USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2077
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi P. M. i dr., koje
zastupa D. G., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana 19. rujna 2005.
godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku povodom tužbe podnositelja ustavne tužbe u predmetu broj: Pn-9762/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest
(6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst), određuje se
primjerena naknada podnositeljima ustavne tužbe, zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. –
pročišćeni tekst), i to:
– P. M. iz H., M. K. 156, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– K. M. iz H., M. K. 156, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– M. M. iz H., M. K. 156, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– I. M. iz H., M. K. 156, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– Č. Ć. iz Z. T. 224, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– B. Ć. iz Z. T. 224, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– Z. Ć. iz Z. T. 224, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– P. Ć. iz Z. T. 224, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– M. G. iz C., N. c. 38, R. S., u iznosu od
15.600,00 kuna,
– T. G. iz Z., C. o. bb,
u iznosu od 15.600,00 kuna,
– G. Ć. iz Z. T. 224, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– V. Ć. iz Z. T. 224, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– I. R. iz D. 38, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– D. R. iz D. 38, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– Lj. R. iz D. 38, u
iznosu od 15.600,00 kuna,
– J. R. iz D. 38, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– Z. R. iz D. 38, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– M. R. iz D. 38, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– M. G. iz C., N. c. 38, R. S., u iznosu od
15.600,00 kuna,
– A. G. iz C., N. c. 38, R. S., u iznosu od
15.600,00 kuna,
– J. G. iz C., N. c. 38, R. S., u iznosu od
15.600,00 kuna,
– R. G. iz C., N. c. 38, R. S., u iznosu od
15.600,00 kuna,
– V. G. iz C., N. c. 38, R. S., u iznosu od
15.600,00 kuna,
– J. G. iz D. 35, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– S. G. iz D. 35, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– M. G. iz D. 35, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– A. G. iz D. 35, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– P. I. iz B., D. M. 108, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– A. R. iz D. 23, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– A. R. iz D. 23, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– A. R. iz D. 23, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– V. R. iz D. 23, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– S. R. iz D. 23, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– M. R. iz D. 23, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– A. R. iz D. 23, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– G. R. iz D. 23, u iznosu od 15.600,00 kuna,
– P. P. iz Z., J. 76, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– P. P. iz Z., J. 76, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– A. P. iz Z., J. 76, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– Z. P. iz Z., J. 76, u iznosu od 15.600,00
kuna,
– D. M. iz P., P. 5, u iznosu od 15.600,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijeli su dana 7. siječnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 28. prosinca 1995. godine podnositelj P.
M. podnio je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Republike Hrvatske radi
naknade štete pretrpljene uslijed nesretnog događaja koji se dogodio 1.
siječnja 1993. godine kada je pok. V. P. iz
automatske puške u Z. T. kod B., na dočeku Nove godine ubio deset osoba i teško
ranio sedam osoba.
Ostali podonositelji
su također pojedinačno, odnosno skupno, podnijeli tužbe istom sudu protiv istog
tuženika, početkom 1996. godine, koje su se vodile pod brojevima od Pn-7/96 do Pn-37/96, te su iste
spojene na rješavanje s naprijed navedenom tužbom rješenjem od 13. lipnja 1996.
godine.
Dana 8. studenoga 1996. godine dostavljen je
odgovor na tužbu.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je pet
ročišta, na kojima su saslušani neki od podnositelja, te je saslušano ukupno 14
svjedoka na okolnost nastanka štetnog događaja.
Dana 4. prosinca 1997. godine donesena je međupresuda, na koju su obje strane u postupku izjavile
žalbe.
Dana 11. travnja 2000. godine Županijski sud u
Zagrebu je dopisom vratio spis prvostupanjskom sudu da bi sud ispitao jesu li
ispunjeni uvjeti za prekid postupka.
Prvostupanjski sud rješenjem od 15. svibnja
2000. godine prekida postupak do donošenja posebnog zakona kojim će se urediti
odgovornost za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih
snaga tijekom Domovinskog rata, protiv kojega nije uložena žalba.
Rješenjem od 31. prosinca 2003. godine odlučeno
je da se postupak nastavlja, s obzirom da je u međuvremenu donesen Zakon o
odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih
oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj
117/03.), te je spis dostavljen drugostupanjskom sudu radi odlučivanja o
žalbama na međupresudu.
Drugostupanjski sud svojim rješenjem od 15.
veljače 2005. godine ukida međupresudu od 4. prosinca
1997. godine, koje se rješenje nije moglo dostaviti punomoćniku tužitelja, te
je isto dostavljeno putem oglasne ploče. Naknadno je isto dostavljeno
punomoćniku tužitelja osobno 29. kolovoza 2005. godine.
Sljedeće ročište zakazano je za dan 20.
listopada 2005. godine.
3. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3.1. Podnositelji su pokrenuli postupak pred
Općinskim sudom u Zagrebu 22. veljače 1995. godine tužbom podnesenom temeljem
članka 180. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91. i
3/94.), koji je glasio:
Članak 180.
