USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2087
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Š. I. iz J., koju zastupa punomoćnik S. B.,
odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana 19. rujna 2005. godine, jednoglasno
je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu broj: P-2396/92 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od
šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke
u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada
podnositeljici ustavne tužbe Š. I. iz J., J. 7, I., zbog povrede ustavnog prava
iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 9.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/05. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijela je dana 1. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 27. travnja 1992. godine podnositeljica
je podnijela tužbu, Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika D. I. (bivšega
supruga) radi utvrđenja bračne stečevine.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine u postupku
je održano devet ročišta, očevid na licu mjesta (dana 20. ožujka 1996. godine),
te je sačinjen nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. H. dana 23. svibnja 1997.
godine.
Nakon toga održano je ročište dana 20. veljače
1998. godine na kome su saslušani svjedoci D. B., J. Š. G., M. I. i M. I. Dana
15. svibnja 1998. godine sudski vještak M. H. dostavio je dopunski nalaz kojim
se očitovao na primjedbe stranaka. Isti vještak je dana 15. lipnja 1998. godine
dostavio očitovanje na primjedbe tuženika na dopunski nalaz.
Dana 15. lipnja 1999. godine održano je ročište
na kome su saslušani svjedoci I. K. i M. I. (za koju je poziv morao biti
dostavljen diplomatskim putem, jer živi u R. S.).
Na ročištu od 21. ožujka 1999. godine, sud je
proveo dokaz saslušanjem stranaka, odlučeno je da će se provesti novo
građevinsko vještačenje, te je pozvan tuženik da uplati predujam za
vještačenje.
Dana 12. studenoga 2001. godine (nakon pribave
određenih isprava) sud je pozvao sudskog vještaka A. E. da preuzme spis radi izrade
nalaza i mišljenja. Podnositeljica je tri puta (dana 31. siječnja 2002., 7.
studenoga 2002. i 9. siječnja 2003. godine) požurivala izradu novog nalaza i
mišljenja, a sud je tri puta pozivao vještaka da požuri s izradom nalaza
(posljednji put 16. siječnja 2003. godine).
Sudski vještak A. E. dostavio je svoj nalaz i
mišljenje dana 3. veljače 2003. godine, na koji se podnositeljica očitovala 8.
srpnja 2003. godine, a tuženik podneskom od 27. veljače 2003. godine.
Nakon toga su stranke dostavljale podneske i
požurnice, da bi sljedeća rasprava bila održana 24. svibnja 2005. godine.
Sljedeća rasprava zakazana je za 27. rujna 2005.
godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 27.
travnja 1992. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu, radi
utvrđenja bračne stečevine, te do danas postupak neprekidno traje pred
prvostupanjskim sudom.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 1. prosinca
2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest
(12) godina, sedam (7) mjeseci i tri dana (3), a nakon stupanja na snagu Zakona
o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao
sedam (7) godina i dvadeset pet (25) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju,
postupak se čitavo vrijeme vodi pred sudom prvoga stupnja, koji je održao
četiri ročišta, saslušao stranke i brojne svjedoke, te je izrađen novi nalaz i
mišljenje sudskog vještaka. Međutim, postupak se i nadalje vodi pred
prvostupanjskim sudom. U tom razdoblju, razdoblja dulje neaktivnosti tijekom
postupka trajala su od 12. studenoga 2001. do 3. veljače 2003. godine (godinu
dana i tri mjeseca), te od 3. veljače 2003. do 1. veljače 2005. godine (dvije
godine). Postupak još nije pravomoćno okončan, te nije donesena niti jedna
odluka u tijeku postupka.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
ovom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonijela duljini sudskog
postupka, već je nekoliko puta požurivala sud u zakazivanju novih ročišta i u
ubrzavanju rada sudskih vještaka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom
predmetu u kojem je bilo potrebno utvrditi činjenično stanje u svezi ulaganja
stranaka u stjecanje zajedničke imovine i dogradnju kuće. U svezi s tim bilo je
potrebno saslušati veliki broj svjedoka, te izraditi nalaze i mišljenja sudskih
vještaka.
Međutim, Ustavni sud utvrđuje da složenost
predmeta nije smjela dovesti da u konkretnom slučaju odlučivanje o pravima i
obvezama podnositeljice traje preko trinaest godina i da podnositeljica i nakon
toliko dugog trajanja parnice još nema pravomoćnu odluku o bračnoj stečevini.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet u
razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, ukupno vodio u trajanju duljem od
sedam godina. U radu Općinskog suda u Zagrebu bilo je dva dulja razdoblja neaktivnosti. Iako se
radi o složenom predmetu, uzimajući u obzir standarde usvojene od ovoga Suda u
procjenjivanju duljine trajanja sudskoga postupka, te imajući u vidu da
podnositeljica nije doprinijela duljini trajanja ovoga postupka, neučinkovito
postupanje suda te okolnost da postupak još uvijek nije pravomoćno dovršen,
Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom
roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavaka 1.
i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove
odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za
razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja
nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997.
godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja,
uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.
Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4.
i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke)
temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4678/2004
Zagreb, 19. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE
HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.