USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 1683

 

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi M. R. iz G., kojeg zastupa N. J. iz G., koju zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 21. lipnja 2005. godine, donio je

 

ODLUKU

 

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Karlovcu dužan je donijeti odluku u predmetu podnositelja, koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-1684/04, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. R. iz G., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 10. prosinca 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, u kojem je jedan od tuženika – protutužitelja, u parnici radi utvrđivanja valjanosti usmene oporuke.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, na temelju očitovanja Općinskog suda u Slunju i preslike rekonstruiranog spisa (jer je izgorjela priručna arhiva u zgradi tog suda) utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– sporni parnični predmet prvotno se vodio pod brojem: P-148/89. Iz preslike rekonstruiranog spisa nije razvidan točan datum početka parničnog postupka, već je razvidno da je sud prvog stupnja rješenjem od 15. prosinca 1989. godine zatražio vještačenje rukopisa ostavitelja. Sudski vještak grafolog je pisani nalaz i i mišljenje uputio sudu 7. svibnja 1990. godine;

– na ročištu od 9. srpnja 1990. godine tužitelji su osporili nalaz i mišljenje vještaka. Podnositelj ustavne tužbe dao je odgovor na tužbu i ostao kod protutužbe, tužitelji-protutuženi dali su odgovore na protutužbu, saslušano je četvero svjedoka i sud je donio rješenje o dopuni grafološkog vještačenja rukopisa ostavitelja;

– 19. prosinca 1990. godine vještak je sudu dostavio dopunski nalaz i mišljenje;

– na ročištu od 20. prosinca 1990. godine jedan od tužitelja-protutuženih, M. M., povukao je tužbu protiv podnositelja ustavne tužbe, te su potom održana ročišta 21. siječnja, 4. veljače i 16. lipnja 1991. godine;

– sud je 16. lipnja 1991. godine donio presudu kojom je odlučio u pravnoj stvari tužitelja Đ. R. i dr. protiv tuženog M. M., radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke i zapisa, i u pravnoj stvari tužitelja M. R., koji je ujedno i podnositelj ustavne tužbe, protiv tuženih M. M. i M. R., radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke;

– tužitelji, Đ. R. i dr., podnijeli su pravodobno, 24. rujna 1991. godine, žalbu protiv presude suda prvog stupnja;

– na ročištu od 17. ožujka 1998. godine opunomoćenici tužitelja uručena je »preslika presude koju nije primila prije okupacije i primjerak pravodobno uložene žalbe po tužitelju«;

– na ročištu od 1. travnja 1998. godine izvršena je rekonstrukcija spisa. Sud je rješenjem utvrdio da će se, nakon proteka roka za odgovor na žalbu, spis dostaviti Županijskom sudu u Karlovcu. Spis je 15. travnja 1998. godine dostavljen tom sudu drugog stupnja;

– Županijski sud u Karlovcu je u predmetu, broj: Gž-305/98-2 dana 10. ožujka 1999. godine, vratio spis sudu prvog stupnja i od njega zatražio da ispita »da li je navedenoj opunomoćenici (misli se na N. J., opunomoćenicu tužitelja i, ujedno, podnositelja ustavne tužbe M. R. – op. Ustavnog suda) dostavljena presuda od 18. lipnja 1991. godine, te radi utvrđenja da li je protiv te presude možda uložila žalbu, odnosno, u protivnom, da joj presudu dostavite i po isteku žalbenog roka ponovno dostavite spis ovome sudu na rješavanje«;

– na ročištu od 1. lipnja 1999. godine sud prvog stupnja utvrđuje da se u toj pravnoj stvari »ima postupati u skladu s remisornom odlukom Županijskog suda u Karlovcu, broj: Gž-305/98-2 od 10. ožujka 1999. godine«. Opunomoćenici stranaka su obavijestili sud da su pribavili adresu N. J., stoga je sud odredio da joj se mora dostaviti presuda od 18. lipnja 1991. godine, te da će se pravo na podnošenje žalbe računati od dana primitka te presude;

– Općinski sud u Slunju je 5. srpnja 1999. godine zatražio od II. policijske postaje Duga Resa točnu adresu N. J., jer joj se presuda nije mogla dostaviti na adresu koju su naveli opunomoćenici stranaka. Nadležna Policijska postaja obavijestila je 21. srpnja 1999. godine sud da je navedena adresa N. J. točna, ali da se ona »trenutno nalazi u SRJ, na neutvrđenoj adresi«;

