USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1726

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. i B. B. iz M. B., koje zastupa B. H., odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog društva H. i partneri iz Z., na sjednici održanoj 21. lipnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-1996/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositeljima ustavne tužbe, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:

– M. B. iz M. B., Z. 50, u iznosu od 8.500,00 kn,

– M. B. iz M. B., Z. 50, u iznosu od 8.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz  državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji ustavne tužbe podnijeli su 31. kolovoza 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelji su 8. siječnja 1990. godine podnijeli Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika, Osnovne škole “A. M.” iz M. B., radi isplate jer da im nije isplaćena razlika plaće po završnom računu iz 1988. godine.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je devet ročišta (22. ožujka 1990., 10. travnja 1990., 17. veljače 1992., 1. ožujka 1993., 12. travnja 1994., 8. veljače 1995., 24. travnja 1995., 4. rujna 1995. i 25. ožujka 1997.), provedeno knjigovodstveno vještačenje te donijeta prvostupanjska presuda 11. travnja 1997. godine. Protiv navedene presude tužena je podnijela žalbu 8. rujna 1997. godine te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 16. listopada 1997. godine.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-6365/97-2 od 22. rujna 1998. godine ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje 15. listopada 1998. godine.

Na ročište održano 7. rujna 1999. godine nije pristupio tuženi, dok je podnositelj predložio saslušavanje svjedoka, koji su saslušani na ročištu održanom 21. rujna 1999. godine, na kojemu je riješeno da će se provesti knjigovodstveno vještačenje.

Podneskom od 26. travnja 2001. godine vještak je vratio spis sudu jer da nije u mogućnosti provesti vještačenje budući da ga je tuženi obavijestio da njihov računovođa nema vremena pronaći traženu dokumentaciju u arhivi.

Rješenjem suda od 1. listopada 2001. godine pozvan je vještak radi izrade nalaza i mišljenja.

Zbog spriječenosti vještaka sud je rješenjem od 18. listopada 2001. godine odredio novog vještaka u ovom predmetu, koji je nalaz i mišljenje sudu dostavio 30. siječnja 2002. godine.

Na ročištu održanom 4. veljače 2003. godine podnositelji su predali podnesak kojim su se očitovali na nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka te je sud riješio da se provede dopunsko vještačenje.

Dopunu nalaza i mišljenja vještak je dostavio sudu dana 6. studenoga 2003. godine.

Rješenjem suda od 11. studenoga 2003. godine pozvane su stranke na očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja.

Podneskom od 24. studenoga 2003. godine podnositelji su požurili zakazivanje ročišta.

Na ročištu održanom 17. ožujka 2004. godine podnositelji su zatražili rok za očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka. Podnositelji su se podneskom od 21. lipnja 2004. godine očitovali na dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

Sljedeće ročište u ovom predmetu zakazano je za 12. svibnja 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 8. siječnja 1990. godine tužbom podnositelja protiv tuženika, Osnovne škole »A. M.« iz M. B.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997., kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 31. kolovoza 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno trinaest (13) godina, sedam (7) mjeseci i dvadesettri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i dvadesetšest (26) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedanaest (11) mjeseci i petnaest (15) dana. Od 15. listopada 1998. godine do podnošenja ustavne tužbe postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od pet (5) godina, deset (10) mjeseci i šesnaest (16) dana.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, svojim postupanjem prema ocjeni Ustavnog suda nisu pridonijeli duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak po tužbi podnositelja, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu traje preko trinaest (13) godina. U postupanju sudova nije bilo značajnih razdoblja neaktivnosti. Međutim, po ocjeni Ustavnog suda, u postupku se nije postupalo učinkovito. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, činjenicu da postupak i nadalje nije pravomoćno okončan, Ustavni sud nalazi da je podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3139/2004

Zagreb, 21. lipnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.