USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2076
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom
ustavnom tužbom N. b. d.d. Z., koju zastupaju Ž. M. i T. Š., odvjetnici iz S.,
na sjednici održanoj dana 13. rujna 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukida:
– rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske,
broj: Revt-12/04-3 od 31. ožujka 2004. godine.
II. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike
Hrvatske na ponovni postupak.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnijeta je protiv rješenja
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revt-12/04-3
od 31. ožujka 2004. godine kojim je, kao nepravodobna, odbačena
podnositeljičina revizija izjavljena
protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-479/02-2 od 22. travnja 2003. godine.
Tom je presudom odbijena žalba tuženice i
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, broj: P-779/00 od 7. ožujka 2001.
godine.
2. Podnositeljica smatra da je osporenim
rješenjem povrijeđeno njezino ustavno pravo zajamčeno člankom 14. stavkom 2.
Ustava Republike Hrvatske. Međutim, iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da
podnositeljica zapravo ukazuje na povredu ustavnog prava na pravično suđenje
zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava. Obrazlažući povredu, ističe da je
revizija protiv drugostupanjske presude izjavljena pravodobno, jer je upućena
nadležnom sudu preko pošte preporučeno dana 1. kolovoza 2003. godine. Međutim,
očitom omaškom pošte, revizija je proslijeđena Uredu državne uprave u
Splitsko-dalmatinskoj županiji, a ne sudu. Smatrajući da je odbacivanjem
revizije kao nepravodobne, Vrhovni sud povrijedio podnositeljičino ustavno
pravo jednakosti pred zakonom, odnosno ustavno pravo na pravično suđenje,
podnositeljica predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporenog rješenja
Vrhovnog suda.
Ustavna
tužba je osnovana.
3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu:
Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da
mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i
područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je
odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog
djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom,
odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
4. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Splitu, broj:
P-779/00 utvrđeno je sljedeće:
– presudom Trgovačkog suda u Splitu, broj:
P-779/00 od 7. ožujka 2001. godine, naloženo je tuženici, D. b. d.d. Z.
(podnositeljičinoj pravnoj prednici), kao fiducijarnom
vlasniku određene nekretnine da dopusti namirenje tražbine tužiteljice S. b.
d.d. S. u iznosu od 39.029.872,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama i
troškovima parničnog postupka.
– presudom Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske, broj: Pž-479/02-2 od 22. travnja 2003.
godine, odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu
od 7. ožujka 2001. godine,
– tuženica je primila navedenu presudu 4. srpnja
2003. godine,
– protiv drugostupanjske presude podnositeljica
je izjavila reviziju putem pošte preporučeno, dana 1. kolovoza 2003. godine,
– dana 4. kolovoza 2003. godine, reviziju je zaprimio
Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji,
– nakon što je podnositeljičinim punomoćnicima,
Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji vratio reviziju,
podnositeljica je 12. kolovoza 2003. godine, putem pošte, preporučeno, ponovno
uputila reviziju Vrhovnom sudu.
Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio je
podnositeljičinu reviziju ističući da je revizija izjavljena 12. kolovoza 2003.
godine, nepravodobna. Pored toga, Vrhovni sud ističe da činjenica što je
revizija predana Uredu državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji ne može
dovesti do drugačije odluke glede njezine dopustivosti, jer do isteka roka
revizija mora biti predana sudu (nadležnom ili nenadležnom).
5. Odredbom članka 382. stavka 1. Zakona o
parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03., u
daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da protiv pravomoćne presude, donesene u
drugom stupnju, stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana
dostave prijepisa presude.
Prema odredbi članka 112. stavka 4. ZPP-a, ako
posljednji dan roka pada u nedjelju (...), rok istječe protekom prvoga idućeg
radnog dana.
Prema odredbi članka 113. stavka 2. ZPP-a, ako
je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom (...), dan predaje pošti smatra
se danom predaje sudu kojemu je upućen.
