USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1826
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Željko Potočnjak, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković,
rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s
Ustavom, na sjednici održanoj dana 13. srpnja 2005. godine, donio je
RJEŠENJE
I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje
postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka 11. stavka 1. točaka
7. i 11., članka 36. stavka 3., članka 41. stavka 1. točke 7. i članka 45.
Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti
(»Narodne novine«, broj 32/02., 86/02. – ispravak, 114/03. i 151/03. –
ispravak).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu
suglasnosti s Ustavom članka 11. stavka 1. točaka 8. i 12., članka 36. stavka
3., članka 41. stavka 1. točke 7. i članka 45. Zakona o posredovanju pri
zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (»Narodne novine«, broj
32/02., 86/02. – ispravak, 114/03. i 151/03. – ispravak) podnio je Milan Jelečanin iz Osijeka
(u daljnjem tekstu: predlagatelj).
Člankom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (»Narodne
novine«, broj 114/03. ) izmijenjen je članak 11. stavak 1. na način da su točke
8. i 12. stavka 1. članka 11. postale točke 7. i 11.
2. Osporene odredbe glase:
»Članak 11.
(1) Zavod prestaje voditi osobu kao nezaposlenu
u osnovnoj evidenciji, ako ta osoba:
7) ispuni uvjete za prijevremenu starosnu
mirovinu, starosnu mirovinu, odnosno ostvari obiteljsku mirovinu ili ostvari
invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad,
11) navrši 65 godina života ako ispunjava uvjete
za mirovinu po bilo kojoj osnovi.
Članak 36.
(3) Nezaposlena osoba (muškarac) koja je provela
na radu 35 godina, odnosno nezaposlena osoba (žena) koja je provela na radu 30
godina, ima pravo na novčanu naknadu sve do ponovnog zaposlenja, odnosno nastupanja
okolnosti iz članka 41. ovoga Zakona.
Članak 41.
(1) Pravo na novčanu naknadu prestaje
nezaposlenoj osobi ako:
7) ispuni uvjete za prijevremenu starosnu
mirovinu, starosnu mirovinu, odnosno ostvari obiteljsku mirovinu, ostvari
invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad ili ostvari invalidsku
mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu višem od utvrđene
novčane naknade.
Članak 45.
Pravo na mirovinsko osiguranje iz članka 43.
ovoga Zakona nezaposlena osoba gubi nastupanjem okolnosti iz članka 41. ovoga
Zakona osim okolnosti iz članka 41. stavka 1. točke 2. istoga članka.«
3. Predlagatelj smatra da su osporene odredbe
nesuglasne s odredbom članka 57. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Obrazlažući prijedlog, u bitnom, ističe da je osporenim
odredbama jedna cijela generacija sadašnjih i budućih nezaposlenih osoba
dovedena u neravnopravan položaj i diskriminirana u odnosu na druge nezaposlene
osobe. Ističe da osobe koje ispunjavaju uvjete za prijevremenu starosnu i
starosnu mirovinu ne mogu ostvariti Ustavom zajamčenu zaštitu u slučaju
nezaposlenosti te ponovno zapošljavanje »jer ih zakonodavac praktički po sili
zakona tjera u prijevremenu starosnu mirovinu ili starosnu mirovinu, a onda im
zbog neispunjavanja uvjeta ostvarenog staža trajno umanjuje mirovinu...«.
Pored navedenog, predlagatelj ukazuje i na
nesuglasnost osporenih odredaba s odredbama članaka 4. i 7. osporenog Zakona.
4. Na temelju članka 42. stavka 1. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst), od Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva
zatraženo je i dobiveno očitovanje o prijedlogu.
Prijedlog
nije osnovan.
5. Neposredno mjerodavne za ocjenu suglasnosti
osporenih odredaba s Ustavom su odredbe članaka 1. stavka 1., 5. stavka 1. i
57. stavka 1. Ustava.
»Članak 1.
(1) Republika Hrvatska jedinstvena je i
nedjeljiva demokratska i socijalna država.
Članak 5. stavak 1.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u
suglasnosti s Ustavom (...).
Članak 57. stavak 1.
Slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti
ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć
za podmirenje osnovnih životnih potreba.«
6. Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i
pravima za vrijeme nezaposlenosti (u daljnjem tekstu: Zakon) uređuje se
posredovanje pri zapošljavanju, profesionalno usmjeravanje, obrazovanje u cilju
povećanja zapošljavanja radne snage, osiguranje za slučaj nezaposlenosti,
aktivno djelovanje na tržištu rada u cilju poticanja prostorne i profesionalne
pokretljivosti radne snage, te novog zapošljavanja i samozapošljavanja, izvori
sredstava za djelatnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te ustroj,
upravljanje i obavljanje djelatnosti Zavoda (članak 1. Zakona).
Prema odredbi članka 4. stavka 1. Zakona, za
slučaj nezaposlenosti obvezno su osigurani svi radnici u radnom odnosu. Stavkom
2. istog članka propisano je da se osiguranje za osobe iz stavka 1. ovoga
članka provodi na načelu solidarnosti.
