UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2156

RJEŠENJE

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Markt kao predsjednice Vijeća, Smiljana Mikuša, Štefanije Braun Kleončić, Silve Rulic Hren i Jasminke Jenjić kao članova Vijeća, te više sudske savjetnice Biserke Špoljar kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja »Nakladnik« d.o.o. iz Zagreba, odlučujući o prijedlogu »Europapress Holding« d.o.o. Zagreb, za ponavljanje postupka dovršenog presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-7458/2004-4 od 24. studenoga 2004. godine, u nejavnoj sjed­nici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2005.

 

riješio je

Prijedlog za ponavljanje postupka dovršenog presudom Upravnog suda RH broj: Us-7458/2004-4 od 24. studenoga 2004. se odbacuje.

Obrazloženje

Prijedlogom od 11. ožujka 2005. godine predlagatelj »Europapress Holding« d.o.o. iz Zagreba, zastupan po odvjetnici Vesni Alaburić iz Zagreba, zatražio je ponavljanje sudskog postupka okončanog presudom ovoga Suda, broj: Us-7458/2004-4 od 24. studenoga 2004. godine. Ovom presudom uvažena je tužba tužitelja »Nakladnika« d.o.o. iz Zagreba i poništen zaključak Agencije za tržišno natjecanje, klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, urbroj: 58-02-04-12-25 od 1. rujna 2004. godine, kojim se točkom I. izreke odbacuje zahtjev tužitelja »Nakladnika« d.o.o. iz Zagreba za uvid u spis, a točkom II. odbacuje njegov zahtjev za priznavanje stranke u postupku.

U svom prijedlogu za ponavljanje postupka »Europapress Holding« d.o.o. iz Zagreba, kao zainteresirana osoba, u bitnom ističe da je Upravni sud RH donoseći presudu od 24. studenoga 2004. godine zaključio da je tužitelj »Nakladnik« d.o.o. iz Zagreba trebao biti stranka u upravnom postupku ispitivanja dopuštenosti koncentracije zainteresirane osobe i »Slobodne Dalmacije« naprosto zato što tužitelj smatra da na to ima pravo, a tužitelj tako smatra zato što je »društvo koncerna NCL media grupe«. Ukazuje da ovakovo obrzaloženje proturječi navodima tužbe u kojima se uopće ne spominje »koncern NCL media grupa«, već se tvrdi da je upravo tužitelj »jedan od najvećih izdavača u RH« koji »ovisi o korektnoj distribuciji svojih izdanja«. Predlagatelj drži da je citirano stajalište tužitelja, na kojem se temelji odluka o aktivnoj legitimaciji tužitelja, moglo biti preuzeto isključivo iz zahtjeva što ga je tužitelj dana 24. kolovoza 2004. godine uputio tuženoj Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja. Tvrdnja sadržana u podnesku od 24. kolovoza 2004. da je on »društvo koncerna NCL media grupa« nije točna. Kako se odluka Suda o aktivnoj legitimaciji tužitelja temelji upravo i isključivo na toj tvrdnji, proizlazi da se odluka Suda temelji na netočnoj (lažnoj) tvrdnji sadržanoj u ispravi tužitelja, što je sukladno članku 52. stavku 1. točki 4. Zakona o upravnim sporovima razlog za ponavljanje postupka. Stoga u upravnom postupku na koji se odnosi ovaj upravni spor tužitelj nije, niti može biti stranka koja je trebala sudjelovati u tom postupku, pa nije ni ovlašten zahtijevati obnovu upravnog postupka kako to svojom odlukom utvrđuje Sud. Kako slijedom iznijetog nije ispunjena pretpostavka iz članka 40. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja da se tužitelju »Nakladniku« d.o.o. prizna status stranke u upravnom postupku ispitivanja dopuštenosti koncentracije zainteresirane osobe i »Slobodne Dalmacije«, predlaže se da Sud razlog za ponavljanje postupka ocijeni opravdanim, te sukladno navodima i dokazima iz prijedloga donese presudu kojom se prijedlog za ponavljanje postupka dopušta, te tužba tužitelja radi poništenja zaključka tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-030-02/2004-01/33, urbroj: 580-02-04-12-25 od 1. rujna 2004. godine odbije kao neosnovana.

Ponavljanje prijedloga nije dopušteno.

U suštini podnositelj prijedloga nalazi zakonsku osnovu za ponavljanje postupka u predmetu priznavanja položaja stranke, okončanog presudom ovoga Suda, broj: Us-7458/2004-4 od 24. studenoga 2004. godine, u odredbi članka 52. stavaka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 53/91, 9/92 i 77/92).

Po toj zakonskoj odredbi postupak dovršen presudom ili rješenjem ponovit će se na prijedlog stranke ako je isprava na kojoj se temelji odluka lažna ili lažno preinačena ili ako je svjedok, vještak ili stranka pri saslušanju pred sudom dala lažan iskaz, a odluka se suda temelji na tom iskazu.

U konkretnom slučaju Sud je riješio spor na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku (članak 39. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima), što znači da se nisu ni utvrđivale činjenice vezane uz istinitost odnosno lažnost isprave – podneska tužitelja od 24. kolovoza 2004. godine.

Međutim, da bi se moglo govoriti o lažnosti navedene isprave potrebno je da lažnost iste bude utvrđena u kaznenom postupku, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

Za istaknuti je da ovaj Sud svojom presudom od 24. studenoga 2004. godine upućuje tuženu Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja da razmotri mogućnost sudjelovanja tužitelja kao stranke u upravnom postupku i ocijeni osnovanost tužiteljevog prijedloga za obnovu postupka u smislu članka 249. stavka 1. točke 9. i 256. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91), te članka 40. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj 122/03), a u kojem postupku kao stranka može sudjelovati i »Europapress Holding« d.o.o. uz mogućnost iznošenja svojih prijedloga i dokaza.

Budući da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet propisan odredbom članka 52. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima, Sud ocjenjuje da podnositelj prijedloga nije učinio vjerojatnim postojanje zakonske osnove za ponavljanje postupka okončanog presudom ovoga Suda od 24. studenoga 2004., pa je temeljem odredbe članka 56. stavka 2. navedenog Zakona prijedlog za ponavljanje postupka dovršenog presudom ovoga Suda trebalo odbaciti.

 

Broj: Us-2293/2005-2

Zagreb, 11. svibnja 2005.

Predsjednica Vijeća

Dubravka Markt, v. r.