POSLOVNE INFORMACIJE - 90 25.7.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2895/2004 od 30. lipnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1816

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, odlučujući o ustavnoj tužbi J. K. iz Z., kojeg zastupa M. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 30. lipnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-3789/00 (ranije: Pr-905/93) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe J. K. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.400,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 30. srpnja 2004. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 30. travnja 1993. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv HŽ, Z., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa od 4. ožujka 1993. godine i povratka na rad.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je jedno ročište (14. prosinca 1993. godine), dok je ročište zakazano za 26. svibnja 1994. godine odgođeno te je donijeto rješenje kojim je utvrđeno da je nastupilo mirovanje zbog nedolaska uredno pozvanih stranaka. Kako niti jedna stranka u roku od 4 mjeseca od dana nastupanja mirovanja nije stavila prijedlog za nastavak postupka, sud je 24. studenoga 1994. godine donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom.

Dana 26. studenoga 1997. godine podnositelj je podnio prijedlog za ponavljanje postupka.

Požurnicama od 25. ožujka 1998. i 22. srpnja 1998. godine podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta.

Ročište je održano 18. siječnja 1999. godine, te je riješeno da će se na idućem ročištu saslušati podnositelj, kojeg će se pozvati diplomatskim putem.

Radi nedolaska podnositelja (dostavnica o uručenju poziva nije vraćena sudu), 3. svibnja 1999. godine odgođeno je ročište.

Na ročištu održanom 4. listopada 1999. godine saslušan je podnositelj, te je usvojen prijedlog za ponavljanje postupka i poništeno rješenje, broj: Pr-905/93 od 24. studenoga 1994. godine.

Podneskom od 14. listopada 2000. godine podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta, a podneskom od 31. listopada 2000. godine specificirao je tužbeni zahtjev.

Na ročištu održanom 12. veljače 2001. godine sud je tuženiku odredio rok od 15 dana radi očitovanja na podnesak podnositelja i dostave zatražene dokumentacije.

Kako tuženik nije u danom roku udovoljio rješenju od 12. veljače 2001. godine, podnositelj je sudu uputio požurnicu i predložio izvođenje dokaza.

Sud je dopisom od 20. ožujka 2001. godine pozvao tuženika da u roku od 30 dana dostavi zatraženu dokumentaciju.

Podneskom od 10. svibnja 2001. godine podnositelj je ponovno požurio sud na postupanje.

Sljedeće ročište održano je 23. listopada 2001. godine, na kojem je podnositelj predložio saslušanje svjedoka. Sud je tuženiku odredio rok od 30 dana radi dostave dokumetacije o sudjelovanju Sindikata kod donošenja programa rješavanja viška radnika, kao i dokaz da je tuženik obavijestio Zavod za zapošljavanje o programu rješavanja radnika u kojem je bio naveden i podnositelj.

Podneskom od 28. siječnja 2002. godine podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta.

Na ročište održano 17. lipnja 2002. godine podositelj nije pristupio (dostava poziva vraćena s napomenom nepoznat). Na prijedlog opunomoćenika podnositelja sud je tuženiku odredio rok od 30 dana radi dostave dokumentacije.

Podneskom od 18. srpnja 2002. godine podnositelj je požurio sud na postupanje.

Dopisom od 23. kolovoza 2002. godine sud je požurio tuženika na postupanje po raspravnom rješenju od 17. lipnja 2002. godine.

Podneskom od 11. rujna 2002. godine podnositelj je ponovno požurio sud na postupanje.

Radi spriječenosti suca ročište zakazano za 4. ožujka 2003. godine odgođeno je.

Na ročištu održanom 2. travnja 2003. godine saslušan je podnositelj.

Podneskom od 30. svibnja 2003. godine podnositelj je dostavio sudu svoju novu adresu, te je predložio da se od tuženog zatraže podaci o netto plaći, koja bi podnositelju bila isplaćena za razdoblje od 26. veljače 1993. godine, pa do dana davanja obračuna, kao i podatke o regresu, božićnici i jubilarnoj nagradi.

Ročište zakazano za 23. rujna 2003. godine odgođeno je radi spriječenosti suca.

Na ročištu održanom 5. veljače 2004. godine sud je na prijedlog podnositelja zatražio da tuženik u roku od 30 dana dostavi podatak je li na radnom mjestu na kojem je radio i podnositelj bilo zaposleno više izvršitelja i jesu li oni bili raspoređeni na druga radna mjesta i koja.

Podneskom od 20. veljače 2004. godine tuženik je naveo da zatražene podatke nije u mogućnosti dostaviti iz objektivnih razloga, jer je riječ o raspoređivanju radnika u 1993. godini.

