USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1813

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Agata Račan, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. G. iz K., na sjednici održanoj 11. srpnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Karlovcu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-1627/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. G. iz K., Ul. M. V. 11, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst), u iznosu od 9. 000,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe podnio je 31. prosinca 2003. godine ustavnu tužbu, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-1627/98, radi utvrđenja ništavosti odluke o trajnom rasporedu djelatnika na radno mjesto, vraćanja podnositelja na radno mjesto referenta zaštite na radu i zaštite od požara kao i isplate razlike plaće za period od 1. listopada 1993. godine do 1. ožujka 1996. godine uz uplatu zakonskih doprinosa na utvrđenu razliku plaće.

Zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku podnositelj nalazi povrijeđenim ustavno pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositelj zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u Karlovcu primjeren rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-1627/98, te da odredi primjerenu naknadu podnositelju zbog povrede njegovog ustavnog prava, koju je Općinski sud u Karlovcu učinio kada o pravima i obvezama podnositelja nije odlučio u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– dana 6. prosinca 1993. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Karlovcu protiv tuženika, F.-C. d.d. Č. (ranije DP »I.-T. p.i«, K.), radi utvrđenja ništavosti odluke o trajnom rasporedu djelatnika na radno mjesto, vraćanja podnositelja na radno mjesto referenta zaštite na radu i zaštite od požara kao i isplate razlike plaće za period od 1. listopada 1993. godine do 1. ožujka 1996. godine uz uplatu zakonskih doprinosa na utvrđenu razliku plaće;

– dana 29. prosinca 1993. godine održano je ročište na kojem je tuženik podnio odgovor na tužbu;

– naredno ročište zakazano je za 25. listopada 1994. godine na kojem je proveden dokaz saslušanjem dvaju svjedoka i podnositelja kao stranke u postupku;

– slijedeće ročište održano je 24. svibnja 1995. godine na kojem je proveden dokaz saslušanjem svjedoka;

– na ročištu održanom 18. srpnja 1995. godine zaključena je glavna rasprava;

– na ročištu održanom 21. prosinca 1995. godine zbog nedolaska stranaka nastupilo je mirovanje postupka;

– naredno ročište održano je 23. travnja 1997. godine na kojem je podnositelj specificirao tužbeni zahtjev;

– ročište za glavnu raspravu zakazano za  2. srpnja 1997. godine odgođeno je zbog bolesti suca;

– na ročištu održanom 20. studenoga 1997. godine zaključena je glavna rasprava;

– dana 1. travnja 1998. godine tuženik je izjavio žalbu protiv odluke prvostupanjskog suda, a 13. svibnja 1998. godine podnositelj je podnio odgovor na žalbu;

– odlukom Županijskog suda u Karlovcu, broj: Gž-374/98 od 9. rujna 1998. godine žalba tuženika je djelomično usvojena te je točku II. izreke prvostupanjske odluke nadležni drugostupanjski sud preinačio a točku III. izreke odluke ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak;

– dana 2. studenoga 1998. godine tuženik je podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv točke I. izreke prvostupanjske odluke;

– Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj: Rev-597/99 od 26. travnja 2000. godine odbio je reviziju tuženika u cijelosti kao neosnovanu;

– dana 14. prosinca 2000. godine prvostupanjski sud održao je ročište u pogledu dijela tužbenog zahtjeva podnositelja u kojem je drugostupanjski sud predmet vratio na ponovni postupak;

– zbog nedolaska podnositelja na ročište zakazano za 20. veljače 2001. godine nastupilo je mirovanje postupka;

– naredno ročište zakazano je za 22. studenoga 2001. godine;

– dana 9. siječnja 2002. godine sud je održao ročište;

– na ročištu održanom 14. ožujka 2002. godine sud je donio rješenje kojim je određeno financijsko vještačenje;

– dana 15. listopada 2002. godine sud je održao ročište;

– naredno ročište u predmetnoj stvari održano je 5. ožujka 2003. godine;

– dana 8. svibnja 2003. godine sud je održao ročište na kojem je tuženiku, pod prijetnjom novčane kazne, naložio dostavu podataka o plaći podnositelja;

– na ročištu održanom 3. lipnja 2003. godine sud opetovano donosi rješenje o provođenju financijskog vještačenja;

– rješenjem od 23. veljače 2005. godine stalnom sudskom vještaku naloženo je dopunsko vještačenje;

 

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U KARLOVCU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dopisom od 12. ožujka 2004. godine zatražio od Općinskog suda u Karlovcu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Na upit Suda, Općinski sud u Karlovcu odgovorio je dopisom od 5. travnja 2004. godine, navodeći kako nije u mogućnosti postupiti po istom iz razloga što je cjelokupni spis otpremljen na vještačenje financijsko knjigovodstvenom vještaku.

