USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2107

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. J. iz G. S. i M. T. iz Š. K., koje zastupa M. P., odvjetnik u Z., na sjed­nici održanoj dana 19. rujna 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-7717/98 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– M. J. iz G. S., u iznosu od 6.900,00 kuna i

– M. T. iz Š. K., u iznosu od 6.900,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02., u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su dana 2. veljače 2005. godine podnijeli ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 23. listopada 1998. godine podnositelji su podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, »E. O.« d.d. M. – Podružnica Z. i T. B., radi naknade štete.

Dana 5. veljače 1999. godine održano je ročište. Sud je pozvao podnositelje radi dostave skice s lica mjesta i popratne dokumentacije. Stranke su predložile da se na idućem ročištu saslušaju stranke i svjedoci.

Podneskom od 29. travnja 1999. godine podnositelji su izvijestili sud da nisu zaprimili od Postaje prometne policije Policijske uprave zagrebačke zatraženu skicu lica mjesta i fotografije.

Dopisom od 25. svibnja 1999. godine sud je zatražio od Postaje prometne policije Lučko pribavljanje skice s lica mjesta i popratnu dokumentaciju.

Podneskom od 9. lipnja 1999. godine podnositelji su izvijestili sud o nemogućnosti dolaska na ročište zakazano za dan 17. lipnja 1999. godine, na kojemu su trebali biti saslušani.

Na ročištu održanom dana 17. lipnja 1999. godine prvotuženik je dao odgovor na tužbu. Sud je saslušao svjedoka.

Dopisom od 18. lipnja 1999. godine sud je požurio na postupanje Postaju prometne policije Lučko.

Dopisima od 6. srpnja 1999. i 21. srpnja 1999. godine Policijska uprava zagrebačka, Postaja prometne policije dostavila je zatraženu dokumentaciju.

Rješenjem suda od 23. kolovoza 1999. godine pozvani su pod­no­sitelji da uplate predujam za vještačenje.

Dana 11. studenoga 1999. godine sud je od Općinskoga držav­nog odvjetništva zatražio na uvid fotoelaborat sačinjen povodom zapisnika o uviđaju broj: 511-19-65/3-K-1485/96, a čemu je udovoljeno dana 16. prosinca 1999. godine.

Rješenjem od 21. studenoga 2000. godine sud je odredio provo­đenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka. Podnositelji su pozvani da uplate predujam radi provođenja vještačenja.

Podneskom od 16. studenoga 2000. godine podnositelji su dostavili dokaz o uplaćenom iznosu.

Sud je rješenjem od 2. siječnja 2001. godine naložio podnositeljima da u roku od 15 dana uplate razliku predujma za očevid.

Podneskom od 4. siječnja 2001. godine Z. V. G. podnio je prijedlog za miješanje.

Podneskom od 16. veljače 2001. godine podnositelji su dostavili dokaz o plaćenom predujmu za prometno vještačenje.

Podneskom od 9. siječnja 2002. godine podnositelji su istaknuli kako prijedlog Z. V. G. ne osporavaju. Ujedno su predložili da se odredi i provede očevid.

Rješenjem suda od 21. svibnja 2002. godine određen je očevid na licu mjesta dana 20. rujna 2002. godine.

Dana 20. rujna 2002. godine provedeno je vještačenje te je pozvan vještak da u roku od 30 dana izradi nalaz i mišljenje.

Nalaz i mišljenje dostavljeni su sudu dana 2. svibnja 2005. godine.

Sljedeće ročište zakazano je za dan 13. listopada 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

 

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

 

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadlež­nom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama pod­nositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je dana 23. listopada 1998. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu.

Ustavna tužba podnesena je dana 2. veljače 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno šest (6) godina, tri (3) mjeseca i deset (10) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrdio je da je u razmatranom, pravno relevant­nom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Zagrebu održao dva ročišta, te je provedeno prometno vještačenje.

Činjenica je da se u razdoblju od 29. rujna 2002. godine do 2. svibnja 2005. godine, dakle dvije (2) godine, sedam (7) mjeseci i dvanaest (12) dana, spis nalazio na vještačenju. Međutim, ta činjenica ne bi se mogla smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 259. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), sud rukovodi vještačenjem.

Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP-a, umjesto određenog vještaka, sud može uvijek odrediti drugog vještaka.

Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP-a propisano je, između ostalog, da će sud odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i miš­ljenja.

Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (»Narod­ne novine«, broj 21/98.), propisana je dužnost vještaka da se pridržava rokova određenih odlukom te postupak vještaka u slučaju da iz objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku.

U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova dužni su pratiti rad vještaka.

Polazeći od navedenih odredbi ZPP-a i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdoblje u kojem se spis nalazio na vještačenju, kao i činjenicu da su održana samo dva ročišta, ocjena je Ustavnog suda da Općinski sud u Zagrebu sporni postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenjima Ustavnog suda pridonijeli su duljini trajanja postupka na način što nisu pristupili na ročište dana 17. lipnja 1999. godine.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud nalazi da je riječ o donekle složenom predmetu, budući da je bilo potrebno provesti prometno vještačenje, ali da ta okolnost ne opravdava šestogodišnje vođenje ovog spora pred sudom prvog stupnja.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Polazeći od utvrđenja Suda iznesenih u točki 4. obrazloženja ove odluke, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim trajanjem sudskog postupka, radi naknade štete, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-7717/98, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-579/2005

Zagreb, 19. rujna 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.