POSLOVNE INFORMACIJE - 90 25.7.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-904/2004 od 11. srpnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1811

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Agata Račan, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. I. i T. I. iz Z., na sjednici održanoj 11. srpnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-546/93 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositeljima ustavne tužbe, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i to:

– M. I. iz Z., J. 28F, u iznosu od 8. 500,00 kn,

– T. I. iz Z., J. 28F, u iznosu od 8. 500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe podnijeli su 12. ožujka 2004. godine ustavnu tužbu, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-546/03, radi naknade štete.

Zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku podnositelji nalaze povrijeđenim ustavno pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositelji se pozivaju na neučinkovitost nadležnih sudova budući da navedeni postupak traje već više od 11 godina a isti još uvijek nije pravomoćno okončan.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-546/93, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Dana 3. veljače 1993. godine podnositelji su Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv tuženika, H. ž., G. d., Z., kao prvotuženika te C. o. d.d. Z., kao drugotuženika, radi naknade štete.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu održao je pet ročišta, zatim, u više navrata, je dopisima pozivao Općinsko državno odvjetništvo da sudu, radi uvida, dostavi spis kao i zaključio te preotvorio glavnu raspravu.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, ročišta pred Općinskim sudom u Zagrebu održana su 17. ožujka 1999. godine te 8. rujna 1999. godine kada je glavna rasprava zaključena i donijeta presuda kojom je tužbeni zahtjev podnositelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.

Dana 13. ožujka 2000. godine podnositelji su protiv prvostupanjske odluke izjavili žalbu a nadležni drugostupanjski sud usvojio je žalbu podnositelja i predmet vratio na ponovni postupak.

Dana 17. rujna 2004. godine nakon ponovljenog postupka, prvostupanjski sud donio je odluku kojom je veći dio tužbenog zahtjeva podnositelja usvojio, međutim predmet je, povodom žalbe tuženika, ponovno vraćen prvostupanjskom sudu na postupanje.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju od 31. svibnja 2004. godine, Općinski sud u Zagrebu navodi kronologiju postupanja u predmetu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike predmetnog spisa Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 3. veljače 1993. godine, tužbom podnositelja protiv tuženika i to H. ž., G. d. iz Z., kao prvotuženika te C. o. d.d. Z., kao drugotuženika, radi naknade štete.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) u Republici Hrvatskoj stupio je na snagu 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, na temelju članka 134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«.

Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/2000.).

Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno pravo.

Slijedom navedenog, u ovom konkretnom slučaju, Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 12. ožujka 2004. godine odnosno do dana kada je podnositelj podnio ustavnu tužbu, što ukupno čini razdoblje od (6) godina, četiri (4) mjeseca i šest (6) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, u ovom konkretnom slučaju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od dvije (2) godine, četiri (4) mjeseca i osam (8) dana, a zatim je postupak po žalbi protiv prvostupanjske presude pred Županijskim sudom u Zagrebu trajao tri (3) godine, četiri (4) mjeseca i šesnaest (16) dana, nakon čega je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Ponovni postupak pred prvostupanjskim sudom do podnošenja ustavne tužbe trajao je devet (9) mjeseci i devetnaest (19) dana.

Također, ukazuje se i na dugo trajanje prvostupanjskog postupak i prije 1997. godine. Naime prvostupanjski sud je od trenutka podnošenja tužbe, dakle od 3. veljače 1993. godine, do 5. studenoga 1997. godine održao svega 5 ročišta s tim da je sud nakon ročišta održanog 20. ožujka 1996. godine, na kojem je glavna rasprava zaključena a kasnije preotvorena, slijedeće ročište zakazao tek 17. ožujka 1999. godine.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJI U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nisu pridonijeli duljini trajanja sudskog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj pravnoj stvari.

5.5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINUSUDSKOG POSTUPKA

Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za neučinkovito i nerazumno dugo vođenje konkretnog parničnog postupka.

6. Ustavni sud ocjenjuje da parnični postupak po tužbi podnositelja, koji se, nakon usvajanja žalbe tuženika, ponovno, po drugi put, nalazi pred prvostupanjskim sudom, traje preko jedanaest godina. Iako u postupanju sudova nije bilo nekih znatnijih razdoblja neaktivnosti, ukupno trajanje postupka nikako ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koja su zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pri tom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-904/2004

Zagreb, 11. srpnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.