USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1817

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Željko Potočnjak, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom L. P.-M. iz R., na sjednici održanoj 13. srpnja 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Zpa-5/2004-5 od 2. prosinca 2004. godine kojom je uvažen zahtjev N. M. iz S., te je poništena odluka Državnog sudbenog vijeća Republike Hrvatske, broj: IS-43/03 od 26. studenoga 2003. godine kojom je za suca Općinskog suda u Rabu imenovana podnositeljica ustavne tužbe.

Upravni sud je utvrdio da podnositeljica ustavne tužbe na dan objave natječaja (5. veljače 2003. godine) nije ispunjavala sve zakonom utvrđene uvjete za imenovanje suca općinskog suda, konkretno uvjet potrebnog radnog staža na poslovima sudskog savjetnika nakon položenog pravosudnog ispita, sukladno odredbi članka 50. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94., 100/96., 115/97., 131/97., 129/00., 67/01., 5/02., 101/03., 117/03. i 17/04. ), pa je njenim izborom za suca, drugoj kandidatkinji N. M., podnositeljici zahtjeva za zaštitu ustavnih prava i sloboda, povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 44. Ustava budući da nije sudjelovala u postupku imenovanja suca Općinskog suda u Rabu pod jednakim uvjetima i u skladu sa zakonom.

2. Podnositeljica smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava, kao i da su povrijeđene odredbe članaka 1. stavka 2. i 3. Ustava Republike Hrvatske. U bitnome smatra da je Upravni sud pogrešno primijenio odredbu članka 50. stavka 1. Zakona o sudovima, odnosno pogrešno je protumačio budući da se prema mišljenju podnositeljice radi o »nejasnoj i nespretno sročenoj zakonskoj odredbi... čijim se doslovnim tumačenjem dolazi do grubog kršenja ravnopravnosti i jednakosti građana«. Podnositeljica naime smatra da su doslovnim tumačenjem odredbe članka 50. stavka 1. Zakona o sudovima sudski vježbenici stavljeni u nejednak položaj u odnosu na vježbenike u drugim pravosudnim tijelima što tu odredbu čini nesuglasnom Ustavu. Smatra stoga da je Upravni sud trebao neposredno primijeniti Protokol 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.) ili zastati s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti te odredbe s Ustavom.

Zaključno, podnositeljica ističe da je osporenom presudom dovedena u pitanje zakonitost svih odluka koje je podnositeljica kao sudac donijela u razdoblju od imenovanja do osporene presude. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu i ukine osporenu presudu Upravnog suda.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Odlukom Državnog sudbenog vijeća, broj: IS-43/03 od 26. studenoga 2003. podnositeljica ustavne tužbe imenovana je sucem Općinskog suda u Rabu te je određeno da stupa na dužnost 15. prosinca 2003. godine. Iz obrazloženja odluke proizlazi da su prijave na oglas za slobodno mjesto suca Općinskog suda u Rabu (objavljen u »Narodnim novinama«, broj 18/03 od 5. veljače 2003. ) podnijele podnositeljica ustavne tužbe, sudska savjetnica u Općinskom sudu u Rabu i N. M. iz S., odvjetnica iz S.; obje su uvrštene u listu kandidata koji ispunjavaju propisane uvjete a mišljenje kojim podržavaju kandidaturu obiju kandidatkinja dostavilo je sudačko vijeće Županijskog suda u Rijeci i Odbor za pravosuđe Hrvatskog sabora. Tijekom glasovanja o kandidatkinjama već u prvom krugu glasovanja dovoljan broj glasova (osam) dobila je podnositeljica ustavne tužbe.

Protiv te odluke zahtjev za zaštitu ustavnih prava i sloboda na temelju članka 66. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91., 9/92. i 77/92.) podnijela je N. M. smatrajući da podnositeljica ustavne tužbe nije u vrijeme objave oglasa za slobodno mjesto suca ispunjavala uvjete propisane člankom 50. Zakona o sudovima.