Osiguranjem su obuhvaćena prava na novčanu naknadu,
mirovinsko osiguranje, novčanu pomoć i naknadu troškova za vrijeme obrazovanja,
jednokratnu novčanu pomoć i naknadu putnih i selidbenih troškova, te
zdravstveno osiguranje (članak 5. Zakona).
7. Razlog predlagateljevog osporavanja odredaba
Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti
temelji se na predlagateljevom stajalištu da su osporene odredbe (prema kojima
određena prava po osnovi nezaposlenosti gube nezaposlene osobe koje ispunjavaju
uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu, starosnu mirovinu, odnosno osobe koje
ostvare obiteljsku ili invalidsku mirovinu) suprotne ustavnoj obvezi države da
nezaposlenim osobama osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih
potreba. Predlagatelj smatra da osporenim odredbama zakonodavac prisiljava te
osobe na umirovljenje (pod nepovoljnijim uvjetima od onih pod kojima ostale
osobe ostvaruju pravo na mirovinu).
8. Razmatrajući osnovanost prijedloga sa
stajališta mjerodavnih odredaba Ustava, Ustavni sud polazi od sljedećeg:
Republika Hrvatska, kao socijalna država,
nezbrinutim osobama osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih
potreba.
Pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih
potreba u smislu odredbe članka 57. stavka 1. Ustava pripada, između ostalog,
osobama koje zbog nezaposlenosti ne mogu osigurati materijalna sredstva za
podmirenje osnovnih životnih potreba.
Sukladno navedenoj ustavnoj obvezi, država je
osporenim Zakonom nezaposlenim osobama priznala određena prava, među kojima su
i pravo na novčanu naknadu, mirovinsko osiguranje, zdravstveno osiguranje
(članak 5. Zakona).
Osporenim odredbama Zakona utvrđeni su uvjeti
pod kojima Hrvatski zavod za zapošljavanje prestaje voditi osobu kao
nezaposlenu u osnovnoj evidenciji (s tim da se ta osoba može prijaviti u
pomoćnu evidenciju), te uvjeti pod kojima nezaposlenoj osobi prestaje pravo na
novčanu naknadu i mirovinsko osiguranje.
Imajući u vidu činjenicu da prema osporenim
odredbama nezaposlene osobe gube prava po osnovi nezaposlenosti kad ispune
uvjete za mirovinu, dakle, nastupanjem okolnosti koje omogućavaju njihovo
materijalno zbrinjavanje po drugoj osnovi, ocjena je Ustavnog suda da osporene
odredbe nisu u nesuglasju s odredbom članka 57. stavka 2. Ustava.
Osvrćući se na predlagateljevu tvrdnju da
osporene odredbe onemogućavaju ponovno zapošljavanje osoba koje ispunjavaju
uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu, te da dovode do umirovljenja
određenih kategorija nezaposlenih osoba protiv njihove volje, Ustavni sud
ističe da takva tvrdnja nema uporišta u sadržaju osporenih odredaba. Osporene
odredbe nezaposlenim osobama koje ispunjavaju uvjete za prijevremenu starosnu
mirovinu ne onemogućavaju ponovno zapošljavanje, već im samo uskraćuju pomoć
države zbog nastupa okolnosti koje omogućavaju njihovo materijalno zbrinjavanje
po osnovi mirovine. Stoga predlagateljevu tvrdnju o neravnopravnosti
nezaposlenih osoba na koje se odnose osporene odredbe i ostalih nezaposlenih
osoba (na koje se osporene odredbe ne odnose), Ustavni sud ocjenjuje
neosnovanom.
9. Što se tiče osporene odredbe članka 36.
stavka 3. Zakona, potrebno je napomenuti da će primjena te odredbe započeti
2007. godine, jer je člankom 70. osporenog Zakona utvrđeno prijelazno razdoblje
(od 2002. do 2007. godine), u kojemu se svake godine povećava broj godina
provedenih na radu kao uvjet za ostvarivanje prava nezaposlene osobe na novčanu
naknadu do ponovnog zaposlenja, odnosno nastupa okolnosti iz članka 41.
osporenog Zakona. Na taj su način zaštićene starije osobe koje ispunjavaju
uvjete mirovinskog staža za ostavrivanje prava na
jednu od starosnih mirovina, ali ne ispunjavaju uvjet godina života.
Polazeći od svega iznijetog, predlagateljev
navod o nesuglasnosti navedene odredbe s Ustavom, Ustavni sud ocjenjuje
neutemeljenim.
10. Sud nije razmatrao navode predlagatelja o
suprotnosti osporenih odredaba s odredbama članaka 4. i 7. osporenog Zakona jer
međusobna usklađenost zakonskih odredaba nije predmet ustavnosudske ocjene u
smislu članka 128. Ustava.
11. Slijedom iznijetog, na temelju članka 43.
stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno je kao u
točki I. izreke.
12. Objava rješenja temelji se na odredbi članka
29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-I-3103/2003
Zagreb, 13. srpnja 2005.
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.