USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1728

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Agata Račan, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom D. T. iz N. G., koju zastupa odvjetnik I. J. iz N. G., na sjednici održanoj 7. srpnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Gž-1016/04-2 od 20. prosinca 2004. godine, kojom je odbijena žalba podnositeljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški, broj: P-711/03-9 od 24. kolovoza 2004. godine.

Tom presudom odbijen je tužbeni zahtjev podnositeljice kojim je od tuženika Doma zdravlja »Dr. A. Š.« iz N. G. tražila isplatu razlike plaće u visini od 7.550,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2001. godine.

2. Obrazlažući razloge ustavne tužbe podnositeljica u ustavnoj tužbi ponavlja razloge iznijete tijekom parničnog postupka, osporavajući primjenu materijalnog prava. Ističe da su sudovi pogrešno primijenili odluku Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine plaće za javne službe u 2001. godini, umjesto da primijene odredbe Kolektivnog ugovora iz 2000. godine, kojim je bilo propisano usklađenje plaća u javnim službama, te tako i u zdravstvu, s kretanjem plaća u trgovačkim društvima i javnim poduzećima u državnim ili pretežito državnom vlasništvu.

Podnositeljica povrijeđenima smatra ustavna prava zajamčena  člancima 54. stavkom 1. i 55. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Zbog toga predlaže Sudu usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti osporene presude i predmet vratiti na ponovni postupak. Ističe i povredu odredbe članka 117. stavka 3. Ustava.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog dijela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.

4. U postupku je utvrđeno da je tuženik podnositeljici u 2001. godini isplatio pripadajuću plaću u visini koja je pravilno obračunata u skladu s Odlukom Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za izračun plaće državnim službenicima i namještenicima u javnim službama (»Narodne novine«, broj 52/01.) i u skladu s ugovorom o radu sklopljenim između stranaka 25. ožujka 1996. godine.

Kolektivnim ugovorom o plaćama, božićnici i daru za djecu državnih službenika i namještenika u 2000. godini i njegovim Aneksom od 23. kolovoza 2000. godine, određeno je da će Vlada Republike Hrvatske i sindikati od 1. listopada 2000. godine uskladiti visinu plaća u državnim i javnim službama s kretanjem plaća u trgovačkim društvima u pretežito državnom vlasništvu. Odredbe tog Kolektivnog ugovora, prema stajalištu sudova, primjenjivale su se samo u 2000. godini. Zaključkom Vlade Republike Hrvatske od 7. prosinca 2000. godine, određeno je da će se zaposlenicima u javnim službama za razdoblje listopad – prosinac 2000. godine isplatiti razlika plaće od 8,5% mjesečno. Dakle, u tom razdoblju razlika plaće isplaćena je na temelju Zaključka Vlade Republike Hrvatske, a natemelju Kolektivnog ugovora.

U 2001. godini Vlada Republike Hrvatske i sindikati nisu dogovorili osnovicu za obračun plaća, pa je osnovicu odredila Vlada Republike Hrvatske na temelju odredbi članka 5. stavka 5. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama (»Narodne novine«, broj 79/94.) i članka 5. stavaka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, broj 27/01.)

Stoga u konkretnom slučaju nema ni produžene primjene pravnih pravila iz navedenog Kolektivnog ugovora, na temelju odredbe članka 195. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03. i 30/04.).

5. Prema članku 54. stavku 1. Ustava svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Podnositeljica u ustavnoj tužbi nije navela ni jedan ustavnopravno relevantan razlog o povredi odredbe članka 54. stavka 1. Ustava.

6. Odredba članka 55. stavka 1. Ustava glasi:

»Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.«

U konkretnom slučaju plaća je isplaćena podnositeljici na temelju mjerodavnog materijalnog prava, stoga odredbama članka 55. stavka 1. Ustava nije povrijeđena.

7. Odredba članka 117. stavka 3. Ustava ne sadrži ustavno pravo u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Slijedom iznijetog, na temelju odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Odluka o objavi odluke temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-III-568/2005

Zagreb, 7. srpnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.