– podneskom od 15. lipnja 2000. godine, opunomoćenica N. J., odvjetnica J. – J., dostavila je sudu punomoć za njezino zastupanje te zatražila i dobila presliku spisa;

– 28. lipnja 2000. godine navedena opunomoćenica podnijela je žalbu protiv presude Općinskog suda u Slunju od 18. lipnja 1991. godine;

– Županijski sud u Karlovcu je rješenjem, broj: Gž-736/00-2 od 4. siječnja 2001. godine, djelomično ukinuo presudu Općinskog suda u Slunju, broj: P-148/89 od 18. lipnja 1991. godine, te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;

– na ročištu pred Općinskim sudom u Slunju, održanom 13. ožujka 2001. godine, odvjetnica J. – J. zatražila je odgodu ročišta i sud ju je rješenjem obvezao da u roku od 15 dana obavijesti sud može li uredno zastupati M. R. i N. J. Opunomoćenik jednog od tužitelja, koji je u međuvremenu umro, pozvan je da uredi tužbu, a opunomoćenik tuženika M. M. obavijestio je sud da je i njegova stranka u međuvremenu umrla, te je i on pozvan da podneskom označi pasivno legitimiranu osobu iza smrti tuženika;

– podneskom od 19. ožujka 2001. godine odvjetnica J. – J. obavijestila je sud da više nije opunomoćenica M. R. i N. J., te zamolila da se sva pismena dostavljaju na njihovu kućnu adresu;

– ročište od 18. travnja 2001. godine odgođeno je na prijedlog opunomoćenice tuženika, ročište od 6. lipnja 2001. odgođeno je uslijed nemogućnosti opunomoćenika da prisustvuju ročištu »zbog deminiranja pojasa uz cestu«, a ročište od 17. kolovoza 2001. odgođeno je zbog nepristupanja stranaka i njihovih opunomoćenika;

– podneskom od 4. rujna 2001. godine opunomoćenik koji je zastupao tužitelja Đ. R. do njegove smrti, a potom je nastavio zastupati ostale tužitelje u toj pravnoj stvari, obavijestio je sud o »mogućnosti izvansudskog rješenja spora« i zamolio odgodu ročišta, stoga je sud odgodio ročište zakazano za 5. rujna 2001. godine;

– uz podnesak od 19. srpnja 2002. godine, odvjetnik L. Š. priložio je punomoć za zastupanje M. R., te zamolio zakazivanje rasprave;

– na ročištu od 30. prosinca 2002. godine sud je izvanraspravno saslušao jednog svjedoka i rješenjem pozvao opunomoćenike stranaka da ponovo urede tužbeni zahtjev, jer je u međuvremenu umrlo više osoba na strani tužitelja i tuženika, time da je na raspravi uređena tužba u odnosu na podnositelja ustavne tužbe, M. R.;

– podnescima od 24. ožujka i 14. svibnja 2003. godine opunomoćenik podnositelja ustavne tužbe zamolio je zakazivanje ročišta;

– na ročištu od 10. lipnja 2003. godine sud je rješenjem pozvao opunomoćenike svih tužitelja da se provede ostavinski postupak iza pok. Đ., M. i M. R., kako bi se tužba mogla urediti u smislu uredne aktivne legitimacije;

– podnescima od 30. lipnja i 10. studenoga 2003. godine, opunomoćenik podnositelja ustavne tužbe ponovo je zamolio zakazivanje ročišta;

– na ročištu od 2. ožujka 2004. godine sud je rješenjem usvojio prijedlog opunomoćenika podnositelja ustavne tužbe da se pozove opunomoćenik ostalih tužitelja da uredi tužbu u smislu aktivne legitimacije;

– provjerom kod Općinskog suda u Slunju na dan 15. travnja 2005. godine utvrđeno je da je u konkretnoj pravnoj stvari rasprava održana 4. svibnja 2004. godine i da je sud 21. listopada 2004. godine donio rješenje o prekidu postupka, koji će trajati sve dok nasljednici ili staratelj ne preuzmu vođenje postupka;

– spis je potom, povodom žalbe tužitelja, 16. studenoga 2004. godine upućen na rješavanje Županijskom sudu u Karlovcu.

