USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2162

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi B. Č. iz Z., koju zastupa I. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva P. & P., na sjednici održanoj dana 20. rujna 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-183/92 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositeljici ustavne tužbe B. Č. iz Z., Đ. 39, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.200,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Temeljem odredbe članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, podnositeljica je dana 31. siječnja 2005. godine podnijela ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 29. Ustava Republike Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 22. siječnja 1992. godine podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika JAT-a, Beograd, kojom je tražila poništenje rješenja tuženika o prestanku radnog odnosa podnositeljice broj: 01-5353/73 od 2. prosinca 1991. godine i isplatu plaće.

Do 5. studenoga 1997. godine sud je rješenjem (13. listopada 1992. godine) pozvao podnositeljicu da nadopuni i ispravi tužbu, a čemu je podnositeljica udovoljla dana 15. listopada 1992. godine.

Dopisom od 30. lipnja 1998. godine sud je pozvao podnositeljicu da u roku od osam dana izvijesti sud ima li interes za daljnje vođenje postupka ili povlači tužbu.

Sud je dopisom od 2. lipnja 1999. godine pozvao punomoćnicu podnositeljice da u roku od 15 dana dostavi punomoć o zastupanju podnositeljice.

Punomoćnica podnositeljice dostavila je punomoć dana 25. lipnja 1999. godine.

Rješenjem suda od 18. rujna 2000. godine sud je pozvao podnositeljicu da ispravi tužbu na način da specificira tužbeni zahtjev u dijelu u kojem traži izgubljenu zaradu.

Podneskom od 28. rujna 2000. godine podnositeljica je izvijestila sud da ne raspolaže podacima o iznosima plaća te je predložila da tuženik dostavi sudu relevantne podatke kako bi mogla specificirati tužbeni zahtjev.

Dana 14. studenoga 2000. godine sud je putem Ministarstva pravosuđa, uprave i loklane samouprave tuženiku uputio poziv za ročište, a koje je održano dana 1. listopada 2001. godine.

Podneskom od 2. listopada 2001. godine tuženik je zatražio da se podnositeljica putem suda izjasni ostaje li kod tužbenog zahtjeva.

Podneskom od 5. prosinca 2001. godine podnositeljica je predložila da se tuženiku postavi privremeni zastupnik. Isto tako je predložila spajanje predmeta broj: Pr-183/92 s predmetom broj: Pr-2982/01.

Rješenjem suda od 19. siječnja 2005. godine sud je pozvao tuženika da u roku od 15 dana postavi punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim uvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je dana 22. siječnja 1992. godine tužbom podnositeljice radi prestanka radnog odnosa.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je dana 31. siječnja 2005. godine pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno trinaest (13) godina i devet (9) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (dan stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 31. siječnja 2005. godine (dan podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset šest (26) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset šest (26) dana, u kojem razdoblju je sud bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 13. travnja 1999. godine, što iznosi jednu (1) godinu, pet (5) mjeseci i osam (8) dana te od 6. studenoga 2001. godine do 8. travnja 2004. godine, što iznosi dvije (2) godine, pet (5) mjeseci i dva (2) dana.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Prema utvrđenju Ustavnog suda podnositeljica, kao tužiteljica u sudskom postupku, svojim ponašanjem nije pridonijela duljini sudskog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud smatra da je riječ o donekle složenom predmetu budući da je tuženik strana pravna osoba kojoj je potrebno diplomatskim putem dostavljati pismena, ali da ta okolnost ne opravdava dugogodišnje vođenje ovog radnog spora, koji je po svojoj naravi hitan postupak.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. U povodu isticanja Općinskog suda u Zagrebu da je pred tim sudom u tijeku više postupaka protiv istog tuženika te da je praksa da se u sporovima koji se vode po istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi zastaje s postupcima dok se ne zauzme stav viših sudova, Ustavni sud takvo ponašanje suda ne može smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo trajanje sudskog postupka u trajanju preko trinaest (13) godina. Polazeći od činjenica iznijetih u točki 2. obrazloženja ove odluke te imajući u vidu vrstu postupka (radni spor), Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

8. Objava ove odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-516/2005

Zagreb, 20. rujna 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.