USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2182

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. P. iz Z., na sjednici održanoj dana 19. rujna 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Pazinu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-235/00 (ranije P-170/98) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe D. P. iz Z., R. 36, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.200,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelj je dana 16. lipnja 2004. godine podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu pod brojem: P-235/00, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Pazinu od 17. veljače 2005. i 13. srpnja 2005. godine te uvida u spis Općinskog suda u Pazinu, broj: P-235/00 utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Dana 15. lipnja 1998. godine podnositelj je Općinskom sudu u Pazinu podnio tužbu protiv »I. t. v.« d.o.o. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu, isplate plaće, prekovremenih sati i naknade štete.

Na ročištu održanom 5. veljače 1999. godine podnositelj je proširio tužbeni zahtjev.

Podneskom od 10. veljače 1999. godine podnositelj je specificirao prošireni tužbeni zahtjev, podneskom od 25. svibnja 1999. godine predložio je saslušanje svjedoka, a podneskom od 26. svibnja 1999. godine podnositelj je ponovno specificirao tužbeni zahtjev.

Podneskom od 26. veljače 1999. godine podnositelj je zatražio izuzeće predsjednika vijeća.

Rješenjem od 28. svibnja 1999. godine sud je odbio podnositeljev zahtjev.

Na ročištu održanom 14. srpnja 1999. godine saslušani su svjedoci.

Ročište zakazano za 27. srpnja 1999. godine odgođeno je jer je podnositelj dana 23. srpnja 1999. godine podnio zahtjev za izuzeće predsjednika vijeća.

Rješenjem od 27. srpnja 1999. godine sud je odbio podnositeljev zahtjev.

Ročište zakazano za dan 10. kolovoza 1999. godine odgođeno je jer je podnositelj dana 4. kolovoza 1999. godine Županijskom sudu u Puli podnio zahtjev za izuzeće predsjednika vijeća i predsjednika Općinskog suda u Pazinu.

Rješenjem od 26. kolovoza 1999. godine Županijski sud u Puli odbio je podnositeljev zahtjev.

Podneskom od 14. rujna 1999. godine podnositelj je predložio izvođenje dokaza, a podnescima od 21. rujna 1999. godine podnositelj je precizirao tužbeni zahtjev te se očitovao na izjave svjedoka s ročišta održanog 14. srpnja 1999. godine.

Na ročištu održanom 21. rujna 1999. godine saslušan je svjedok te je glavna rasprava zaključena i donesena je presuda kojom je tužbeni zahtjev podnositelja u cijelosti odbijen. Presuda je uručena podnositelju dana 30. listopada 1999. godine, a podnositelj je protiv iste podnio žalbu dana 8. listopada 1999. godine.

Dana 28. veljače 2000. godine Županijski sud u Puli rješenjem broj: Gž-2830/99-2 ukinuo je presudu Općinskog suda u Pazinu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Navedeno rješenje dostavljeno je prvostupanjskom sudu dana 12. srpnja 2000. godine te uručeno podnositelju dana 14. kolovoza 2000. godine.

Ročište zakazano za dan 7. veljače 2001. godine odgođeno je jer je podnositelj podnio zahtjev za izuzeće raspravnog suca te zamjenika predsjednika Općinskog suda u Pazinu.

Rješenjem Županijskog suda u Puli od 31. siječnja 2001. godine odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće zamjenika predsjednika suda, dok je zahtjev za izuzeće raspravnog suca prihvaćen.

Ročište zakazano za dan 28. veljače 2001. godine odgođeno je jer je podnositelj dana 22. veljače 2001. godine podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za delegaciju mjesne nadležnosti s Općinskog suda u Pazinu na Općinski sud u Zagrebu.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gr-185/01-2 od 28. ožujka 2001. godine, prijedlog podnositelja odbijen je kao neosnovan.

Podneskom od 22. svibnja 2001. godine podnositelj je preinačio tužbeni zahtjev.

Ročište je održano dana 28. svibnja 2001. godine.

Ročište zakazano za dan 17. srpnja 2001. godine odgođeno je jer je podnositelj dana 21. lipnja 2001. godine podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za delegaciju mjesne nadležnosti s Općinskog suda u Pazinu na Općinski sud u Zagrebu.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gr-523/01-2 od 1. kolovoza 2001. godine, prijedlog podnositelja odbačen je kao nedopušten.

Ročište zakazano za dan 4. prosinca 2001. godine odgođeno je na prijedlog tuženika.

Na ročištu održanom 18. prosinca 2001. godine saslušan je pod­nositelj i svjedok G. N.

Na ročištu održanom 21. siječnja 2002. godine saslušani su svjedoci, podnositelj je predložio izdavanje privremene mjere, a sud je raspravnim rješenjem naložio podnositelju da precizira tužbeni zahtjev.

Rješenjem od 21. siječnja 2002. godine sud je odbio podnositeljev prijedlog za izdavanje privremene mjere.

Podnescima od 28. siječnja 2002., 2. veljače 2002. i 24. veljače 2002. godine podnositelj se očitovao na zapisnike s ročišta održanih 18. prosinca 2001. i 21. siječnja 2002. godine, istaknuo je dokazne prijedloge te precizirao tužbeni zahtjev.

