USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1763

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Agata Račan, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. F. iz H., kojeg zastupaju R. P. I. i V. Č., odvjetnici iz S., na sjednici održanoj 7. srpnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

 

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-1426/91 (raniji brojevi: P-1786/76, P-789/82 i P-1984/84) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od jedne (1) godine, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, D. F. iz H., L. b.b., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.900,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz  državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 29. rujna 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Podnositelj je 1976. godine Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu protiv   prvotuženika, L.*s r. of s. L., i drugotuženika, L.*s r. of s. L., P. za H., S., u parničnom predmetu radi poništenja odluke o otkazu podnositeljevog ugovora o radu i isplate neisplaćenih plaća. Predmet se vodio pod poslovnim brojem: P-1786/76.

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu broj: P-1786/76 od 15. srpnja 1981. godine usvojen je tužbeni zahtjev podnositelja i utvrđeno je da otkaz ugovora o radu nije valjan, a tuženici su dužni vratiti tužitelja na ranije radno mjesto i solidarno mu isplatiti traženi iznos neisplaćenih plaća.

Rješenjem Okružnog suda u Splitu broj: Gž-2702/81 od 29. prosinca 1981. godine ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet je vraćen tom sudu na ponovni postupak.

Općinski sud u Splitu je drugom presudom broj: P-789/82 od 12. srpnja 1984. godine ponovno usvojio tužbeni zahtjev podnositelja u odnosu na prvotuženika, a u odnosu na drugotuženika je tužbeni zahtjev odbio.

Okružni sud u Splitu je rješenjem broj: Gž-2987/84 od 19. listopada 1984. godine ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.

Općinski sud u Splitu je trećom presudom broj: P-1984/84 od 20. ožujka 1984. godine usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika i odbio tužbu u odnosu na drugotuženika.

Okružni sud u Splitu je rješenjem broj: Gž-1735/86 od 11. srpnja 1986. godine ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.

Općinski sud u Splitu je četvrtom presudom broj: P-1200/86 od 28. studenoga 1990. godine ponovno usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika, a u odnosu na drugotuženika je tužbu odbio.

Okružni sud u Splitu je rješenjem broj: Gž-772/91 od 7. lipnja 1991. godine ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.

Općinski sud u Splitu donio je djelomičnu, petu presudu broj: P-1426/91 od 6. listopada 1994. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da se poništi odluka o otkazu i podnositelja vrati na posao, a tužba je u odnosu na drugotuženika odbačena.

Županijski sud u Splitu je presudom i rješenjem broj: Gž-699/97 od 15. prosinca 2000. godine odbio žalbu prvotuženika i potvrdio presudu suda prvog stupnja, a   žalba drugotuženika je odbačena.

Tuženici su izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji je presudom i rješenjem broj: Revr-201/02-2 od 26. rujna 2002. godine prihvatio reviziju    prvotuženika, ukinuo presude Županijskog suda u Splitu i Općinskog suda u Splitu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak, a odbio reviziju drugotuženika. Navedenu presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Općinski sud u Splitu je primio 4. ožujka 2003. godine.

Općinski sud u Splitu ročište je zakazao za 30. listopada 2003. godine, što je datum u razdoblju nakon podnošenja ustavne tužbe podnositelja. Prema očitovanju uređujućeg suda, na tom ročištu određeno je provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja o visini tužbenog zahtjeva i zatražena je obavijest od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o visini mirovine za tužitelja.

Očitovanjem od 21. travnja 2005. godine, novi raspravni sudac obavijestio je Ustavni sud da mu je sporni parnični predmet dodijeljen u rad rješenjem predsjednika parničnog odjela od 17. studenoga 2004. godine. Ročišta su potom održana 1. ožujka, 6. travnja i 30. lipnja 2005. godine, a novo ročište je zakazano za 4. listopada 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 1976. godine, tužbom podnositelja podnesenom Općinskom sudu u Splitu.

Ustavna tužba podnesena je 29. rujna 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenje ustavne tužbe postupak u ovom predmetu ukupno traje oko dvadesetsedam (27) godina.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02. – u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997.).

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 29. rujna 2003. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja), što ukupno iznosi pet (5) godina, osam (8) mjeseci i dvadesetčetiri (24) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da je u ukupno razmatranom razdoblju Općinski sud u Splitu donio pet presuda, a u pravno relevantnom razdoblju donio je jednu djelomičnu presudu i rješenje. Postupak je sada u tijeku pred sudom prvog stupnja.

Prema očitovanju raspravnog suca, Općinski sud u Splitu je rješenjem broj: P-1426/91 od 24. travnja 2001. godine odbio prijedlog podnositelja ustavne tužbe za donošenje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine. Povodom žalbe podnositelja, Županijski sud u Splitu je rješenjem broj: Gž-1591/01 od 11. listopada 2001. godine djelomično prihvatio žalbu podnositelja i preinačio rješenje suda prvog stupnja i odredio privremenu mjeru radi osiguranja određenih novčanih tražbina podnositelja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

Prema ocjeni ovog Suda, podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, svojim ponašanjem nije pridonio duljini sudskog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se radi o djelomično složenom predmetu, u kojemu je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak po tužbi podnositelja ukupno traje oko dvadesetsedam godina, a u pravno relevantnom razdoblju traje pet godina i osam mjeseci.

Iz navoda i činjenica iznesenih u točki 2. obrazloženja ove odluke proizlazi da je sud prvog stupnja bio aktivan u radu, ali to ujedno ne znači i njegovu učinkovitost u predmetu podnositelja ustavne tužbe jer je sporni parnični predmet i dalje u postupku pred sudom prvog stupnja.

U odnosu na isticanje promjene raspravnog suca, Ustavni sud napominje da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.).

Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, sagledavajući pri tome postupak kao jedinstvenu cjelinu te izrazito neučinkovito postupanje suda, kojemu podnositelj nije pridonio svojim ponašanjem, u radnom sporu koji je po svojoj naravi hitan postupak, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja trajanja postupka i prije 5. studenoga 1997. godine. U konkretnom slučaju, Ustavni sud je kod određivanja visine naknade uzeo u obzir ukupnu duljinu postupka.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom svega iznijetoga, sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) utemeljena je na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3046/2003

Zagreb, 7. srpnja 2005.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.