Upravni sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za pružanje sudske zaštite na temelju članka 66. Zakona o upravnim sporovima, jer se zahtjev N. M. odnosi na povredu ustavnih prava i sloboda, a odluka Državnog sudbenog vijeća pojedinačni je akt protiv kojeg u pravnom sustavu nije osigurana druga sudska zaštita.

Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu Državnog sudbenog vijeća Upravni sud je utvrdio da je podnositeljica ustavne tužbe položila pravosudni ispit 20. listopada 2000. godine, da je u Općinskom sudu u Rabu bila zaposlena u svojstvu sudskog vježbenika od 1. kolovoza 2000. do 17. svibnja 2001., a od 18. svibnja 2001. u svojstvu sudskog savjetnika. Iz navedenog je zaključio da na dan objave natječaja 5. veljače 2003. godine podnositeljica nije ispunjavala uvjet iz članka 50. Zakona o sudovima, tj. nakon položenog pravosudnog ispita do objave natječaja nije radila najmanje dvije godine kao savjetnik u sudu.

Odredbom članka 50. stavka 1. Zakona o sudovima propisano je:

»Za suca prekršajnog i općinskog suda može se imenovati osoba koja je nakon položenoga pravosudnog ispita radila kao savjetnik u sudu ili drugim pravosudnim tijelima najmanje dvije godine, odnosno bila odvjetnik, javni bilježnik, javnobilježnički prisjednik ili nastavnik pravnih predmeta na pravnom fakultetu, odnosno osoba koja je radila na drugim pravnim poslovima nakon položenoga pravosudnog ispita najmanje četiri godine.«

Prema utvrđenju Upravnog suda podnositeljica je traženi uvjet stekla tek 18. svibnja 2003. godine.

Slijedom navedenog, Upravni sud je utvrdio da je izborom kandidata koji na dan objave natječaja nije ispunio uvjete za imenovanje, povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 44. Ustava na temelju kojega svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.

Utvrdivši povredu ustavnog prava Upravni sud je poništio osporenu odluku Državnog sudbenog vijeća, te uputio na odredbu članka 62. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj kad sud poništi akt protiv kojega je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraća u stanje u kojemu se nalazio prije nego je poništeni akt donesen.

4. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenom presudom Upravnog suda podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.

Pravna stajališta navedena u osporenoj presudi zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud utvrđuje da je Upravni sud obrazložio svoja stajališta iznesena u osporenoj presudi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

U odnosu na pitanje dana mjerodavnog za ocjenu ispunjavaju li kandidati uvjete naznačene u natječaju, stajalište je Ustavnog suda da je mjerodavan posljednji dan roka za podnošenje prijava na natječaj. U tom smislu pogrešno je stajalište Upravnog suda izraženo u osporenoj presudi kako je mjerodavan dan objave oglasa u »Narodnim novinama«. Međutim, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja Ustavni sud ocjenjuje da takvo stajalište Upravnog suda nije dovelo do povrede ustavnog prava jednakosti pred zakonom.

Ustavni sud ocjenjuje da za konkretan slučaj nije od važnosti ni pogrešno činjenično utvrđenje Upravnog suda da je oglas za slobodno mjesto suca Općinskog suda u Rabu objavljen u »Narodnim novinama«, broj 18/03. od 5. veljače 2003. godine. Naime, uvidom u oglasne stranice »Narodnih novina«, Ustavni sud je utvrdio da je oglas za slobodno mjesto suca Općinskog suda u Rabu objavljen u »Narodnim novinama«, broj 22/03. od 12. veljače 2003. godine.

Slijedom navedenog, Ustavni sud nije prihvatio navode podnositeljice da joj u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamčena člankom 14. stavkom 2. Ustava.

5. Odredbe članaka 1. i 3. Ustava ne sadrže ustavno pravo u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst).

6. Iz navedenih razloga je, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno kao u izreci pod točkom I. Odluka o objavi temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

 

Broj: U-III-1626/2005

Zagreb, 13. srpnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.