UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1962

Upravni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Bože Gagre kao predsjednika Vijeća, Sanje Štefan i mr. sc. Mirjane Juričić kao članova Vijeća, te sudskog savjetnika Krešimira Jušića kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja »Hrvatski seljački savez« iz Zagreba, kojeg zastupaju Dina Korper-Žemva te Zdenko Haramija, odvjetnici iz Zagreba, protiv rješenja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske, klasa: UP/I-030-02/2000-01/77, urbroj: 580-02-01-10-36 od 18. lipnja 2001., radi narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja, u nejavnoj sjednici održanoj 30. lipnja 2005.

presudio je

I. Tužba se odbija.

II. Ova će se presuda objaviti u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tužene Agencije odbija se zahtjev tužitelja za utvrđivanje narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja od strane poduzetnika »GIU Croatiastočar« i »Lura« d.d. iz Zagreba (točka 1. izreke), te se tužitelju nalaže uplata upravne pristojbe u iznosu od 5.000,00 kn (točka 2. izreke rješenja).

Smatrajući osporeno rješenje nezakonitim, tužitelj pokreće ovaj upravni spor.

Kao bitno u tužbi navodi da je njegov zahtjev odbijen kao na zakonu neosnovan, uz obrazloženje da iako je doista postojao dogovor prerađivača mlijeka koji djeluju na cjelokupnom hrvatskom tržištu, da je Savjet za zaštitu tržišnog natjecanja ocijenio da ta činjenica u predmetnom slučaju ne znači i povredu odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. To stoga jer da nije utvrđeno da bi se određivanjem minimalne otkupne cijene mlijeka narušilo slobodno tržišno natjecanje, jer da su prerađivači mlijeka na takav minimalni iznos odobravali određeni iznos tvorničke premije, što je za posljedicu imalo različitu otkupnu cijenu mlijeka.

Međutim, iako je tuženo tijelo utvrdilo točnim da je između dva najveća prerađivača na hrvatskom tržištu koja drže 100% tog tržišta, postojao dogovor o najnižoj otkupnoj cijeni mlijeka, svoj stav obrazlaže na način da upravo minimalna cijena mlijeka pogoduje proizvođačima, jer da predstavlja garanciju da se mlijeko određene kvalitete neće otkupljivati ispod određene cijene na koju prerađivači mlijeka odobravaju različite iznose premija. Na taj način, smatra tužitelj, tužena Agencija je ozakonila mogućnost da se grupe prerađivača koje drže cjelokupno hrvatsko tržište dogovore u odnosu na 90% cijene, dok je samo 10% te cijene promjenjiva kategorija, ovisno o visini tvorničke premije.

Stoga bi prema mišljenju tužitelja, tvornička premija trebala biti nagrada proizvođačima mlijeka koji su proizveli mlijeko određene kvalitete, a ne stalna komponenta strukture ukupne otkupne cijene mlijeka, a još manje ona komponenta koja bi osiguravala slobodu tržišnog natjecanja. Ovo osobito stoga jer prema tvrdnji tužitelja u postupku nije utvrđen način kako su prerađivači došli do kalkulacije o minimalnoj cijeni otkupa mlijeka, a drže 100% tržišta, pa proizvođač mlijeka niti nema izbora za plasman robe, što će za posljedicu imati da prerađivači kao minimalnu cijenu mlijeka mogu utvrditi bilo koji iznos, pa čak i onaj koji nije u nikakvoj vezi s tržišnom cijenom mlijeka.

Navedeno je tužitelj isticao i tijekom postupka, te predlagao da proizvođači mlijeka stave na uvid svoje kalkulacije iz kojih bi bilo vidljivo da je dogovorena minimalna cijena mlijeka financijski oprav­dana i utemeljena, a ne proizvoljno dogovorena.

Tužitelj smatra da osporeno rješenje ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi koji su bili temelj za donoše­nje tog rješenja da nisu valjano obrazloženi, zbog čega se ne može ispitati niti zakonitost i pravilnost tog rješenja.

Predlaže Sudu da tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu navodi da ista nije osnovana, te da je osporeno rješenje doneseno sukladno odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine« broj: 48/95, 52/97 i 89/98), i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja suklad­no odredbama Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine« broj: 53/91).

Na temelju zahtjeva tužitelja podnesenog sukladno članku 33. navedenog Zakona, da je pokrenulo postupak utvrđivanja narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja od strane poduzetnika »Lura« d.d. iz Zagreba, te poduzetnika, prerađivača mlijeka, članova udruge prerađivača mlijeka pri »GIU Croatiastočar« iz Zagreba, u kojem postupku nije utvrđeno da bi dogovor glede početne otkupne cijene svježeg mlijeka između članica Udruge i poduzetnika »Lura« predstavljao oblik narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja iz članka 6. točke 1. i članka 7. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, zbog čega je zahtjev kao neosnovan odbilo.