Na ponovni upit Suda (dopis Suda od 23. travnja 2004. godine) Općinski sud u Karlovcu dostavio je presliku predmetnog spisa bez očitovanja uredujućeg suca.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je sljedeće:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«

Odredbom članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je sljedeće:

»(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Ustavna tužba je osnovana.

 

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike predmetnog spisa Općinskog suda u Karlovcu, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Predmetni parnični postupak započeo je 6. prosinca 1993. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Karlovcu.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99. ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) u Republici Hrvatskoj stupio je na snagu 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, na temelju članka 134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje:

»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«.

Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/2000.).

Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno pravo.

Slijedom navedenog, u ovom konkretnom slučaju, Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 31. prosinca 2003. godine, odnosno do dana kada je podnositelj podnio ustavnu tužbu, što ukupno čini razdoblje od (6) godina i dvadeset pet (25) dana.

Uzimajući u obzir da je u ovom postupku prvostupanjska odluka donesena 20. studenoga 1997. godine koja je, u povodu žalbe tuženika odlukom drugostupanjskog suda (postupak pred drugostupanjskim sudom trajao je nešto više od četiri mjeseca), dijelom ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, valja istaći da postupak pred prvostupanjskim sudom, od ukidanja prvostupanjske odluke do podnošenja ustavne tužbe, traje 5 (pet) godina, tri (3) mjeseca i trinaest (13) dana.

Ustavni sud je utvrdio da je nadležni prvostupanjski sud, u tijeku razmatranog razdoblja održao ukupno deset (10) ročišta za glavnu raspravu počevši od 20. studenoga 1997., do zaključno 3. lipnja 2003. godine.

 

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrdio je da je u razmatranom razdoblju Općinski sud u Karlovcu od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao deset ročišta za glavnu raspravu, donio odluku koja je u povodu žalbe tuženika dijelom ukinuta (u tom dijelu predmet je vraćen na ponovni postupak), odredio knjigovodstveno vještačenje te dopunsko vještačenje.

Nakon što je drugostupanjski sud u povodu žalbe tuženika prvostupanjsku odluku u jednom dijelu ukinuo i predmet u tom dijelu vratio na ponovni postupak (drugostupanjska odluka dostavljena Općinskom sudu u Karlovcu 18. rujna 1998. godine), prvostupanjski sud zakazao je ročište za 14. prosinca 2000. godine, dakle nakon dvije (2) godine, 2 (dva) mjeseca i dvadeset šest (26) dana.

Nakon ročišta održanog 14. prosinca 2000. godine sud je neučinkovito nastavio zakazivati ročišta, dva puta odredio financijsko vještačenje te dopunsko vještačenje.

Također, ukazuje se i na dugo trajanje prvostupanjskog postupka i prije 1997. godine. Naime, unatoč činjenice da je riječ o radnom sporu kao hitnom postupku, prvostupanjskom sudu, nakon podnošenja tužbe, bile su potrebne tri (3) godine, jedanaest (11) mjeseci i četiri (4) dana da postupak provede i donese meritornu odluku.

Odredbom članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92. i 112/99. ) propisano je da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi upravo o radnom sporu koji zahtijeva hitno rješavanje, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, sud prvog stupnja morao je zakazati ročište i nastaviti s postupkom odmah po dostavi odluke drugostupanjskog suda.

Pri tom okolnost da je usporedno bio u tijeku revizijski postupak u svezi s pravomoćnim dijelom prvostupanjske odluke ne opravdava nedonošenje odluke o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.

 

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, u više je navrata dopunjavao i specificirao tužbeni zahtjev te je jednom, zbog nedolaska na ročište, doveo do mirovanja postupka. Međutim, podnositelj je isto tako, tijekom postupka, u više navrata požurivao rad suda i zakazivanje ročišta za glavnu raspravu. Mišljenje je Ustavnog suda da je podnositelj djelomično otežao rad prvostupanjskog suda, ali je prvostupanjski sud neučinkovito zakazivao i održavao ročišta, unatoč procesnim mogućnostima za ubrzanje postupka.

 

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj pravnoj stvari.

Polazeći od činjenice da su nadležni viši sudovi u povodu žalbe i revizije odluke donijeli u razumnom roku te da se postupak veći dio razmatranog razdoblja vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u tom predmetu.

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim nepostupanjem i neučinkovitim zakazivanjem ročišta pred Općinskim sudom u Karlovcu povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koja su zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pri tom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2/2004

Zagreb, 11. srpnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.