ustavni sud republike hrvatske

1592

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom »V.« d.o.o. iz B., koje zastupa direktor B. G., na sjednici održanoj 21. lipnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukida se rješenje Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6244/04-3 od 14. prosinca 2004. godine.

III. Predmet se vraća Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6244/04-3 od 14. prosinca 2004. godine, kojim je odbačena kao nepravodobna žalba podnositelja ustavne tužbe izjavljena protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, broj: L-245/02 od 16. srpnja 2003. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem određeno je brisanje pravne osobe V. Trgovina, ugostiteljstvo, turizam, industrija i poljoprivreda d.o.o B., K. 107, upisane u reg. ul. br. 1-22516-00 Trgovačkog suda u Rijeci.

2. U postupku koji je prethodio ustavnosudskom, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju kojim odbacuje žalbu podnositelja kao nepravodobnu ističe da je u postupku utvrđeno da je podnositelj navedeno prvostupanjsko rješenje primio 20. rujna 2004. godine, a da je žalba protiv prvostupanjskog rješenja izjavljena 29. rujna 2004. godine, dakle, po proteku prekluzivnog roka od 8 dana iz članka 16. stavka 1. Zakona o sudskom registru (»Narodne novine«, broj 1/95., 57/96. i 45/99.)

3. Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odbacivši njegovu žalbu kao nepravo­dobnu, iako ona to nije bila, tim rješenjem povrijedio zakon, što je za posljedicu imalo povredu ustavnih prava zajamčenih člancima 14. stavkom 2. i 18. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Predlaže ukidanje osporenog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Ustavna tužba je osnovana

4. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s jav­nim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (ustavno pravo).

Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do nedopuštenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

5. U ustavnosudskom postupku pribavljen je spis Trgovačkog suda u Rijeci, broj: L-245/2002. Prema izvješću Trgovačkog suda u Rijeci, broj: L-245/2002 od 29. rujna 2004. godine, proizlazi da je podnositelj ustavne tužbe zaprimio prvostupanjsko rješenje dana 20. rujna 2004. godine. Žalba protiv prvostupanjskog rješenja podnesena je putem pošte (pošta B.) preporučenom pismovnom pošiljkom dana 28. rujna 2004. godine (prema prijamnom štambilju Trgovačkog suda u Rijeci).

Odredbom članka 20. stavka 2. Zakona o sudskom registru propisano je da se, ako pojedina pitanja nisu uređena pravilima izvanparničnog postupka, na odgovarajući način primjenjuju odred­be Zakona o parničnom postupku.

Odredbom članka 113. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.) propisano je da ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen.

6. Iz navedenog proizlazi da osporeno rješenje nije na zakonu utemeljeno, jer je zadnji dan roka za podnošenje žalbe bio 28. rujna 2004. godine, a kojeg datuma je podnositelj predao žalbu preporučenom pismovnom pošiljkom.

7. Polazeći od utvrđenja iz točaka 5. i 6. obrazloženja ove odluke, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju, osporenim rješenjem podnositelju povrijeđeno pravo jednakosti sviju pred zakonom zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2., pravo na žalbu zajamčeno odredbom članka 18. stavka 1., te pravo na pristup sudu zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

8. Slijedom navedenog, na temelju odredbi članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke ove odluke.

9. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-III-799/2005

Zagreb, 21. lipnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.