Na ročištu održanom 25. veljače 2002. godine odlučeno je da će se u pogledu dijela tužbenog zahtjeva donijeti djelomična presuda te je istog dana donijeta presuda kojom je tuženiku naloženo da podnositelja vrati na posao.

Podnescima od 25. veljače 2002. godine podnositelj je podnio zahtjev za izuzeće predsjednika vijeća, izuzeće v.d. predsjednika Općinskog suda u Pazinu te za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Puli.

Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 14. ožujka 2002. godine odbio je zahtjev podnositelja za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Puli, Županijski sud u Puli rješenjem od 21. ožujka 2002. godine odbio je podnositeljev zahtjev za izuzeće v.d. predsjed­nika Općinskog suda u Pazinu, a Općinski sud u Pazinu rješenjem od 25. ožujka 2002. godine odbio je zahtjev za izuzeće predsjednika vijeća.

Dana 8. travnja 2002. godine podnositelj je podnio žalbu na dje­lomičnu presudu od 25. veljače 2002. godine te je podnio zahtjev za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Puli i šest sudaca toga suda.

Dana 10. travnja tuženik je također podnio žalbu na djelomič­nu presudu od 25. veljače 2002. godine.

Rješenjem od 21. lipnja 2002. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio je podnositeljev zahtjev za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Puli, rješenjem od 21. kolovoza 2002. godine taj je zahtjev odbacio, a Županijski sud u Puli rješenjem od 1. srpnja 2002. godine odbacio je podnositeljev zahtjev za izuzeće šest sudaca toga suda.

Županijski sud u Puli rješenjem, broj: Gž-1501/02-2 od 23. rujna 2002. godine, ukinuo je djelomičnu presudu Općinskog suda u Pazinu te odbacio tužbu podnositelja u dijelu u kojem je podnositelj tražio utvrđenje da otkaz ugovora o radu nije valjan.

Dana 6. studenoga 2002. godine podnositelj je izjavio reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 23. rujna 2002. godine.

Rješenjem broj: Revr-23/03-2 od 12. veljače 2003. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je reviziju podnositelja te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

Rješenjem od 16. lipnja 2003. godine prvostupanjski je sud vratio podnositelju tužbu radi dopune, a podnositelj je navedenom udovoljio dana 8. srpnja 2003. godine.

Podnescima od 4. rujna 2003. i 10. rujna 2003. godine podnositelj je ponovno zatražio izuzeće predsjednika Općinskog suda u Pazinu.

Rješenjem Županijskog suda u Puli od 30. listopada 2003. godine zahtjev podnositelja je odbijen.

Na ročištu održanom 23. siječnja 2004. godine glavna rasprava je zaključena, a presuda kojom je tužbeni zahtjev djelomično usvojen i rješenje kojim je odbijen zahtjev za izdavanje privremene mjere su objavljeni dana 3. veljače 2004. godine.

Dana 15. ožujka 2004. godine podnositelj je izjavio žalbu protiv presude i rješenja od 3. veljače 2004. godine, podnio prijedlog za ispravak i dopunu presude i rješenja te podnio zahtjev za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Puli te troje sudaca toga suda.

Dana 16. ožujka 2004. godine sud je donio rješenje o ispravku presude i rješenja od 3. veljače 2004. godine i rješenje kojim je odbijen zahtjev za dopunu iste presude i rješenja.

Dana 7. travnja 2004. godine podnositelj je izjavio žalbu na rješenja suda od 16. ožujka 2004. godine.

Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2004. godine odbijen je podnositeljev zahtjev za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Puli, a rješenjem predsjednika Županijskog suda u Puli od 18. svibnja 2004. godine odbačen je podnositeljev zahtjev kao nedopušten.

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli, broj: Gž-1440/04-5 od 7. lipnja 2004. godine, odbijena je žalba podnositelja protiv presude i rješenja od 3. veljače 2004. godine, a rješenjima istog suda, broj: Gž-1441/04 od 7. lipnja 2004. godine, odbijene su žalbe podnositelja te su potvrđena rješenja od 16. ožujka 2004. godine.

Dana 16. kolovoza 2004. godine podnositelj je izjavio reviziju protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli od 7. lipnja 2004. godine.

Dopisom od 8. prosinca 2004. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske vratio je spis prvostupanjskom sudu s uputom da zahtjev tuženika o kojem je taj sud odlučio mora biti postavljen protutuž­bom s naznačenom vrijednosti predmeta spora, da se utvrdi vrijed­nost predmeta spora za dio zahtjeva podnositelja za koji je odbijen zahtjev da se o njemu odluči dopunskom presudom, te da se donese dopunska presuda za dio podnositeljevog zahtjeva o kojem je sud propustio donijeti odluku.

Podneskom od 25. travnja 2005. godine podnositelj je podnio zahtjev za prekid postupka.

Na ročištu održanom dana 26. travnja 2005. godine odbijen je podnositeljev zahtjev za prekid postupka, a podnositelj je istaknuo zahtjev za izuzeće raspravnog suca i v.d. predsjednika Općinskog suda u Pazinu.

