USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2183
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi B. K. iz Z., kojeg zastupa A. J., odvjetnik
iz Odvjetničkog ureda J., na sjednici održanoj dana 21. rujna 2005. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-3667/02 (Pn-53/93) u najkraćem
mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg
dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/29.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada
podnositelju ustavne tužbe B. K. iz Z., zbog povrede ustavnog prava iz članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. –
pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/29., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj
ustavne tužbe podnio je dana 9. rujna 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine
parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je utvrdio sljedeće činjenice
koje su relevantne za ocjenu o povredi ustavnog prava podnositelja ustavne
tužbe, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava:
Podnositelj je dana 7. siječnja 1993. godine
podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv »C.o.« d.d. iz Z., radi naknade
štete.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su pet
ročišta (9. ožujka 1993., 12. svibnja 1994., 14. ožujka 1994., 15. rujna 1994.
i 4. svibnja 1995. godine), saslušani su svjedoci i podnositelj, te je
provedeno medicinsko i prometno vještačenje.
Dana 8. srpnja 1998. godine podnositelj je
zatražio zakazivanje ročišta.
Podneskom od 22. rujna 1998. godine podnositelj
je ponovno požurio sud na postupanje, dok je podneskom od 23. studenoga 1998.
godine predložio da ga se sasluša.
Ročište zakazano za dan 11. veljače 1999. godine
odgođeno je zbog bolesti suca.
Na ročištu održanom dana 9. lipnja 1999. godine
saslušan je podnositelj.
Sljedeće ročište održano je dana 29. lipnja
1999. godine, nakon čega je zaključena glavna rasprava i donijeta presuda broj:
Pn-59/93.
Protiv presude tuženik je dana 14. srpnja 1999.
godine podnio žalbu, a podnositelj dana 16. srpnja 1999. godine.
Dana 10. rujna 1999. godine podnositelj je dao
odgovor na žalbu.
Spis je dana 25. listopada 1999. godine
proslijeđen Županijskom sudu u Zagrebu, a koji je dana 14. svibnja 2002. godine
donio ukidno rješenje broj: Gž-10659/99.
Predmet je dana 11. lipnja 2002. godine vraćen
Općinskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.
Podneskom od 14. listopada 2004. godine
podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta.
Ročišta su zatim održana 7. ožujka 2005. i 5.
svibnja 2005. godine.
Sljedeće ročište zakazano je za dan 7. studenog
2005. godine.
OČITOVANJE OPĆINSKOG
SUDA U ZADRU
3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog
zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o
navodima ustavne tužbe.
U očitovanju od 2. veljače 2005. godine Općinski
sud u Zagrebu navodi kronologiju postupanja u predmetu.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj
duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
5. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:
5.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak započeo je dana 7. siječnja 1993.
godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu protiv »C. o.« d.d. iz
Zagreba, radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99.
– pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo
na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je dana 9. rujna 2004.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno
jedanaest (11) godina, osam (8) mjeseci i dva (2) dana, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i četiri (4) dana.
5.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno
relevantnom razdoblju, postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u
Zagrebu u trajanju od jedne (1) godine, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset (20)
dana. Nakon toga, postupak po žalbi pred drugostupanjskim sudom trajao je dvije
(2) godine, sedam (7) mjeseci i sedamnaest (17) dana. Ponovni postupak pred
Općinskim sudom u Zagrebu trajao je dvije (2) godine, dva (2) mjeseca i dvadeset
osam (28) dana. Općinski sud u Zagrebu bio je neaktivan u dva navrata i to 5.
studenoga 1997. do 9. lipnja 1999. godine, što iznosi jednu (1) godinu, sedam
(7) mjeseci i četiri (4) dana, i od 11. lipnja 2002. do 9. rujna 2004. godine,
što iznosi dvije (2) godine, dva (2) mjeseca i dvadeset osam (28) dana.
5.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije
pridonio duljini trajanja sudskog postupka.
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u konkretnom predmetu
postoje elementi složenosti, radi provođenja medicinskog i prometnog
vještačenje, ali da ta okolnost ne može opravdati jedanaestogodišnje trajanje
spora.
OCJENA USTAVNOG SUDA
6. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u
trajanju duljem od jedanaest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga
1997. godine Općinski sud u Zagrebu bio neaktivan u ukupnom trajanju od tri (3)
godine, deset (10) mjeseci i jednog (1) dana. Polazeći od navedenog, ocjena je
Ustavnoga suda da se u predmetu podnositelja nije postupalo učinkovito i da je
time povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Zbog navedenog je, u smislu članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke)
temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3203/2004
Zagreb, 21. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.