Podneskom od 23. ožujka 2004. godine podnositelj je naveo da traži dostavu popisa radnika na dan 27. kolovoza 1993. godine, koji su ostali raditi na radnim mjestima Odjela marketinga putničkog prometa, odnosno koji su nastavili s radom u novoosnovanom Odjelu za prodaju usluga u putničkom prometu.

Na ročištu održanom 6. srpnja 2004. godine podnositelj je predložio da se na sljedećem ročištu sasluša svjedok Z. P.

Podneskom od 15. srpnja 2004. godine tuženik je obavijestio sud o nemogućnosti uručenja poziva za svjedoka Z. P., jer se isti nalazi u mirovini od 1998. godine.

Dopisom od 27. srpnja 2004. godine sud je pozvao podnositelja da dostavi točnu adresu za svjedoka.

Podneskom od 30. srpnja 2004. godine podnositelj je predložio da se izvrši uvid u spis, broj: Pr-2734/92.

Dana 4. kolovoza 2004. godine podnositelj je obavijestio sud da ne raspolaže s podacima o adresi svjedoka, te je predložio da se isti pribave službenim putem od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagreb.

Dana 2. rujna 2004. godine podnositelj ponovno upućuje podnesak sudu predlažući saslušanje sindikalnog povjerenika, D. Z.

Na ročištu održanom 11. studenoga 2004. godine saslušan je podnositelj. Sud je pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi podatke o opisu poslova koje je obavljala Đ. K. i o njezinom odlasku u mirovinu.

Podneskom od 2. veljače 2005. godine podnositelj je dostavio podatke o staroj i novoj sistematizaciji radnih mjesta. Ujedno je pored iskatnutog novčanog zahtjeva, zatražio da mu se isplati razlika plaće za razdoblje od 26. veljače 1992. godine do 26. kolovoza 1993. godine.

Rješenjem od 7. veljače 2005. godine sud je pozvao tuženika da postupi po raspravnom rješenju od 11. studenoga 2004. godine, a čemu je tuženik udovoljio podneskom od 7. ožujka 2005. godine.

Ročište je održano 2. lipnja 2005. godine.

Sljedeće ročište zakazano je za 2. kolovoza 2005. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je 4. travnja 1993. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika HŽ, Z., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa od 4. ožujka 1993. godine i povratka na rad.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 30. srpnja 2004. godine, a do toga dana Općinski sud u Zagrebu nije donio odluku, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina i tri (3) mjeseca, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Do 5. studenoga 1997. godine sud je donio rješenje o mirovanju postupka (26. svibnja 1994. godine) i rješenje kojim se tužba smatra povučenom (24. studenoga 1994. godine).

U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak se do podnošenja ustavne tužbe vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od šest godina, osam mjeseci i dvadeset pet dana. U tom razdoblju sud je održao osam ročišta. Dva ročišta odgođena su radi spriječenosti suca. Sud je bio potpuno neaktivan u dva navrata i to od 26. studenoga 1997. godine do 18. siječnja 1999. godine (jedna godina, jedan mjesec i dvadeset devet dana), i od 4. listopada 1999. godine do 12. veljače 2001. godine (jedna godina, četiri mjeseca i osam dana), u ukupnom trajanju od dvije godine, šest mjeseci i šest dana.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocijenio je da je podnositelj svojim ponašanjem bitno pridonio duljini postupka, kako u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, tako i u razdoblju prije stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije. Iako sud pri ocjeni ne uzima u razmatranje razdoblje prije 5. studenoga 1997. godine, Ustavni sud ne može zanemariti činjenicu da je 26. svibnja 1994. godine, radi nedolaska podnositelja i tuženika nastupilo mirovanje, te da je sud dana 24. studenoga 1994. godine donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom.

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine, podnositelj je pridonio duljini postupka na način što nije pristupio na dva ročišta (3. svibnja 1999. i 17. svibnja 2002. godine). Isto tako podnositelj je tek podneskom od 12. veljače 2001. godine predložio izvođenje dokaza.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o donekle složenom predmetu, ali da ta okolnost ne opravdava dugogodišnje vođenje ovog radnog spora, koji je po svojoj naravi hitan postupak.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, u pravno relevantnom razdoblju trajao oko šest godina i osam mjeseci. S obzirom da je riječ o postupku koji se vodi dulje od jedanaest godina, Ustavni sud ocjenjuje da su duljini postupka pridonijeli djelomično neaktivnost suda i djelomično ponašanje podnositelja. Imajući u vidu sve činjenice navedene u točki 2. obrazloženja ove odluke, kao i činjenicu da je riječ o radnom sporu, koji je žurne naravi, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2895/2004

Zagreb, 30. lipnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.