USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2088
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Z. V. iz D. S., kojeg zastupa R.
H., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana 19. rujna 2005. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zlataru dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-826/05
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog
idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositelju ustavne
tužbe, Z. V. iz D. S., M. 30, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni
tekst), u iznosu od 8.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe podnio je dana 17.
ožujka 2004. godine ustavnu tužbu temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
42/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), u postupku koji
se vodi kod Općinskog suda u Donjoj Stubici, poslovni broj: P-16/92, radi
naknade štete.
Zbog nedonošenja
sudske odluke u razumnom roku, podnositelj nalazi povrijeđenim ustavno pravo iz
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
U ustavnoj tužbi podnositelj navodi kronologiju
činjenica koje su se zbile u konkretnoj pravnoj stvari ukazujući na
dugotrajnost i neučinkovitost suđenja. Predlaže usvajanje ustavne tužbe i
određivanje podnositelju primjerene naknade zbog povrede ustavnog prava na
suđenje u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom podnositelja, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis
Općinskog suda u Donjoj Stubici broj: P-16/92, utvrdio činjenice koje su pravno
relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog
člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Dana 7. siječnja 1992. godine podnositelj je
Općinskom sudu u Donjoj Stubici podnio tužbu protiv tuženika i to: Fonda za
stambeno komunalne djelatnosti Donja Stubica iz Donje Stubice (kasnije Grad
Donja Stubica), kao prvotuženika, Poduzeća za ceste
Zagreb, Sekcija Zabok iz Zaboka (kasnije Hrvatska uprava za ceste, Zagreb), kao
drugotuženika, te društva »Konstruktor«iz Zlatara
(kasnije Konstruktor d.o.o. iz Zlatara), kao trećetuženika,
radi naknade štete.
Prvostupanjski sud je u razdoblju od pokretanja
postupka do 5. studenoga 1997. godine održao ukupno osam ročišta te je proveo
očevid na licu mjesta građevinskim vještačenjem.
Nakon 5. studenoga 1997. godine prvostupanjski
sud održao je devet ročišta, s tim da je glavnu raspravu zaključio na ročištu
održanom 5. listopada 2000. godine, kad je sud, međupresudom,
odlučio samo o dijelu tužbenog zahtjeva i to dijelu koji se odnosi na naknadu
materijalne štete.
Protiv međupresude
suda trećetuženik je dana 18. prosinca 2000. godine,
a prvotuženik i drugotuženik
dana 29. prosinca 1997. godina, izjavio žalbu.
Dopisom od 29. rujna 2004. godine, poslovni
broj: Gž-549/01, Županijski sud u Zlataru vratio je
predmet prvostupanjskom sudu budući da spisu nije bila priložena uredna punomoć
za zastupanje trećetuženika, s nalogom da navedeni
nedostatak prvostupanjski sud ukloni i zatim predmet vrati višem sudu na
odlučivanje.
Dana 10. svibnja 2005. godine prvostupanjski sud
ponovno je dostavio predmet višem sudu na odlučivanje, a vodi se pod poslovnim
brojem: Gž-826/05.
OČITOVANJE OPĆINSKOG
SUDA U DONJOJ STUBICI
3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog
zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Donjoj Stubici da se
izjasni o navodima ustavne tužbe.
U očitovanju od 9. svibnja 2005. godine,
Općinski sud u Donjoj Stubici ukratko navodi kronologiju postupanja u predmetu.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske, propisano je:
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni
i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama
(...).
Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po
ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima
i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka,
Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno
odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje
teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni
sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede
njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama
podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz
državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za
njezinu isplatu.
Ustavna
tužba je osnovana.
5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske
odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog
pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja
i preslika predmetnog spisa Općinskog suda u Donjoj Stubici, Ustavni sud
utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo
postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
5.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je dana
7. siječnja 1992. godine, tužbom podnositelja protiv tuženika Fonda za stambeno
komunalne djelatnosti Donja Stubica iz Donje Stubice (kasnije Grad Donja
Stubica), kao prvotuženika, Poduzeća za ceste Zagreb,
Sekcija Zabok iz Zaboka (kasnije Hrvatska uprava za ceste, Zagreb), kao drugotuženika, te društva »Konstruktor«iz Zlatara (kasnije
Konstruktor d.o.o. iz Zlatara), kao trećetuženika,
radi naknade štete.
Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13
uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« –
Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i
14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) u Republici
Hrvatskoj stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.
Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjeg
pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike
Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod
nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja, između ostaloga, propisuje:
»Radi utvrđivanja svojih prava i obveza
građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«.
Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na
donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka
Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije
(5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u
razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga
2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 113/00.).
Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti
trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi
moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog
zakona jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije
postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno pravo.
Slijedom navedenog, u ovom konkretnom slučaju,
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede
prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od 5. studenoga
1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije) do 17. ožujka 2004. godine, odnosno do dana kad je podnositelj
podnio ustavnu tužbu, što ukupno čini razdoblje od (6) godina, četiri (4)
mjeseca i jedanaest (11) dana.
5.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, u ovom konkretnom slučaju, postupak vodio u
trajanju od šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i jedanaest (11) dana, od čega
tri (3) godine, pet (5) mjeseci i dvadeset osam (28) dana pred Općinskim sudom
u Donjoj Stubici te dvije (2) godine, deset (10) mjeseci i petnaest (15) dana
pred Županijskim sudom u Zlataru, a da viši sud nije meritorno odlučio o
žalbama stranaka.
Također, valja ukazati i na dugo trajanje
prvostupanjskog postupka i prije 1997. godine. Naime, u razdoblju od dana
pokretanja postupka do 5. studenoga 1997. godine, prvostupanjski sud je održao
7 ročišta (od čega je u dva navrata između dva zakazana ročišta protekla gotovo
godina dana) te, unatoč procesnim mogućnostima za ubrzanje postupka,
prvostupanjski sud je na nalaz i mišljenje vještaka čekao preko četiri godine
(od 25. studenoga 1992. godine do 17. veljače 1997. godine).
5.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Na zahtjev podnositelja ustavne tužbe, kao
tužitelja u sudskom postupku, prvostupanjski je sud rješenjem od 11. listopada
1993. godine postupak prekinuo te je postupak nastavljen zakazivanjem ročišta
za glavnu raspravu dana 23. siječnja 1995. godine. Na taj način podnositelj je
jednim dijelom pridonio duljini trajanja sudskog postupka, ali valja istaknuti
kako je isti u više navrata požurivao rad suda i zakazivanje ročišta za glavnu
raspravu. Mišljenje je Ustavnog suda da je, bez obzira na prekid postupka,
prvostupanjski sud svojim neučinkovitim zakazivanjem i održavanjem ročišta,
unatoč procesnim mogućnostima za ubrzanje postupka, koje je imao na
raspolaganju, znatno doprinio nerazumno dugom vođenju konkretnog parničnog
postupka.
Također, želi se ukazati i na činjenicu
neučinkovitosti rada suda, kad je Županijski sud u Zlataru nakon gotovo tri
godine, od kako mu je spis dostavljen na odlučivanje po žalbama stranaka,
predmet, bez odluke o meritumu stvari, a zbog propusta prvostupanjskog suda da
od punomoćnika trećetuženika zatraži urednu punomoć
za zastupanje, vratio predmet prvostupanjskom sudu s nalogom da taj nedostatak
ukloni i nakon toga predmet ponovno dostavi na odlučivanje. Slijedom navedenog,
konkretni parnični spis dostavljen je višem sudu na odlučivanje tek nakon
proteka razdoblja od gotovo pet godina otkako su stranke izjavile žalbe.
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
U konkretnom postupku radi se o relativno
složenoj parničnoj stvari, ali Ustavni sud ocjenjuje da unatoč tomu sudski postupak
traje nerazumno dugo. Naime, to iz razloga što se postupak kroz razmatrano
razdoblje u pravilu vodio pred prvostupanjskim sudom. Ustavni sud uzeo je u
obzir i činjenicu da je prvostupanjski sud nakon gotovo četrnaest godina
vođenja postupka nepravomoćnom odlukom odlučio tek o dijelu tužbenog zahtjeva,
dok o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, iako za to postoje uvjeti, još
uvijek nije donio odluku.
6. Ustavni sud utvrđuje da, unatoč relativnoj
složenosti predmeta, vođenje parničnog postupka u ukupnom trajanju od preko 14
godina, a da predmet nije pravomoćno okončan, kao u ovom konkretnom slučaju, ne
udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je
podnositelju provrijeđeno ustavno pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim
pravima ili obvezama, zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske.
7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka
kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za
razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja
nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997.
godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja,
imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na
njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih
prilika u Republici Hrvatskoj.
9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
10. Predsjednik Županijskog suda u Zlataru dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8)
dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji
se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-968/2004
Zagreb, 19. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.