USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1729
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Agata Račan, Nevenka Šernhorst
i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi S. V. iz S., na sjednici održanoj 7. srpnja 2005. godine, jednoglasno je
donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Dubrovniku dužan je donijeti
odluku u predmetu, koji se pred tim sudom vodi pod brojem: P-1003/82, u najkraćem
mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od dana objave ove
odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe S. V. iz S., V. 24, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1.
Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst),
određuje se primjerena naknada u iznosu od 9.900,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova
odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je
13. veljače 2004. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je utvrdio sljedeće činjenice
relevantne za ocjenu o povredi navedenog ustavnog prava:
– dana 18. studenoga 1982. podnositelj je podnio
tužbu Općinskom sudu u Dubrovniku protiv tuženih S. V. i dr.
radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina,
– do 5. studenoga 1997. prvostupanjski sud je
održao šest ročišta (31. kolovoza 1983., 8. travnja 1985., 14. ožujka 1989.,
22. travnja 1991., 15. svibnja 1991. i 12. lipnja 1991.) te dana 22. veljače
1989. pod brojem: P-1003/82 donio rješenje, kojim je pozvao nasljednicu na
preuzimanje postupka,
– dana 10. ožujka 1998. održano je ročište na
kojemu je konstatirano da su neki od tuženika umrli te je sud odgodio ročište,
– dana 11. ožujka 1998. sud je rješenjem pozvao
podnositelja (tužitelja) na uređenje tužbe, označavanjem nasljednika umrlih
tuženika,
– dana 16. travnja 1998. sud je rješenjem
tuženici I. V., nepoznatog boravišta, postavio privremenog zastupnika,
– dana 29. studenoga 2000. sud je rješenjem
pozvao opunomoćenika podnositelja da označi nasljednike tuženika koji su umrli,
– nakon toga nije poduzeta ni jedna radnja u
predmetu.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za utvrđenje povrede prava na suđenje u
razumnom roku mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava te odredbe
članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
UTVRĐENJA VAŽNA ZA
DONOŠENJE ODLUKE
4. Odluku o usvajanju ustavne tužbe Ustavni sud
temelji na sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 18.
studenoga 1982. godine tužbom podnositelja ustavne tužbe Općinskom sudu u
Dubrovniku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina.
Duljina sudskog postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997., kada je stupio na snagu
Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 13. veljače 2004.
godine. Do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da
je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao dvadesetjednu
(21) godinu, dva (2) mjeseca i dvadesetšest (26)
dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, tri (3) mjeseca i
osam (8) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNIH SUDOVA
U razmatranom pravno relevantnom razdoblju,
Općinski sud u Dubrovniku je održao jedno ročište (10. ožujka 1998.), u dva
navrata je pozivao podnositelja na uređenje tužbe (rješenja od 11. ožujka 1998.
i 29. studenoga 2000.) te je rješenjem od 16. travnja 1998.godine jednoj od
tuženica postavio privremenog zastupnika.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u
parničnom postupku, je pridonio duljini postupka jer u dva navrata nije
postupio po nalogu prvostupanjskog suda i označio nasljednike umrlih tuženika.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da je predmet relativno
složen zbog dokazivanja navoda stranaka očevidom i saslušanjem svjedoka.
Složenosti predmeta doprinosi i činjenica da su neki o tuženika umrli tijekom
postupka pa su postupak preuzeli nasljednici, a jednom tuženiku sud je zbog
nepoznatog boravišta morao odrediti privremenog zastupnika.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u
predmetu podnositelja trajao, do podnošenja ustavne tužbe, ukupno više od dvadesetjednu godinu sve u prvom stupnju. Nakon 5.
studenoga 1997. sud je održao samo jedno ročište i to još 1998. godine, a nakon
donesenog rješenja od 29. studenoga 2000. godine sud nije poduzeo niti jednu
radnju u postupku.
Imajući u vidu navedene okolnosti, a posebno
činjenicu da još nije donesena prvostupanjska presuda, kao i značenje sudske
odluke za podnositelja, kao osobe visoke životne dobi, Ustavni sud ocjenjuje da
je Općinski sud u Dubrovniku u konkretnoj pravnoj stvari postupao neučinkovito.
Ukazuje se na to da je sud imao na raspolaganju procesna sredstva radi ubrzanja
postupka i okončanja predmeta bez obzira na neaktivnost podnositelja kao
tužitelja u parnici.
Stoga se utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno
ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom
roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta, doprinos podnositelja, uz istodobno
uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na članku 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Dubrovniku dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana
od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se
na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-460/2004
Zagreb, 7. srpnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.