Prema odredbi članka 66. stavka 4. Zakona o
općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91. i 103/96. – odluka Ustavnog suda, u daljnjem tekstu: ZUP), kad tijelo dobije poštom
podnesak za čiji primitak nije nadležno, a nesumnjivo je koje je tijelo
nadležno za primitak, poslat će podnesak bez odgode nadležnom tijelu odnosno
sudu i o tome obavijestiti stranku (...).
6. Podnositeljica je primila drugostupanjsku
presudu dana 4. srpnja 2003. godine. Posljednji dan roka za izjavljivanje
revizije bio je 3. kolovoza 2003. godine. Međutim, kako je 3. kolovoza 2003.
godine bila nedjelja, rok za izjavljivanje revizije u konkretnom slučaju
istekao je 4. kolovoza 2003. godine (ponedjeljak).
Iz spisa Trgovačkog suda u Splitu, broj:
P-779/00 razvidno je da je dana 1. kolovoza 2003. godine, podnositeljica
uputila reviziju preko pošte, preporučenom pošiljkom broj 3988.
Dana 4. kolovoza 2003. godine, reviziju je
zaprimio Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji koji je vratio
reviziju podnositeljici.
7. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava,
propisano je:
Svatko ima
pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom
roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog
kažnjivog djela.
Navedeno ustavno pravo obuhvaća i pravo stranaka
da poduzimaju sve zakonom dopuštene postupovne radnje
i ulažu pravne lijekove.
Polazeći od navedenih, mjerodavnih odredaba
ZPP-a i ZUP-a, Ustavni sud ocjenjuje da je Vrhovni sud, odbacivši reviziju kao
nepravodobnu, povrijedio podnositeljičino ustavno pravo na pravično suđenje iz
članka 29. stavka 1. Ustava.
Podnositeljica je izjavila reviziju protiv
drugostupanjske presude putem pošte, preporučenom pošiljkom, dana 1. kolovoza
2003. godine, te stoga u konkretnom slučaju (u smislu odredbe članka 113.
stavka 2. ZPP-a) treba smatrati da je 1. kolovoza 2003. godine, dan predaje
revizije sudu.
Stoga Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljica
izjavila reviziju u roku koji je Zakonom određen za njezino izjavljivanje.
Okolnost što je revizija stigla nenadležnom tijelu, prema ocjeni ovog Suda, ne
može dovesti do drugačijeg utvrđenja.
S obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju
nije bilo dvojbe tko je nadležan za primitak revizije, upravno tijelo koje je
zaprimilo reviziju bilo je dužno, u smislu odredbe članka 66. stavka 4. ZUP-a,
poslati podnesak bez odgode nadležnom sudu i o tome obavijestiti stranku.
Međutim, upravno tijelo nije postupilo sukladno odredbi članka 66. stavka 4.
ZUP-a, već je vratilo reviziju podnositeljici.
Polazeći od svega iznijetog, Ustavni sud
ocjenjuje da zbog propusta koji se ne mogu pripisati podnositeljici,
podnositeljica nije dužna trpjeti štetne posljedice.
Imajući u vidu činjenicu da je revizija
izjavljena u Zakonom propisanom roku, Ustavni sud utvrđuje da je odbacivanjem
revizije kao nepravodobne, Vrhovni sud osporenim rješenjem povrijedio
podnositeljičino ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29.
stavkom 1. Ustava.
Pored navedenog, valja napomenuti da odredba
članka 113. stavka 7. ZPP-a na koju se u osporenom rješenju poziva Vrhovni sud,
nije mjerodavna u konkretnom slučaju. Naime, ta se odredba odnosi na situaciju
kad je podnesak predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a stigne
nadležnom sudu nakon proteka roka, dok je u konkretnom slučaju riječ o
upućivanju revizije nadležnom sudu unutar Zakonom propisanog roka (a koja je
propustom koji nije učinila podnositeljica, stigla nenadležnom upravnom
tijelu).
8. Slijedom navedenog, na temelju odredaba
članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.
9. Objava odluke temelji se na članku 29.
Ustavnog zakona.
Broj: U-III-2702/2004
Zagreb, 13. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.