USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2069

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom N. F. iz S., koju zastupaju E. K.-B. i M. B.-P., odvjetnice iz S., na sjednici održanoj 13. rujna 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukidaju se:

– rješenje Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-305/01 od 23. ožujka 2001. godine i

– rješenje Općinskog suda u Splitu, broj: IV P-684/00 od 6. studenoga 2000. godine

III. Predmet se vraća Općinskom sudu u Splitu na ponovni postupak.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-305/01 od 23. ožujka 2001. godine, kojim je odbijena žalba podnositeljice (tužiteljice u parničnom postupku) kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, broj: IV P-684/00 od 6. studenoga 2000. godine.

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba podnositeljice.

2. Podnositeljica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena ustavna prava sadržana u člancima 14. stavak 2. i 26. Ustava Republike Hrvatske, kao i ustavne odredbe iz članaka 19. stavak 1. i 117. stavak 3. Ustava.

Obrazlažući povrede ustavnih prava, podnositeljica u ustavnoj tužbi navodi da je u parničnom postupku radi isplate razlike otpremnine svoj tužbeni zahtjev temeljila na činjenici da joj tuženik »K. i.« d.d. iz S., kod izračuna visine otpremnine nije uzeo u obzir i radni staž koji je ostvarila kod prednika tuženika. Smatra da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbacili njenu tužbu, budući je isplata otpremnine, koju zaposlenik zahtijeva od poslodavca, novčano potraživanje iz radnog odnosa za koje, u smislu odredbe članka 126. stavka 4. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 17/01., 82/01., u daljnjem tekstu: ZR), nije bilo potrebno prethodno se obratiti poslodavcu radi zaštite prava.

Predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporenih odluka i vraćanje predmeta na ponovno postupanje.

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Splitu, broj: IV P-684/2000.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Člankom 126. stavcima 1. i 2. ZR-a propisano je da zaposlenik, koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva ne udovolji tom zahtjevu, zaposlenik u daljnjem roku od 15 dana može zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Stavkom 4. ZR-a propisano je da propust zaposlenika da zahtijeva naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa, u rokovima iz stavka 1. do 3. tog članka, ne može imati za posljedicu gubitak prava na ta potraživanja.

5. U parničnom postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, utvrđeno je da je podnositeljica bila djelatnica tuženika do 21. lipnja 1997. godine, kada joj je zbog gospodarskih razloga, prestao radni odnos. Predmet spora je zahtjev podnositeljice za ostvarenjem prava na isplatu razlike otpremnine temeljem otkaza Ugovora o radu, u smislu odredbe članka 126. ZR-a.

Prvostupanjski sud u osporenoj odluci zauzeo je stajalište da podnositeljica ne ostvaruje pravo na traženje sudske zaštite, budući je u postupku utvrđeno da podnositeljica nije prethodno zahtijevala od poslodavca zaštitu povrijeđenog prava, u smislu članka 126. stavaka 1. do 3. ZR-a, te je njezinu tužbu odbacio.

Drugostupanjski sud odbio je žalbu podnositeljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

6. Analizom navoda ustavne tužbe i osporenih odluka, Ustavni sud je utvrdio da su sudovi na štetu podnositeljice pogrešno primijenili materijalno pravo, čime su povrijedili ustavno pravo propisano člankom 14. stavkom 2. Ustava, kojim je zajamčena jednakost svih pred zakonom.

Otpremnina (pravo na otpremninu i visina otpremnine) je novčana tražbina iz radnog odnosa, te zaposlenik nije obvezan podnijeti zahtjev za zaštitu prava, niti je to pretpostavka za ostvarivanje prava na otpremninu. Naime, sukladno članku 126. stavku 4. ZR-a, propust zaposlenika, u ovom slučaju podnositeljice ustavne tužbe, da zahtijeva zaštitu prava kod poslodavca, a glede nepriznavanja kontinuiteta radnog staža u svezi s isplatom otpremnine, nema za posljedicu gubitak prava na tu tražbinu.

Sudovi su stoga pogrešno utvrdili da zakonitost nepriznavanja kontinuiteta radnog staža nisu mogli ocjenjivati, jer je odluka o otkazu ugovora postala konačna i pravomoćna, a podnositeljica se nije prvo obratila tuženiku za zaštitu svog povrijeđenog prava nepriznavanja kontinuiteta radnog staža.

U slučaju podnositeljice radi o novčanoj tražbini iz radnog odnosa, koja se može postići kondemnatornom tužbom jer pitanje osnovanosti isplate razlike otpremnine uključuje utvrđivanje priznanja, odnosno nepriznavanja, kontinuiteta radnog staža iz koga se taj zahtjev izvodi. Podnositeljica je imala pravo, sukladno članku 126. stavku 4. ZR-a, zahtijevati sudsku zaštitu.

7. Odredba članka 26. Ustava, kojim se svim državljanima i strancima jamči jednakost pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti, nije mjerodavna u konkretnom slučaju. Podrobno obrazloženje stajališta u svezi članka 26. Ustava, Ustavni sud iznio je u Odluci, broj: U-III-884/04 od 16. prosinca 2004. godine, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 2/05.

8. Odredbe članaka 19. stavka 1. i 117. stavka 3. Ustava, čiju povredu podnositeljica također ističe, ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom i stoga nisu osnova za pružanje ustavnosudske zaštite u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatsku (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).

9. Slijedom navedenog, a sukladno člancima 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke ove odluke.

10. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-III-1130/2001

Zagreb, 13. rujna 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.