ustavni sud republike hrvatske
1590
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice
Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi L. T. iz O., koju zastupa Z. K., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj
21. lipnja 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Sisku dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-1270/01
(ranije P-1133/91) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od jedne (1)
godine, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se
primjerena naknada podnositeljici ustavne tužbe L. T. iz O., K. 4, zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica
ustavne tužbe podnijela je dana 2. ožujka 2004. godine ustavnu tužbu radi
duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositeljica je (po majci i zakonskoj
zastupnici) dana 31. svibnja 1991. godine Općinskom sudu u Sisku podnijela
tužbu protiv Z. S., Filijale u P., kao prvotuženika i
B. B. iz K., kao drugotuženika, radi naknade štete
zbog pretrpljenih ozljeda u prometnoj nesreći koju je skrivio drugotuženik kao osiguranik prvotuženika.
Podneskom od 25. lipnja 1991. drugotuženik je osporio tužbu, te predložio da se postupak
prekine, jer se protiv njega vodi kazneni postupak.
Podneskom od 27. lipnja 1991. prvotuženik (sada pod nazivom »S.-o.« d.d.) je dao odgovor
na tužbu i osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, stavio prigovor
podijeljene odgovornosti i zatražio da se pribavi policijski zapisnik, kaznena
prijava protiv štetnika i medicinska dokumentacija za podnositeljicu.
Na ročištu održanom dana 8. srpnja 1991.
dodijeljen je rok podnositeljici radi očitovanja na odgovore na tužbu.
Dopisom suda od 24. siječnja 1992. pozvana je
podnositeljica da se očituje i stavi daljnje prijedloge.
Podneskom od 27. veljače 1992. podnositeljica je
predložila da se službenim putem pribavi policijska dokumentacija o štetnom
događaju.
Dopisom suda od 8. travnja 1992. zatražena je
dokumentacija o uviđaju, te je dopisima suda od 12. studenoga 1992., 5. ožujka
1993. i 4. svibnja 1993. sud požurivao odgovor.
Na ročištu 9. srpnja 1993. podnositeljica je
predložila prekid postupka, te je doneseno rješenje o prekidu na tri mjeseca,
koje je odmah postalo pravomoćno.
Na ročištima 14. siječnja 1994., 7. listopada
1994., 13. lipnja 1996. i 9. ožujka 1998. također su donesena rješenja o
prekidu na prijedlog podnositeljice.
Dopisom suda od 17. rujna 1998. pozvana je
podnositeljica da stavi daljnje prijedloge radi nastavka postupka.
Podneskom od 23. rujna 1998. podnositeljica
naznačuje moguće pravne sljednike prvotuženika
(Z. S. i »K. o.« B. L.) i precizira tužbeni zahtjev.
Rješenjem od 27. siječnja 1999. pozvan je
tuženik da imenuje opunomoćenika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj te
mu je rješenje uz poziv za ročište upućeno putem nadležnog suda u Bosni i
Hercegovini. Također je dopisom od istog datuma pozvana podnositeljica na
uplatu predujma za objavu oglasa o postavljanju privremenog zastupnika trećetuženiku.
Podneskom od 24. ožujka 1999. dostavljen je
dokaz o uplati predujma.
Podneskom od 13. travnja 1999. »S. o.« d.d. S.,
kao pravni sljednik, obavještava sud da Z. S. više ne
postoji, te da je njegova opunomoćenica u Republici Hrvatskoj Z. P., odvjetnica
iz S.
Podneskom od 19. travnja 1999. imenovana
odvjetnica traži dostavu dokumentacije i odgodu zakazanog ročišta.
Na ročištu 19. svibnja 1999. opunomoćenica prvotuženika »S. o.« d.d. osporava pasivnu legitimaciju,
budući da je Filijala P. bivšeg Z. S. osnovana kao zasebno društvo. Predlaže
prekid postupka do normalizacije stanja u Bosni i Hercegovini i do donošenja
diobene bilance između sljednika Z. S. Sud određuje
provođenje medicinskog vještačenja.
Na ročištu održanom 25. lipnja 1999. vještak je
predao pisani nalaz i mišljenje, a podnositeljica je zatražila rok za
očitovanje i specifikaciju tužbenog zahtjeva.