Stoga predlaže Sudu da tužbu tužitelja odbije.

Zainteresirana osoba »Lura« d.d. iz Zagreba, u odgovoru na tuž­bu iznosi iscrpne razloge zbog kojih smatra osporeno rješenje na zakonu utemeljenim, pa predlaže odbijanje tužbe tužitelja, smatrajući da je tuženo tijelo ispravno ocijenilo da u predmetnom slučaju nije riječ o povredama odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Dodaje i da je određivanje cijene mlijeka složeno, i prije svega ovisno o njegovoj kvaliteti kao osnovnom kriteriju.

Zainteresirani »GIU Croatiastočar« iz Zagreba, ovom Sudu nije dostavio odgovor na tužbu.

 

Tužba nije osnovana.

Sud prihvaća stajalište tuženog tijela izloženo u obrazloženju osporenog rješenja i nalazi da je to tijelo pravilno postupilo kada je odbilo zahtjev tužitelja, pravilno ocijenivši da u predmetnom slučaju nije riječ o povredama odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, navodeći za to i razloge koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti.

Iz podataka spisa predmeta dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tuženo tijelo po zaprimljenom zahtjevu tužitelja u kojem je kao bitno navedeno da su poduzetnici – zainteresirane osobe koji prerađuju oko 95% ukupno proizvedene količine mlijeka na domaćem tržištu, dogovorom o otkupnoj cijeni mlijeka u visini od 0,3611 kn za jednu masnu jedinicu mlijeka, povrijedili odredbe članaka 6. i 7. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, pokrenulo ispitni postupak sukladno članku 142. Zakona o općem upravnom postupku, te od zainteresiranih osoba zatražilo pismeno očitovanje, čemu su one i udovoljile.

Prema odredbi članka 6. točki 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, narušavanjem slobodnog tržišnog natjecanja smatraju se različiti oblici sprječavanja i ograničavanja poduzetničkih sloboda i djelatnosti poduzetnika u prometu roba i usluga na tržištu kao što su: ugovori, pojedine odredbe ugovora, izričiti i prešutni dogovori, usklađeno djelovanje, odluke udruženja poduzetnika, čijim se predmetnom i učinkom ili mogućim učinkom ograničava tržišno natjecanje.

Prema odredbi članka 7. stavka 1. točke 1. istog Zakona, zabra­njeni su sporazumi kojima je cilj, posljedica ili mogući učinak ograničavanje ili sprječavanje slobodnog tržišnog natjecanja, a osobito sporazumi kojima se izravno ili neizravno utvrđuju cijena roba i usluga.

Nakon zaprimljenih pismenih očitovanja, kao i provedenog dokaznog postupka, tuženo tijelo je ocjenjujući da li je ponašanje zainteresiranih kao i način utvrđivanja cijene mlijeka dovelo do povrede odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, na koje tužitelj ukazuje u zahtjevu, a ponavlja u tužbi, utvrdilo da do takve povrede nije došlo, iz niže navedenih razloga.

U postupku je utvrđeno da su zainteresirani poduzetnici tijekom 1999. godine otkupili od proizvođača mlijeka 52,94% i to poduzet­nik »Lura«, dok je drugi poduzetnik – članovi Udruge prerađivača mlijeka pri »GIU Croatiastočar« okupio preostalih 47,06% mlijeka, s time da je iz zapisnika s održanog sastanka Udruge prerađivača mlijeka »GIU Croatiastočar«, vidljivo da je donesen zaključak o otkupnoj cijeni mlijeka u rečenom iznosu, koji se smatra obveznom minimalnom cijenom, dok tvorničku premiju svaki gospodarski subjekt u preradi mlijeka utvrđuje samostalno, svojim pravilnikom ili na neki drugi način. Dakle, iz rečenog slijedi da strukturu otkupne cijene mlijeka čini minimalna otkupna cijena mlijeka, tvornička premija prerađivača mlijeka te državna premija, što konačno dovodi do različitih otkupnih cijena svježeg mlijeka i tržišnog natjecanja između prerađivača mlijeka na području Republike Hrvatske.

Iz podataka spisa predmeta također je vidljivo da je tužena Agencija, od najvećih proizvođača mlijeka – članica Udruge prera­đivača mlijeka pri »GIU Croatiastočar« tražila dostavljanje cjenika po kojima od proizvođača otkupljuju svježe mlijeko iz kojih je vidljivo da nemaju jedinstvenu otkupnu cijenu svježeg mlijeka, jer svaka od članica Udruge odobrava tvorničku premiju i to u različitim iznosima, koja ovisi prije svega o kvaliteti mlijeka i količini istog, čime međusobno potiču slobodno tržišno natjecanje. S tim u vezi se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da upravo poduzetnik »Vindija« d.d., u očitovanju od 22. svibnja 2001., individualne proizvođače stimulira na otkup mlijeka dodavanjem 0,25 kn tvorničke premije po litri mlijeka na otkupnu cijenu mlijeka navedenu u cjeniku dostavljenom od strane »GIU Croatiastočar« koju tvorničku premiju proizvođači i prerađivači mlijeka posebno dogovaraju.

