USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2089
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi N. M. iz Z., na sjednici održanoj dana 19.
rujna 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžr-1048/04 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od
osam (8) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe, N. M. iz Z., K. 3, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog
prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.200,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj
ustavne tužbe podnio je dana 21. studenoga 2003. godine ustavnu tužbu radi
duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 5. rujna 1994. godine podnositelj je
podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv Republičkog fonda mirovinskog i
invalidskog osiguranja radnika Hrvatske – Centralne službe u Zagrebu radi
poništenja odluka o prestanku radnog odnosa i vraćanja na rad te isplate iznosa
razlike plaće i mirovine koju je primao od prestanka radnog odnosa. Podneskom
na ročištu 11. svibnja 1998. godine podnositelj potražuje i naknadu za pogrebne
troškove za poginulog sina te naknadu za umrlog člana obitelji, a
specifikacijom tužbenog zahtjeva od 23. srpnja 2002. godine podnositelj
potražuje isplatu jubilarnih nagrada za navršenih 35 i 40 godina staža, regres
za godišnji odmor i božićnicu za 1998. godinu.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine pred
Općinskim sudom u Zagrebu održana su tri ročišta, a 6. ožujka 1996. godine
donesena je presuda broj: Pr-1955/94, kojom se zahtjev podnositelja odbija.
Rješenjem Županijskog suda u Gradu Zagrebu broj: Gž-5273/96-2
od 4. studenoga 1997. godine ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen
sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku, koji se vodi pod poslovnim
brojem: Pr-3111/97, dana 11. svibnja 1998. godine održano je ročište.
Ročišta su održana 15. rujna 1998. i 20.
listopada 1998. godine, na kojem je podnositelju dodijeljen rok od 15 dana za
specifikaciju tužbenog zahtjeva, koji specificira podneskom od 18. siječnja
1999. godine.
Dana 17. ožujka i 27. kolovoza 1999. godine
podnositelj dostavlja sudu
požurnice.
Ročište zakazano za 19. listopada 1999. godine
odgađa se zbog bolesti suca, a sljedeće zakazuje za dan 8. prosinca 1999.
godine.
Podneskom od 19. listopada 1999. godine
podnositelj dopunjuje specifikaciju tužbenog zahtjeva u odnosu na proteklih
godinu dana.
Na ročištu 8. prosinca 1999. godine tuženiku je
dodijeljen rok za dostavu podataka.
Dopisom od 14. veljače 2000. godine Sud poziva
tuženika da dostavi podatke, sukladno raspravnom rješenju od 8. prosinca 1999.
godine.
Podneskom od 30. ožujka 2000. godine podnositelj
požuruje zakazivanje ročišta.
Dana 26. travnja 2000. godine spis je presigniran drugom sucu.
Dopisima od 8. lipnja, 14. kolovoza i 22. rujna
2000. godine, Sud ponovno poziva tuženika da dostavi podatke, sukladno raspravnom rješenju od 8.
prosinca 1999. godine.
Podneskom od 14. studenoga 2000. godine tuženik
izvješćuje sud da radi objektivnih teškoća nije do tada uspio sačiniti obračun
plaća za podnositelja te da je obračun u tijeku.
Podneskom od 8. siječnja 2001. godine tuženik
dostavlja dokumentaciju i očitovanje.
Podneskom od 10. siječnja 2001. godine
podnositelj sam dostavlja dokumentaciju.
Na ročištu 12. siječnja 2001. godine određeno je
financijsko vještačenje.
Dana 5. veljače 2001. godine podnositelj
dostavlja dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje.
Rješenjem od 19. veljače 2001. godine pozvan je
financijski vještak da preuzme spis.
Dana 17. rujna 2001. sud upućuje požurnicu
vještaku da dostavi nalaz i mišljenje.
Dana 10. listopada 2001. godine vještak
dostavlja sudu nalaz i mišljenje, a sud dostavlja 16. listopada 2001. godine
nalaz i mišljenje strankama.
Podneskom od 4. siječnja 2002. godine podnositelj
dostavlja očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik svoje očitovanje
daje na ročištu održanom dana 27. veljače 2002. godine.
Podneskom od 20. ožujka 2002. godine vještak
daje očitovanje na prigovore na nalaz i mišljenje.
Na ročištu 16. svibnja 2002. godine podnositelj
predaje podnesak te mu se dodjeljuje rok za specifikaciju tužbenog zahtjeva, a
tuženiku se dodjeljuje rok za očitovanje na primljeni podnesak.
Podneskom od 23. srpnja 2002. godine,
podnositelj specificira tužbeni zahtjev.
Dana 13. rujna 2002. godine zaključena je glavna
rasprava.
Prvostupanjsku presudu podnositelj je primio 26.
siječnja 2004. godine.
Povodom žalbi podnositelja i tuženika, spis je
dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je u radu kod tog suda od travnja
2004. godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske propisano je:
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i
obvezama (...)«
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po
ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima
i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka,
Ustavni sud će nadležnom
sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o
pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći
idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni
sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede
njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama
podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz
državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za
njezinu isplatu.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak započeo je 5. rujna 1994.
godine tužbom podnositelja protiv tuženoga Republičkog fonda mirovinskog i
invalidskog osiguranja radnika Hrvatske – Centralne službe u Zagrebu radi poništenja
odluka.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana, već od 5. studenoga 1997. kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni
ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem
tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1.
jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je dana 21. studenoga
2003. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno devet (9) godina, dva (2) mjeseca i šesnaest (16) dana, a nakon stupanja
na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe,
postupak je trajao šest (6) godina i šesnaest (16) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju,
Općinski sud u Zagrebu je od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje
o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao osam ročišta za
glavnu raspravu (11. svibnja 1998., 15. rujna 1998., 20. listopada 1998., 8.
prosinca 1999., 12. siječnja 2001., 27. veljače 2002., 16. svibnja 2002. i 13.
rujna 2002. godine) i odredio financijsko vještačenje.
Iako je glavnu raspravu zaključio 13. rujna
2002. godine, sud podnositelju do podnošenja ustavne tužbe nije dostavio prvostupanjsku
presudu, dakle jednu (1) godinu, dva (2) mjeseca i osam (8) dana. Podnositelju
je prvostupanjska presuda dostavljena nakon podnošenja ustavne tužbe, dana 26.
siječnja 2004. godine.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u
sudskom postupku nije pridonio duljini trajanja sudskog postupka, već je,
naprotiv, brojnim podnescima požurivao sud na postupanje.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Prema stajalištu Ustavnog suda, u konkretnom
slučaju ne radi se o složenom predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud je utvrdio da je nakon ukidne presude postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu
trajao duže od šest godina, a riječ je o radnom sporu koji je žurne prirode,
koji do podnošenja ustavne tužbe još nije pravomoćno okončan. Pored toga, bez
ikakvih opravdanja, presuda nije bila izrađena nakon zaključenja glavne
rasprave dulje od jedne godine.
Navedene okolnosti, kao i ukupno trajanje
sudskog postupka u parnici radi poništenja odluka (radni spor), u kojoj, prema
ocjeni Ustavnog suda, nije bilo osobito složenih niti činjeničnih niti pravnih pitanja, nikako ne udovoljava zahtjevu suđenja u
razumnom roku, zajamčenom člankom 29. stavkom 1.
Ustava. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo
podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku
odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom
1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakoga pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke)
temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu
pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana
od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3771/2003
Zagreb, 19. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.