Za štetu
nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine
fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija
i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po
važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.
Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima
(»Narodne novine«, broj 7/96.), koji je stupio na snagu 3. veljače 1996.
godine, bilo je propisano:
Članak 1.
U Zakonu o
obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91,
73/91. i 3/94.) članak 180. briše se.
Članak 2.
Postupci
za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim odnosima,
prekidaju se.
Postupci
iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis
kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.
Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima
(»Narodne novine«, broj 112/99.), koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999.
godine, bilo je propisano:
Članak 2.
Obvezuje
se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka 184.a.
stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona o
izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br.
7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana
stupanja na snagu ovoga Zakona.
3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj dana
14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za
štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom
Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31.
srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:
Članak 4. stavak 1.
Postupci protiv Republike Hrvatske radi naknade štete
iz ovoga Zakona, prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o
obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.) nastavit će se stupanjem na
snagu ovoga Zakona.
Iz navedenog slijedi da je Zakonom o izmjeni
Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupaka, u kojima je odlučivano o naknadi štete uzrokovane od pripadnika
hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga, do stupanja na snagu Zakona o
odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih
oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, odnosno da je navedenim
zakonom bilo određeno da se spomenuta vrsta postupaka mora prekinuti tijekom
razdoblja duljeg od sedam godina.
3.3. Podnositelji su podnijeli ustavnu tužbu
temeljem članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede ustavnog prava na donošenje
sudske odluke u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava
Republike Hrvatske.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Podnositelji su dana 28. prosinca 1997. godine
podnijeli tužbu radi naknade štete Općinskom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4,
6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne
novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. –
ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije i Protokoli 12 i
13 – »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.), koja Konvencija u
članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 7. siječnja
2003. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet
(9) godina i deset (10) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5)
godina, dva (2) mjeseca i dva (2) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA DO PREKIDA POSTUPKA
Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike
Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Prekid parničnog postupka u predmetu podnositelja,
koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, nastupio je po sili zakona (ex lege) dana 3. veljače 1996. godine, stupanjem na snagu
Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.
Donoseći rješenje o prekidu postupka dana 15.
svibnja 2000. godine, nadležni Općinski sud u Zagrebu postupio je u skladu sa
zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno
značenje.
Tim Zakonom određeni prekid postupka, do
donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima
radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom
zahtjevu.
4.3. UTJECAJ ZAKONOM
ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA
U odluci broj: U-IIIA/829/2002 od 24. ožujka
2004. godine Ustavni sud je, u okolnostima identičnim ovom predmetu, utvrdio da
je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom. 1.
Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, te da je
zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup
sudu, koji je dio prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom članka 29.
stavka 1. Ustava.
Ustavni sud ne nalazi razlog za odstupanje od
tako izraženog stajališta u ovom predmetu.
4.4. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA TIJEKOMČITAVOG POSTUPKA
U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju,
postupak se jedno vrijeme vodio pred drugostupanjskim sudom, koji je 2000.
godine naložio donošenje rješenja o prekidu postupka.
Nakon 31. srpnja 2003. godine, prvostupanjski
sud je donio rješenje o nastavku postupka, vratio spis na odlučivanje povodom
žalbe stranaka drugostupanjskom sudu, na kojemu je odlučivanje o žalbi trajalo
preko godine dana.
Do sada u postupku, osim međupresude
koja je ukinuta, nije donesena meritorna odluka, te je spis i nadalje na
odlučivanju pred prvostupanjskim sudom.
4.5. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelji ustavne tužbe nisu pridonijeli
duljini sudskoga postupka, osim dijelom prilikom
dostave drugostupanjskog rješenja od 15. veljače 2005. godine, koje je
dostavljeno punomoćniku podnositelja tek 29. kolovoza 2005. godine.
4.6. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju
radi o relativno složenom sudskom postupku. Složenost postupka izaziva broj od
četrdeset jednog tužitelja, te velikog broja svjedoka koji je potrebno ispitati radi utvrđenja činjeničnog stanja.
Međutim, svi tužbeni zahtjevi proizlaze iz
jednog štetnog događaja, te sama složenost utvrđivanja činjeničnog stanja nije
smjela dovesti do trajanja postupka od preko devet godina i šest mjeseci.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet u
razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, ukupno vodio u trajanju duljem od
sedam godina. Uzimajući u obzir standarde usvojene od ovoga Suda u
procjenjivanju duljine trajanja sudskog postupka, a imajući u vidu pravno
stajalište izraženo u odluci broj: U-IIIA-829/2002, te okolnost da postupak još
uvijek nije pravomoćno dovršen, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo
podnositeljima na suđenje u razumnom roku, kao i pravo na pristup sudu, koja su
zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavaka 1.
i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove
odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za
razmatrano, pravno relevantno razdoblje.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti
slučaja, posebice značenje i važnost postupka za podnositelje i ukupnu duljinu
postupka do donošenja ove odluke, uz istodobno uvažavanje gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.
Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4.
i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke)
temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-53/2003
Zagreb, 19. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.