U očitovanju zainteresiranog poduzetnika »Lura« d.d. između ostalog se navodi da su kao vodeća mljekarska industrija u Hrvatskoj osposobljeni i opremljeni za cjelovitu kontrolu kvalitete mlijeka koje preuzima od svojih kooperanata, u cilju proizvodnje kvalitetnih proizvoda i zaštite potrošača, pa je stoga u mogućnosti kooperantu koji proizvede mlijeko veće kakvoće, ponuditi i veću otkupnu cijenu mlijeka, ovisno od visine utvrđene tvorničke premije koja se određu­je prema kriteriju kvalitete otkupljenog mlijeka. Slijedom toga, tuže­na Agencija takvo određivanje otkupne cijene mlijeka ne smatra na­rušavanjem slobodnog tržišnog natjecanja, već upravo načinom na koji se utječe na povećanje kvalitete svježeg mlijeka koje ima za posljedicu i veću otkupnu cijenu za proizvođače mlijeka.

Stoga niti dogovor glede početne otkupne cijene svježeg mlijeka, koja predstavlja minimalnu cijenu mlijeka, između članica proiz­vo­đača mlijeka pri »GIU Croatiastočar«, ne smatra oblikom naruša­vanja slobodnog tržišnog natjecanja iz članka 6. točke 1. i članka 7. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, zbog čega je nakon utvrđenja da nije bilo povreda rečenih odredaba Zakona, zahtjev tužitelja za utvrđivanje narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja, odbilo kao neosnovan.

Ujedno se dodaje, što zainteresirani posebno ističu u svojim oči­tovanjima kako je njihova zastupljenost na tržištu posljedica njihovih kapaciteta, opremljenosti i tehnoloških mogućnosti, zbog kojih su ujedno i glavni prerađivači mlijeka koje otkupljuju od proizvođača, s time da je riječ o proizvodnji koja je na domaćem tržištu deficitarna, te ne može zadovoljiti potrebe krajnjih potrošača. Činjenica da je riječ o velikim sustavima ne znači samo po sebi i zlouporabu tog položaja na mjerodavnom tržištu, jer proizvođači samostalno odlu­čuju s kime će zaključiti ugovor o otkupu mlijeka, zbog čega naprijed opisanim radnjama nisu spriječili bilo kojeg poduzetnika u slobodnom natjecanju na tržištu, koji i dalje ima mogućnost utvrđivati drugačije uvjete za otkup mlijeka.

Također niti tužitelj u tužbi ne spominje koje bi to »treće osobe« koje nisu sudionici ugovora o minimalnoj cijeni mlijeka bili ograničeni u pristupu tržištu ili isključeni s tržišta poduzetnika, jer da bi bila ostvarena povreda naprijed rečenih odredaba Zakona, podjela tržišta morala bi biti u direktnoj svezi s nekom od ugovornih odredaba, odnosno ugovorom na koji tužitelj upire u zahtjevu, a ne posljedica naprijed rečenih okolnosti kao što su kapacitiranost, oprem­ljenost i tehničke mogućnosti pojedinih poduzetnika, čime ujedno otpada i uvjet iz članka 6. točke 1. citiranog Zakona, o ograničavanju pristupa tržištu ili isključivanju s tržišta poduzetnika koji nisu sudionici sporazuma, odnosno dogovora.

Stoga osobito kraj činjenice da su zainteresirani jedini prerađivači mlijeka na hrvatskom tržištu, Sud nalazi pravilnim zaključak tuženog tijela da se upravo utvrđivanjem minimalne otkupne cijene mlijeka jamči proizvođačima da se mlijeko određene kvalitete neće otkupljivati ispod utvrđene cijene na koju prerađivači mlijeka odobravaju različite iznose tvorničkih premija, ovisno od njegove kvalitete, te da nije riječ o ponašanju koje sadrži elemente ograničavanja tržišnog natjecanja.

Za zaključak da radnje zainteresiranih nisu dovele do zlouporabe vladajućeg položaja, odnosno spriječile slobodno natjecanje drugih poduzetnika na tržištu, tuženo tijelo je dalo valjane razloge, pa Sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijedilo zakon na štetu tužitelja.

Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu odbiti kao neosnovanu, s time da će se presuda objaviti u »Narodnim novinama« na temelju odredaba članka 37a., stavka 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

 

Broj: Us-8665/2001-5

Zagreb, 30. lipnja 2005.

Predsjednik Vijeća

Božo Gagro, v. r.