USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2105
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. H. iz Sv. I. Ž., zastupanog po
punomoćnicima J. R. i M. D., odvjetnicima u Z., na sjednici održanoj dana 19.
rujna 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-4900/93 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest
(6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe M. H. iz Sv. I. Ž., N. G. 91, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio
je dana 30. lipnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 27. rujna 1993. godine podnositelj je
podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »C. o.« d.d. iz Z., a
radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je jedno
ročište.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, dana 22.
prosinca 1998. godine dostavljen je sudu na uvid spis Općinskoga državnog
odvjetništva u Zagrebu, no utvrđeno je da se dostavljeni spis ne odnosi na predmet spora, te je od Županijskog suda u Bjelovaru zatražen
spis koji se odnosi na predmet spora.
Županijski sud u Bjelovaru izvijestio je sud da
se spis nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu.
Dopisom od 28. siječnja 1999. godine zatražen je
spis od Županijskog suda u Zagrebu, a dopisom od 26.
srpnja 1999. godine zatražen je i potreban spis od Županijskog suda u
Bjelovaru.
Županijski sud u Bjelovaru predlaže da se spis
zatraži od Županijskoga državnog odvjetništva u Bjelovaru, što je i učinjeno
dopisom od 1. rujna 1999. godine.
Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru
odgovara da je spis ustupljen Općinskom državnom odvjetništvu u Križevcima, te
je stoga spis zatražen od tog odvjetništva, koje je spis dostavilo dana 25.
listopada 1999. godine.
Ročište je zatim pred Općinskim sudom u Zagrebu
održano 8. svibnja 2000. godine. Nakon toga ponovno su pribavljani spisi drugih
državnih tijela, a sljedeće ročište održano je dana 17. prosinca 2001. godine,
te zatim 22. veljače 2005. godine.
Iduće ročište određeno je za dan 12. listopada
2005. godine.
3. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske propisano je:
Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama
(...).
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
Članak 63.
(1)
Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen
pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom
roku odlučio sud (...).
(2) U
odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja
akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu
odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i
obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od
dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U
odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu
koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud
učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom
roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana
podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je dana
27. rujna 1993. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, radi
naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom
roku.
Ustavna tužba podnesena je 30. lipnja 2005.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno jedanaest (11) godina, devet (9) mjeseci i tri (3) dana, nakon stupanja
na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset pet (25)
dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom,
pravno relevantnom
razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i
obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Zagrebu održao tri
ročišta. U postupku je bilo više duljih zastoja, i to od 5. studenoga 1997. do
8. svibnja 2000. godine (dvije godine, šest mjeseci i tri dana), zatim do 17.
prosinca 2001. godine (jedna godina, sedam mjeseci i devet dana), te potom sve
do 22. veljače 2005. godine (tri godine, dva mjeseca i pet dana).
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA
USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije
pridonio duljini trajanja postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji
tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito
složenoj sudskoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u
kojem nije donijeta pravomoćna odluka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo
da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o
njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava
Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije
osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog
temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2857/2005
Zagreb, 19. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.