USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2034

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi R. L. iz K., kojeg zastupa T. M. Š., odvjetnica iz K., na sjednici održanoj 8. rujna 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Gospiću dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-400/86 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe R. L. iz K., M. K. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.200,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je dana 17. srpnja 2004. podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Gospiću pod brojem: P-400/86, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Gospiću od 3. veljače 2005. i 3. lipnja 2005. te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Gospiću broj: P-400/86, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Dana 1. rujna 1986. podnositelj je Općinskom sudu u Gospiću podnio tužbu protiv S. Z. radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. održano je pet ročišta za glavnu raspravu (4. studenoga 1986., 30. lipnja 1987., 12. siječnja 1988., 20. siječnja 1988. i 18. travnja 1988.).

Nakon 5. studenoga 1997. ročište je održano 11. studenoga 1997. te je podnositelju naloženo da u roku od šest mjeseci pribavi novu adresu tuženika budući da je isti odselio s adrese u N. S., SRJ.

Na ročištu održanom 16. lipnja 1999. podnositelju je naloženo da u roku od daljnjih mjesec dana dostavi adresu tuženika te da precizira tužbeni zahtjev.

Podneskom od 17. srpnja 1999. podnositelj je predložio da se tuženiku postavi skrbnik za poseban slučaj.

Podneskom od 19. srpnja 1999. podnositelj je dostavio sudu novu adresu tuženika navodeći da isti živi u K.

Ročište zakazano za dan 5. prosinca 2000. odgođeno je na prijedlog tuženika.

Ročište zakazano za dan 15. lipnja 2001. odgođeno je jer od Ministarstva pravosuđa nije zaprimljena obavijest o iskazanoj dostavi za tuženika, a podnositelju je naloženo da u roku od mjesec dana precizira tužbeni zahtjev.

Podneskom od 3. srpnja 2001. podnositelj je precizirao tužbeni zahtjev.

Ročište zakazano za dan 12. listopada 2002. odgođeno je budući da od Ministarstva pravosuđa nije zaprimljena potvrda o iskazanoj dostavi za tuženika.

Podnescima od 10. svibnja 2004. i 28. svibnja 2004. podnositelj je požurivao zakazivanje ročišta te predložio određivanje privremene mjere.

Na ročištu održanom 10. svibnja 2005. sud je naložio podnositelju da u roku od osam dana dostavi daljnju dokumentaciju, čemu je podnositelj udovoljio dana 25. svibnja 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

 

UTVRĐENJA VAŽNA ZA DONOŠENJE ODLUKE

4. Ustavni sud svoju odluku obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Dana 1. rujna 1986. podnositelj je Općinskom sudu u Gospiću podnio tužbu protiv S. Z. radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je dana 17. srpnja 2004., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno sedamnaest (17) godina, devet (9) mjeseci i šesnaest (16) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak i 14/02.) do 17. srpnja 2004., to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvanaest (12) dana.

 

  4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Razmatrajući postupanje nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud u Gospiću od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao dva ročišta (11. studenoga 1997. i 16. lipnja 1999.). Sud je bio neaktivan u razdoblju od 11. studenoga 1997. do 16. lipnja 1999. (jedna godina, sedam mjeseci i pet dana) te od 19. srpnja 1999. do 17. srpnja 2004., to jest do dana podnošenja ustavne tužbe (četiri godine, jedanaest mjeseci i dvadesetosam dana). Unatoč činjenici da je tuženik tijekom postupka odselio u K., uslijed čega zbog neuredne dostave nisu održana ročišta zakazana za 15. lipnja 2001. i 12. listopada 2002., za navedenu duljinu postupka nema objektivnog opravdanja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, pridonio je duljini sudskog postupka. Naime, na ročištu održanom 11. studenoga 1997. podnositelju je naloženo da u roku od šest mjeseci dostavi novu adresu tuženika, što je on učinio tek 19. srpnja 1999. Nadalje, na ročištu održanom 16. lipnja 1999. podnositelju je naloženo da precizira tužbeni zahtjev, što je on učinio tek podneskom od 3. srpnja 2001. godine.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda, iako se ne radi o činjenično složenom predmetu, u postupku postoje elementi složenosti jer je tuženik tijekom postupka odselio u K. te se dostava za istog vršila diplomatskim putem.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodi u trajanju duljem od sedamnaest godina, da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. sud bio neaktivan u duljim razdobljima te da sud još uvijek nije meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, izrazito neučinkovito postupanje suda te okonost da se postupak čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Neučinkovitost suda može se samo djelomično opravdati činjenicom da ročišta za glavnu raspravu, zakazana za 15. lipnja 2001. i 12. listopada 2002., nisu održana zbog neuredne dostave za tuženika, odnosno zbog sporosti nadležnih tijela u dostavi sudskih pismena tuženiku diplomatskim putem.

Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.).

Sud je također utvrdio da je i sam podnositelj, neudovoljavanjem nalozima suda u danim rokovima, djelomice doprinio duljini sudskog postupka.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja, što je učinjeno i u slučaju podnositelja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud, osim okolnosti samog slučaja, istodobno uvažava i ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Gospiću dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2708/2004

Zagreb, 8. rujna 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.