Podneskom od 28. lipnja 1999. prvotuženik ustraje na navodima s ročišta od 19. svibnja
1999., jer je pravni sljednik Z. S., F. P. upravo »K.
o.« d.d. B. L., na kojeg je tužba proširena.
Podneskom od 16. srpnja 1999. podnositeljica
specificira tužbeni zahtjev.
Podneskom od 14. rujna 1999. prvotuženik
ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije.
Na ročištu 21. rujna 1999. raspravljanje je
zaključeno i donesena presuda i rješenje kojima se tužbeni zahtjev u odnosu na
»S. o.« odbija, dok se u odnosu na »K. o.« odbacuje.
Dana 29. ožujka 2000. podnositeljica je izjavila
žalbu.
Županijski sud u Sisku, rješenjem broj: Gž-699/00 od 13. lipnja 2001., usvojio je žalbu
podnositeljice i ukinuo prvostupanjsku presudu, broj: P-1133/91 od 29. rujna
1999.
Rješenjem broj: P-1270/01 od 10. kolovoza 2001.,
prvostupanjski sud je pozvao trećetuženika »K. o.«
d.d. B. L. da postavi opunomoćenika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj,
te je rješenje uz poziv za ročište upućeno trećetuženiku
putem nadležnog suda u Bosni i Hercegovini.
Podneskom od 26. studenoga 2001. prvotuženik ostaje kod dotadašnjih navoda.
Na ročištu održanom 28. studenoga 2001. riješeno
je da će se pribaviti policijski zapisnik o očevidu.
Dopisom suda od 12. prosinca 2001. zatražen je
zapisnik o očevidu.
Dana 31. prosinca 2001. godine zaprimljen je
odgovor PP Sisak.
Novom zamolnicom od 23. siječnja 2002. sud
upućuje poziv za ročište trećetuženiku (u međuvremenu
zaprimljena obavijest Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske o neuspjeloj
dostavi trećetuženiku).
Podneskom od 4. veljače 2002. obavještava se sud
o novoj adresi podnositeljice.
Podneskom 16. rujna 2002. opunomoćenica prvotuženika traži dostavu raspravnog zapisnika s
prethodnog ročišta.
Na ročištu 19. rujna 2002. riješeno je da se
zbog neiskazane dostave za trećetuženika ročište neće
održati, ali je izvanraspravno saslušana
podnositeljica (u međuvremenu postala punoljetna) te njezina majka, kao
svjedok.
Zamolnicom od 4. veljače 2003. ponovo je pokušana dostava poziva i dokumentacije trećetuženiku.
Na ročištu održanom 27. studenoga 2003. (pred
novim predsjednikom vijeća) prvotuženik ustraje na
prigovoru promašene pasivne legitimacije, čita se odgovor PP Sisak vezan uz
očevid prometne nesreće, te sud rješava da će se od nadležnoga državnog
odvjetništva, odnosno prekršajnog suda zatražiti podatak o eventualnom vođenju
kaznenog postupka protiv štetnika. Dodjeljuje se podnositeljici rok za
stavljanje daljnjih prijedloga u svezi s drugo i trećetuženikom.
Dana 2. ožujka 2004. podnesena je ustavna tužba.
Dopisom suda od 21. lipnja 2004., upućenim
diplomatskim putem, zatražen je od trećetuženika akt
o registraciji.
Podneskom od 22. studenoga 2004. prvotuženik ostaje pri iznesenim prigovorima i podsjeća na
rješenje suda o pribavljanju podataka od državnog odvjetništva, odnosno
prekršajnog suda.
Podneskom također od 22. studenoga 2004.,
upućenim putem faks-a, drugotuženik prigovara mjesnoj
nadležnosti, tvrdi da mu, počevši od tužbe, niti jedan dokument u ovom postupku
nije dostavljen i da je
nastupila zastara potraživanja.
Na ročištu održanom dana 23. studenoga 2004.
podnositeljica se očituje na zaprimljene podneske protustranaka,
te ponovo predlaže pribavljanje podataka o kaznenom postupku, kao i
postavljanje opunomoćenika za primanje pismena trećetuženiku.