Rješenjem Županijskog suda u Puli od 15. lipnja 2005. godine odbijen je podnositeljev zahtjev za izuzeće v.d. predsjednika Općinskog suda u Pazinu, a rješenjem v.d. predsjednika Općinskog suda u Pazinu od 28. lipnja 2005. godine odbijen je zahtjev za izuzeće predsjednika vijeća.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je dana 15. lipnja 1998. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Pazinu, protiv »I. t. v.« d.o.o. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu, isplate plaće, prekovremenih sati i naknade štete.

Ustavna tužba podnijeta je 16. lipnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno šest (6) godina i jedan (1) dan.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevant­nom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Pazinu održao tri ročišta te donio presudu dana 21. rujna 1999. godine. Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Puli u trajanju od četiri mjeseca i sedam dana. Rješenjem Županijskog suda u Puli od 28. veljače 2000. godine ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen Općinskom sudu u Pazinu na ponovni postupak.

Postupak se zatim ponovno vodio pred Općinskim sudom u Pazinu u trajanju od jedne godine, sedam mjeseci i trinaest dana do donošenja djelomične presude kojom je tuženiku naloženo da po­nositelja vrati na posao. Nakon toga postupak se vodio pred Županij­skim sudom u Puli u trajanju od tri mjeseca i sedamnaest dana. Rje­šenjem Županijskog suda u Puli od 23. rujna 2002. godine ukinuta je djelomična presuda Općinskog suda u Pazinu te je odbačen tuž­beni zahtjev podnositelja u dijelu u kojem je podnositelj tražio utvr­đenje da otkaz ugovora o radu nije valjan. Predmet se zatim povodom revizije podnositelja nalazio na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u trajanju manjem od mjesec dana. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 12. veljače 2003. godine prihvatio je reviziju pod­nositelja te pred­met vratio prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

Nakon toga postupak se ponovno, u trajanju od devet mjeseci i dvadeset devet dana, vodio pred Općinskim sudom u Pazinu koji je dana 3. veljače 2004. godine donio presudu kojom je tužbeni zahtjev djelomično usvojen te rješenje kojim je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere. Postupak se zatim povodom žalbe podnositelja u trajanju od jednog mjeseca i dvadeset tri dana vodio pred Županijskim sudom u Puli koji je dana 7. lipnja 2004. godine donio presudu i rješenje kojima je odbijena žalba podnositelja. Pred­met je povodom revizije podnositelja otpremljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dana 28. rujna 2004. godine. Dopisom od 8. prosinca 2004. godine (zaprimljen na Općinskom sudu u Pazinu dana 21. ožujka 2005. godine) Vrhovni sud Republike Hrvatske vratio je predmet Općinskom sudu u Pazinu s uputom za daljnje postupanje. Postupak se ponovno vodi pred sudom prvog stupnja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku svojim postupanjem prema ocjeni Ustavnog suda pridonio je duljini sudskog postupka jer je jedanaest puta tražio izuzeće sudaca uslijed čega su zbog rješavanja o zahtjevu za izuzeće odgođena tri ročišta (27. srpnja 1999., 10. kolovoza 1999. i 7. veljače 2001. godine). Podnositelj je dva puta podnio zahtjev za delegaciju mjesne nadležnosti te su zbog toga odgođena ročišta zakazana za dan 28. veljače 2001. i 17. srpnja 2001. godine.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u postupku ima elemenata složenosti jer je bilo potrebno utvrditi da li je otkaz ugovora o radu nedopušten, međutim ta okolnost ne može opravdati činjenicu da se postupak u radnom sporu, koji je žurne prirode, vodi u trajanju duljem od šest godina.

 

5. POSEBNE OKOLNOSTI SLUČAJA

Podnositelj je u predmetu P-235/00, prije podnošenja ove ustavne tužbe, podnio ustavnu tužbu temeljem članka 63. Ustavnog zakona koju je Ustavni sud, sukladno tadašnjoj praksi, odbacio rješenjem, broj: U-IIIA-1446/2002 od 18. studenoga 2002. godine, zbog prestanka postojanja pretpostavki za postupanje u predmetu.

Promjenu stajališta u odnosu na slučajeve u kojima je sudska odluka donesena prije okončanja ustavnosudskog postupka Ustavni sud podrobno je obrazložio u odluci broj: U-IIIA-905/2003 od 5. svibnja 2004. godine, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 58 od 7. svibnja 2004. godine. Budući da je Vrhovni sud povodom revizije podnositelja predmet ponovno vratio prvostupanjskom sudu na odlučivanje te da postupak još uvijek nije okončan, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Ustavni sud utvrđuje da je do podnošenja ustavne tužbe postupak u predmetu podnositelja protiv tužene »I. t. v.« d.o.o. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu, isplate plaće, prekovremenih sati i naknade štete trajao šest godina i jedan dan. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda kao i okolnost da je riječ o radnom sporu koji je po svojoj prirodi žuran, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Pazinu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2208/2004

Zagreb, 19. rujna 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.