USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2157
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi A. P. iz S., kojeg zastupa Z. K., odvjetnik
u S., na sjednici održanoj dana 19. rujna 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Sisku dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-1087/91
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od
prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe A. P. iz S.,
određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst)
u iznosu od 9.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Temeljem članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je
dana 28. siječnja 2005. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 23. svibnja 1991. godine podnositelj je
podnio tužbu Općinskom sudu u Sisku protiv tuženika Poduzeća »B. – T.«, S. i D.
C. iz K. D., radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. godine sud je održao
četiri ročišta (27. lipnja 1991., 11. srpnja 1991., 9. rujna 1991. i 15. lipnja
1992. godine). Na posljednjem ročištu sud je na prijedlog podnositelja (radi
nedolaska prvotuženika) donio rješenje, broj:
P-1087/91-9, kojim je postupak prekinut. Postupak je nastavljen dana 5. travnja
1996. godine.
Na ročištu održanom dana 12. svibnja 1999.
godine na prijedlog podnositelja sud je dodijelio
rok od 60 dana radi utvrđivanja statusa tuženika i stavljanja daljnjih dokaznih
prijedloga.
Sljedeće ročište održano je dana 13. listopada
1999. godine.
Ročište zakazano za dan 6. prosinca 2000. godine
nije održano radi nepristupanja podnositelja (neuredna dostava) i tuženika
(dostava nije iskazana).
Na ročištu održanom dana 20. lipnja 2001. godine
(uredno pozvani tuženici nisu pristupili) podnositelj je predložio pribavljanje
spisa, broj: K-5/92.
Dana 8. prosinca 2000. godine sud je zamolbenim putem zatražio dostavu poziva za ročište zakazano za dan 20. lipnja
2001. godine za prvotuženika.
Dana 29. lipnja 2001. godine sud je zamolbenim putem dostavio poziv za tuženike za ročište zakazano
za dan 18. travnja 2002. godine.
Na ročištu održanom dana 18. travnja 2002.
godine (nije pristupio prvotuženik, iako je dostava
uredno iskazana) sud je saslušao podnositelja i drugotuženika.
Podnositelj je predložio provođenje medicinskog vještačenja.
Rješenjem suda od 22. travnja 2002. godine
određeno je provođenje vještačenja po sudskom vještaku.
Dana 27. svibnja 2002. godine vještak je dao
nalaz i mišljenje.
Sud je dana 26. lipnja 2002. godine zamolbenim putem dostavio poziv za ročište zakazano za dan
3. travnja 2003. godine.
Podneskom od 3. travnja 2003. godine drugotuženik je izvijestio sud da će ga u konkretnom
predmetu zastupati punomoćnica, odvjetnica N. P. M.
Na ročištu održanom dana 3. travnja 2003. godine
nisu pristupili tuženici (dostava za prvotuženika
nije iskazana, dok je za drugotuženika uredno
iskazana). Podnositelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u odnosu na utuženi
ukupni iznos naknade štete.
Dana 27. lipnja 2003. godine sud je dostavio
zamolnicu radi uručenja poziva za prvotuženika za
ročište zakazano za dan 2. travnja
2004. godine.
Sljedeće ročište održano je dana 2. travnja
2004. godine u odsutnosti prvotuženika (dostava
poziva nije iskazana).
Sud je dana 18. lipnja 2004. godine uputio
zamolnicu radi dostave poziva prvotuženiku za ročište
zakazano za dan 24. studenoga 2004. godine.
Sljedeće ročište održano je dana 24. studenoga
2004. godine u odsutnosti prvotuženika (dostava nije
iskazana).
Rješenjem suda od 13. siječnja 2005. godine sud
je prvotuženiku postavio zastupnika za primanje
pismena.
Protiv tog rješenja dana 21. siječnja 2005.
godine zastupnik za primanje pismena podnio je žalbu.
Sljedeće ročište održano je dana 1. ožujka 2005.
godine.
Županijski sud u Sisku rješenjem, broj: Gž-447/2005 od 23. ožujka 2005. godine, uvažio je žalbu
zastupnika za primanje pismena prvotuženika i ukinuo
prvostupanjsko rješenje, obrazlažući da prema odredbi članka 146. stavku 2.
Zakona o parničnom postupku uvjet za postavljanje zastupnika za primanje
pismena jest da se prilikom dostave prvog pismena prvotuženiku,
koji se nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj ostavi
primjereni rok radi postavljanja punomoćnika za primanje pismena u Republici
Hrvatskoj, uz upozorenje da će u suprotnom sud na njegov trošak postaviti zastupnika
za primanje pismena.
Sljedeće ročište zakazano je za dan 24.
studenoga 2005. godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske propisano je:
Svatko ima
pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku
odluči o njegovim pravima i obvezama (...).
Člankom 63. Ustavnog zakona propisano je:
(1)
Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen
pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom
roku odlučio sud (...).
(2) U
odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja
akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje
akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...)
podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave
odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U
odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu
koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud
učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom
roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana
podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Postupak pred Općinskim sudom u Sisku započeo je
dana 23. svibnja 1991. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1.,
4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst,
8/99. – ispravak, 14/02. – Protokoli 12. i 13., u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 28. siječnja
2005. godine, a do tog dana postupak pred prvostupanjskim sudom nije dovršen,
pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao
ukupno trinaest (13) godina, osam (8) mjeseci i pet (5) dana, a nakon stupanja
na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset tri (23) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom,
pravno relevantnom
razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i
obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Sisku održao veći broj
ročišta, saslušao stranke te proveo medicinsko vještačenje, međutim nije donio
odluku, kojom bi odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ustavni sud utvrdio je da podnositelj ustavne
tužbe nije pridonio duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u ovom predmetu postoje
elementi složenosti postupka, jer prvotuženik ima
sjedište u Državnoj zajednici Srbija i Crna Gora, pa se dostava pismena vrši
međunarodnim putem.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju
nije bilo razdoblja
potpune neaktivnosti suda. Međutim, Ustavni sud utvrđuje da se u postupku,
unatoč redovitom zakazivanju ročišta, postupalo neučinkovito, jer je Općinski
sud u Sisku prvotuženiku, stranoj pravnoj osobi sa
sjedištem izvan Republike Hrvatske, a koji nije pristupio na veći broj ročišta,
radi neuredne, odnosno neiskazane dostave, postavio zastupnika za primanje
pismena tek 13. siječnja 2005. godine. Polazeći od navedenog te imajući u vidu
cjelokupno trajanje postupka u samo prvom stupnju, ocjena je Ustavnog suda da
je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Sukladno navedenom, u smislu odredbe članka 63.
Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Temeljem odredbe članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti
svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Općinskog suda u Sisku dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima
donošenja i otpreme odluke u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a
najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove
odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-466/2005
Zagreb, 19. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.