Sud utvrđuje da je drugotužitelju tužba dostavljena
još 1991. godine, te da je na nju dao odgovor, te rješava da će biti pozvan
radi saslušanja, da će se zatražiti podaci o kaznenom postupku, kao i da će se
postaviti opunomoćenika za primanje pismena trećetuženiku
koji će se obvezati na dostavu statuta i akta o registraciji.
Prema informaciji iz parničnog kancela Općinskog suda u Sisku, novo ročište je zakazano za
dan 16. lipnja 2005.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj
duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 31.
svibnja 1991. godine tužbom podnositeljice protiv tuženika Z. S., Filijala P. i
B. B., radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst
i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja
Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je dana 2. ožujka 2004.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno dvanaest (12) godina, devet (9) mjeseci i jedan (1) dan, a nakon
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja
ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset
sedam (27) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Prema stanju spisa, u razmatranom pravno
relevantnom razdoblju, postupak je pred Općinskim
sudom u Sisku bio u prekidu zbog ratnih okolnosti, odnosno prekida komunikacija
s Bosnom i Hercegovinom (prekid je nastupio 9. srpnja 1993., a postupak je
nastavljen, na poziv suda, podneskom podnositeljice od 23. rujna 1998.). Prekid
postupka je ukupno trajao pet (5) godina, dva (2) mjeseca i četrnaest (14)
dana, od čega u pravno relevantnom razdoblju deset (10) mjeseci i osamnaest
(18) dana.
U razmatranom razdoblju prvostupanjski postupak
je trajao jednu (1) godinu, deset (10) mjeseci i šesnaest (16) dana. Nakon toga
postupak po žalbi protiv prvostupanjske presude trajao je jednu (1) godinu, dva
(2) mjeseca i četrnaest (14) dana. Postupak se nakon toga ponovo vodi pred
Općinskim sudom u Sisku, do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od dvije (2)
godine, osam (8) mjeseci i devetnaest (19) dana.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE
TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
sudskom postupku nije pridonijela duljini trajanja
sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Prema stajalištu Ustavnog suda, u pogledu vrste
spora ne radi se o složenijem predmetu, već postupanje u predmetu čini
složenijim činjenica da se radi o sporu u kojem su tuženici pravne osobe s
područja druge države.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Parnični postupak po tužbi podnositeljice,
koji se vodi pred Općinskim sudom u Sisku, pod brojem: P-1270/01, traje preko
dvanaest godina. U postupanju sudova nije bilo razdoblja potpune neaktivnosti,
a na relativno malu učestalost zakazivanja ročišta od odlučnog su utjecaja bile
poteškoće vezane uz diplomatsku dostavu trećetuženiku.
Međutim, u postupku se, po ocjeni Ustavnog suda
nije postupalo učinkovito, što se prije svega očituje u činjenici da sud od
svibnja 1993. pa do prosinca 2001. nije učinio niti
jednu postupovnu radnju koja bi bila usmjerena na
utvrđivanje odlučnih činjenica koje predstavljaju osnovu odgovornosti za štetu,
to jest na prikupljanje obavijesti o prekršajnom, odnosno kaznenom postupku
protiv štetnika (drugotuženika). Sud se nije obratio
tijelima nadležnim za provođenje kaznenih, odnosno prekršajnih postupaka niti
nakon što je drugostupanjski sud ukinuo donesenu prvostupanjsku presudu, pored
ostalog i radi neutvrđenoga činjeničnog stanja, a niti nakon što je dopisom
nadležne policijske postaje iz prosinca 2001. obaviješten da policijski
zapisnik o očevidu štetnog događaja ne postoji jer je vjerojatno nestao u
požaru. Tek raspravnim rješenjem od 23. studenoga 2004. određuje da će se
zatražiti podaci o prekršajnom postupku (pri čemu se napominje da je drugotuženik još u odgovoru na tužbu od 25. lipnja 1991.
sam naveo da se protiv njega vodi kazneni postupak).
Imajući u vidu ukupno trajanje postupka koji se
i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da vođenje postupka
ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno
ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud
u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno
člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog
zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir
okolnosti svakoga pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke)
temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Sisku dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.
Broj: U-IIIA-724/2004
Zagreb, 21. lipnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.