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje
osporenih presuda parničnih sudova i vraćanje predmeta na ponovni postupak
prvostupanjskom sudu.
U ustavnoj tužbi nije istaknuta povreda ustavnog
prava.
3. U odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) propisano
je:
»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu
tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim
ovlastima, kojima je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili
optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda
zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu.«
Sukladno tome, samo ona ljudska prava i temeljne
slobode čovjeka i građanina, koji su zajamčeni u pojedinim odredbama Ustava
Republike Hrvatske, smatraju se ustavnim pravima.
4. Prema odredbi članka 71. stavka 1. Ustavnog
zakona, Ustavni sud ispituje samo one povrede ustavnog prava koje su istaknute
u ustavnoj tužbi.
Podnositelj je u ustavnoj tužbi istaknuo povredu
odredbi članka 16. Ustava, koji propisuje:
»Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom
da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral
i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti
razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakomu pojedinom slučaju.«
Po naravi stvari, jamstvo razmjernosti
ograničenja ustavnih prava ne može se u ustavnoj tužbi isticati samostalno,
nego samo u odnosu prema nekom ustavnom pravu sadržanom u drugim odredbama Ustava.
5. Budući da članak 71. stavak 2. Ustavnog
zakona propisuje da se ustavna tužba neće uzeti u razmatranje u slučaju kad se
ne radi o povredi ustavnog prava, Ustavni sud nije prihvatio razmatranje
ustavne tužbe podnositelja, jer u njoj nisu istaknute povrede nijednoga
ustavnog prava.
6. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka
71. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 1. Ustavnog zakona, odlučeno je kao
u izreci.
7. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
29. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-910/2001
Zagreb, 16. lipnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.