 

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SLUNJU

3. Na temelju članka 69. stavka 1. točke 2. Ustavnog zakona, od Općinskog suda u Slunju zatraženo je izjašnjenje o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju od 29. ožujka 2004. godine, Općinski sud u Slunju izlaže kratku kronologiju postupanja u predmetu i razloge zbog kojih je spis rekonstruiran. Sud dugotrajnost postupka obrazlaže, među ostalim, navodeći da je »pogriješio podnositelj ustavne tužbe, jer nije pružio nikakav dokaz, kao ni protivne stranke, tko je postao zakonskim nasljednikom iza smrti umrlih stranaka« i da je »sudac ulagao osobite napore tijekom čitavog postupka da bi stranke uredno pristupile na sud, onda treba i za suca naći razumijevanje da u prioritetu ima druge postupke i isto tako hitne naravi«.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

UTVRĐENJA VAŽNA ZA ODLUKU

5. Svoju odluku Ustavni sud temelji na sljedećim utvrđenjima:

 

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 1989. godine. Međutim, iz preslike rekonstruiranog spisa moguće je sa sigurnošću utvrditi da je podnositelj ustavne tužbe u konkretnoj pravnoj stvari imao položaj tuženog-protutužitelja već na ročištu održanom 9. srpnja 1990. godine.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 10. prosinca 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno trinaest (13) godina i pet mjeseci (5), a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedan (1) mjesec i pet (5) dana.

 

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

Prema stanju rekonstruiranog spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Slunju, koji je 18. lipnja 1991. godine donio presudu.

Uslijed okolnosti koje su podrobno opisane u točki 2. obrazloženja ove odluke, a koje nisu sporne u parničnom niti u ustavnosudskom postupku, podnositelj ustavne tužbe podnio je žalbu protiv presude suda prvog stupnja tek 28. lipnja 2000. godine. Županijski sud u Karlovcu je rješenjem od 4. siječnja 2001. godine djelomično ukinuo presudu suda prvog stupnja i vratio predmet Općinskom sudu u Slunju na ponovno suđenje. Nakon vraćanja predmeta na ponovno suđenje pred sudom prvog stupnja nije bilo većih razdoblja neaktivnosti. Općinski sud u Slunju potom je 21. listopada 2004. godine donio rješenje o prekidu postupka i predmet je povodom žalbe od 16. studenoga 2004. godine na rješavanju pred Županijskim sudom u Karlovcu.

 

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENOG-PROTUTUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe nije pridonio duljini trajanja sudskog postupka, već je opetovano požurivao zakazivanje ročišta.

 

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda, ne radi se o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Parnični postupak ukupno traje preko trinaest godina. Ustavni sud je pri razmatranju navoda ustavne tužbe imao u vidu okolnosti koje je u svom očitovanju iznio Općinski sud u Slunju.

U tom smislu, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993. te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine. U skladu s tako izraženim stajalištem, a s obzirom na okolnosti spornog parničnog postupka, Ustavni sud utvrđuje da je država dužna organizirati svoj pravni sustav na način da se osigura suđenje u razumnom roku i u predmetima u kojima postoje određene postupovne poteškoće.

Isto tako, Ustavni sud smatra potrebnim ponovno iznijeti stajalište koje je usvojio u nekima od predmeta pokrenutih radi dugotrajnosti sudskih postupaka (npr. u predmetu broj: U-IIIA-1679/2004). Prema tom stajalištu, duljina postupka može se samo djelomično opravdati navodima suda da stranke nisu predočile relevantne dokaze, jer sud ima mogućnosti, ali i obvezu, da predmet u kojem tužitelj ne bi dokazao osnovanost svoga zahtjeva riješi prema mjerodavnim odredbama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/92. i 117/03.). Smatrajući ovo stajalište posebno važnim, Ustavni sud napominje da je opunomoćenik podnositelja ustavne tužbe istovjetno stajalište iznio u podnesku od 30. lipnja 2003. godine, upućenom Općinskom sudu u Slunju, a koji podnesak je u rekonstruiranom spisu priložen na strani 86. tog spisa.

Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, sagledavajući pri tome postupak kao jedinstvenu cjelinu, Ustavni sud utvrdio je da vođenje postupka ne udovoljava, u smislu učinkovitosti, zahtjevu suđenja u razumnom roku. Ustavni sud stoga utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

U smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Županijskog suda u Karlovcu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4028/2003

Zagreb, 21. lipnja 2005.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.