POSLOVNE INFORMACIJE - 90 25.7.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1731/2002 od 12. srpnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1822

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Željko Potočnjak, Agata Račan, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi M. K. iz S., koju zastupa B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 12. srpnja 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu, koji se pred tim sudom vodi pod brojem: Gžn-2255/04 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. K. iz S., zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada u iznosu od 5. 900,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 23. srpnja 2002. ustavnu tužbu jer smatra da joj je radi duljine parničnog postupka povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je utvrdio sljedeće činjenice relevantne za ocjenu o povredi navedenog ustavnog prava:

– dana 16. studenoga 1987. podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv ZOIL S., radi naknade štete nastale uslijed prometne nesreće 1987. godine u kojoj je smrtno stradao njen suprug, a koju je skrivio osiguranik tuženika,

– do 5. studenoga 1997. prvostupanjski sud je održao pet ročišta i to: 5. svibnja 1988., 17. ožujka 1989., 19. srpnja 1989., 5. rujna 1991. i 10. listopada 1991. godine, na kojem je ročištu zaključena glavna rasprava i donesena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositeljice,

– protiv te presude žalbu je podnio tuženik i povodom iste je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,

– dana 4. rujna 1992. godine postupak je prekinut zbog prekida poštanskog prometa s Republikom BIH,

– ročišta zakazana za 10. svibnja 2000. i 4. prosinca iste godine odgođena su zbog dostave pismena tuženiku,

– na ročištu održanom 9. srpnja 2001. godine podnositeljici je podjeljen rok za dostavu dokumentacije,

– na ročištima održanim 16. prosinca 2002. godine i 17. ožujka 2003. godine saslušani su svjedoci,

– na ročištu od 29. rujna 2003. godine izveden je dokaz prometnim vještačenjem,

– na ročištu održanom 2. veljače 2004. godine meritorno je raspravljano,

– na ročištu održanom 1. travnja 2004. godine vještak je usmeno dopunio nalaz i mišljenje i zaključena je glavna rasprava,

– na ročištu od 8. travnja 2004. godine objavljena je presuda na koju je žalbu podnijela podnositeljica tako da je predmet 6. srpnja 2004. godine dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje i vodi se pod brojem: Gžn-2255/04.

Izvršenom provjerom kod Županijskog suda u Zagrebu utvrđeno je da taj sud još nije donio svoju odluku po žalbi podnositeljice.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU I ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. podstavka 2. Ustavnog zakona, od Općinskog i Županijskog suda u Zagrebu zatraženo je izjašnjenje o navodima ustavne tužbe. U očitovanjima 1. travnja 2005. i 20. svibnja 2005. navedeni sudovi navode kronologiju postupanja u predmetu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za odlučivanje o ustavnoj tužbi podnositelja mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava, prema kojima svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, te članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, kojim je propisano da će Ustavni sud pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke sud nije odlučio u razumnom roku.

Ustavna tužba je osnovana.

UTVRĐENJA VAŽNA ZA DONOŠENJE ODLUKE

5. Odluku o usvajanju ustavne tužbe Ustavni sud temelji na sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 16. studenoga 1987. tužbom podnositeljice ustavne tužbe Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete zbog smrti supruga u prometnoj nesreći.

Duljina sudskog postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997., kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 23. srpnja 2002. godine. Do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao četrnaest (14) godina, osam (8) mjeseci i sedam (7) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao četiri (4) godine, osam (8) mjeseci i osamnaest (18) dana.

Sudski postupak još uvijek traje jer je na prvostupanjsku presudu uložena žalba pa se postupak sada vodi pred nadležnim drugostupanjskim sudom.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

U pravno relevantnom razdoblju tj. od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe 23. srpnja 2002. godine prvostupanjski je sud zakazao tri ročišta, od kojih su dva morala biti odgođena zbog neuredne dostave (10. svibnja i 4. prosinca 2000. godine), dok je na ročištu održanom 9. srpnja 2001. podnositeljici podjeljen rok za dostavu tražene dokumentacije.

Na sporost odvijanja konkretnih parničnih postupaka utjecala je dijelom i činjenica rata na prostorima Republike Bosne i Hercegovine, poratne prilike, kao i okolnost da je tuženik pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, uz što je vezana dostava pismena diplomatskim putem.

Ustavni sud, unatoč navedenom, ocjenjuje da nadležni parnični sud nije koristio određena sredstva koja mu, na temelju mjerodavnog postupovnog zakona, stoje na raspolaganju, a čija je svrha poticanje aktivnosti i postizanje efikasnije suradnje parničnih stranaka sa sudom.

Kako je naprijed navedeno, prvostupanjski je sud donio svoju presudu 8. travnja 2004. godine.

Po žalbi podnositeljice predmet je 6. srpnja 2004. godine dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji, po proteku od nepune godine dana, još nije donio svoju odluku.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, po ocjeni ovog Suda nije pridonijela duljini postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Konkretan parnični postupak (zbog smrtnog slučaja u prometu) ukazuje na složenost samog predmeta. Međutim, imajući u vidu da je odgovornost osiguranika tuženika koji je skrivio štetni događaj u kojemu je suprug podnositeljice izgubio život, već pravomoćno utvrđena presudom Okružnog suda u Zagrebu, broj: Kž-1682/91, navedeno trajanje predmetnog parničnog postupka u prvom stupnju ne može se u potpunosti opravdati njegovom složenošću.

OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u predmetu podnositeljice trajao nepunih sedamnaest godina u prvom stupnju. Nakon 5. studenoga 1997. sud je bio potpuno neaktivan od prekida postupka 1992. do zakazivanja prvog ročišta nakon prekida (10. svibnja 2000. godine), a potom i održavanja narednih ročišta, godišnje po jedno (9. srpnja 2001., 16. prosinca 2002., 17. ožujka 2003. ).

Imajući u vidu navedene okolnosti, posebno da postupak još uvijek nije pravomoćno okončan, kao i značenje sudske odluke za podnositeljicu kao oštećenika, Ustavni sud ocjenjuje da je Općinski sud u Zagrebu u konkretnoj pravnoj stvari postupao neučinkovito. Stoga se utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1731/2002

Zagreb, 12. srpnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.