UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1966

Upravni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Štefan kao predsjednice Vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Bože Gagre kao članova Vijeća, te više sudske savjetnice Eveline Čolović Tomić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Hvara, protiv rješenja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske, klasa: UP/I-030-02/2002-01/39, urbroj: 580-02-02-17-04 od 10. srpnja 2002. godine, radi narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja, u nejavnoj sjednici Vijeća održanoj 25. svibnja 2005.

presudio je

I. Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske, klasa: UP/I-030-02/2002-01/39, urbroj: 580-02-02-17-04 od 10. srpnja 2002. godine.

II. Ova presuda objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela utvrđuje se ništavom odredba Glave IV. »Uvjeti nadmetanja«, stavka 7. Natječaja za davanje na korištenje javnih površina Grada Hvara, klasa: 363-02/02-01/26, objavljenog 22. ožujka 2002. godine na oglasnoj ploči Grada Hvara, u dijelu opisanom tim rješenjem (točka I. izreke), utvrđuje se ništavom odredba Dopune Natječaja za davanje na korištenje javnih površina Grada Hvara, objavljenog 27. ožujka 2002. godine, na oglasnoj ploči Grada Hvara, u dijelu opisanom tim rješenjem (točka II. izreke), nalaže se Gradu Hvaru da na oglasnoj ploči objavi novi Natječaj za davanje na korištenje javnih površina Grada Hvara bez odredbi točke I. i II. izreke ovog rješenja (točka III. izreke), nalaže se Gradu Hvaru da preslik novog Natječaja za davanje na korištenje javnih površina Grada Hvara dostavi Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja (točka IV. izreke), te se utvrđuje da će to rješenje biti objavljeno u »Narodnim novinama« (točka V. izreke).

U tužbi protiv osporenog rješenja tužitelj u bitnom ističe da je proveo cjelokupan postupak Natječaja za korištenje javnih površina sukladno svojim ovlastima iz Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi i Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave te vlastitim odlukama, pa s tim u svezi smatra osporeno rješenje neutemeljenim i traži njegovo poništenje. Ovo iz razloga jer odredbe Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja nisu primjenjive na jedinice lokalne uprave i samouprave, pa se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti niti na Grad Hvar, a što je sukladno članku 4. citiranog Zakona, budući da Grad Hvar kao jedinica lokalne uprave i samouprave ne pripada u krug osoba taksativno pobrojanih u članku 2. ZZTN. Grad Hvar ne obavlja gospodarsku djelatnost, niti je poduzetnik, a u svemu se pridržava odredaba Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi iz oblasti djelokruga poslova lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana. Tužitelj također ističe da javne površine nisu mjerodavno tržište, jer prodaja proizvoda: bižuterije, razglednica, slika, poljoprivrednih proizvoda, sladoleda, kokica itd. obavlja se i u mnogim poslovnim prostorima u privatnom vlasništvu, pa se ne može tako jednostavno vlasništvo javnih površina poistovjetiti s tržištem. Također Grad Hvar nema monopolistički položaj na mjerodavnom tržištu, kako to tvrdi tuženo tijelo, pozivajući se na članak 14. stavak 2. ZZTN. Pozivom na članak 43. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave, Grad Hvar je ovlašten propisivati načine i uvjete korištenja javnih površina, a što je i utvrdio Odlukom o gradskim porezima Grada Hvara (»Službeni glasnik Grada Hvara«, broj 3/00). S tim u svezi tužitelj ističe da nije onemogućio pristup Natječaju Milici Dulčić iz razloga nepodmirenja svih dospjelih obveza prema Gradu Hvaru, već iz razloga što nije ispunjavala i druge uvjete tražene Natječajem. Zbog svega navedenog tužitelj predlaže Sudu da njegovu tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana te da ostaje pri svim razlozima iznesenim u osporenom rješenju, slijedom čega predlaže Sudu da tužbu tužitelja odbije.

Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu, Milica Dulčić iz Hvara, koju zastupa Gordana Lazović, odvjetnica iz Zagreba, u opširnom odgovoru na tužbu u bitnom ističe kako je tuženo tijelo pravilno ocijenilo da se odredba članka 4. ZZTN primjenjuje i na jedinice lokalne uprave i samouprave i to iz razloga jer njegova primjena ne sprječava obavljanje zadaće koje su tim tijelima posebnim propisima utvrđene i zbog kojih su tijela uprave i samouprave osnovana. Uvažavajući odredbe članka 3. ZZTN, kojom je određen pojam poduzetnika, odredbu članka 2. istog Zakona kojom je određeno da se isti Zakon primjenjuje na trgovačka društva, trgovca pojedinca, obrtnika i druge pravne i fizičke osobe koje obavljajući gospodarsku djelatnost sudjeluju u prometu robe i usluga, kao i odredbe članka 9. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kojom je određeno da su općina, grad i županija pravne osobe, očito je da je Grad Hvar u ovom slučaju pravna osoba – poduzetnik na kojeg se mogu bez ikakvih smetnji, sukladno odredbi članka 4. ZZTN, primjenjivati odredbe tog Zakona. U nastavku odgovora na tužbu zainteresirana osoba navodi razloge, pozivom na odgovarajuće odredbe ZZTN, na temelju kojih smatra da je osporeno rješenje na Zakonu osnovano, te predlaže Sudu da tužbu tužitelja odbije.

 

Tužba je osnovana.

Razmatranjem sveza spisa, kao i osporenog rješenja, Sud nalazi da se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim, posebice zbog pogrešne primjene materijalnog zakona na temelju kojeg je riješena ova pravna stvar.

Naime, odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj 48/95, 52/97 i 89/98 – u daljnjem tekstu: ZZTN), na temelju kojeg je doneseno osporeno rješenje, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ovlaštena je poduzimati mjere propisane tim Zakonom u slučaju narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja od strane poduzetnika.

Poduzetnik u smislu citiranog Zakona je pravna i fizička osoba iz članka 2. ovoga Zakona.

Prema pak odredbi članka 2. stavka 1. ZZTN, ovaj Zakon se primjenjuje na trgovačka društva, trgovca pojedinca, obrtnika i druge pravne i fizičke osobe, koje obavljajući gospodarsku djelatnost sudjeluju u prometu robe i usluga.

U konkretnom slučaju tuženo tijelo je utvrdilo da je Grad Hvar tj. tužitelj poduzetnik u smislu citirane zakonske odredbe, uz obrazloženje da Grad Hvar kao jedinica lokalne samouprave, dakle pravna osoba, sudjeluje u prometu roba i usluga, te je raspisivanjem natječaja od 22. ožujka 2002. godine za davanje na korištenje javnih površina, kao i dopunom istog od 27. ožujka 2002. godine, koristeći svoj monopolistički položaj, na bespravan način narušio slobodno tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu određivanjem ograničavajućih uvjeta za pristup tom tržištu.

Takav zaključak tuženog tijela, ovaj Sud ne može prihvatiti, jer je upravo suprotan naprijed citiranoj odredbi članka 2. stavka 1. ZZTN, iz koje proizlazi da se taj Zakon primjenjuje na pravne osobe koje obavljajući gospodarsku djelatnost sudjeluju u prometu roba i usluga.

Jedinice lokalne samouprave, međutim, ne obavljaju gospodarsku djelatnost, već, sukladno ustavnom ovlaštenju iz članka 134. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/2001 – pročišćeni tekst), obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.

Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom (članak 134. stavak 3. Ustava RH), a jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona, svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela, te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima (članak 135. Ustava RH).

Sukladno navedenom, jedinice lokalne samouprave dužne su, pored ostalih, osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti, pod kojima se podrazumijeva i održavanje javnih površina, na način i u postupku utvrđenim odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, broj 36/95 – 59/01), kao i posebnim propisima donesenim na temelju citiranog Zakona odnosno statuta jedinice lokalne samouprave.

Slijedom izloženog, Grad Hvar ne predstavlja poduzetnika u smislu odredbe članka 2. ZZTN, iz kojeg razloga se prema njemu ne mogu primijeniti odredbe navedenog Zakona na način kako je to učinilo tuženo tijelo u osporenom rješenju, pa je time što je tako postupilo tuženo tijelo povrijedilo zakon na štetu tužitelja.

Imajući u vidu navedeno, valjalo je, na temelju članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92) odlučiti kao u točki I. izreke ove presude tj. tužbu tužitelja uvažiti, dok se točka II. izreke, koja se odnosi na objavu presude u »Narodnim novinama«, temelji na odredbi članka 37a. stavka 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

 

Broj: Us-7761/2002-6

Zagreb, 25. svibnja 2005.

Predsjednica Vijeća

Sanja Štefan, v. r.