USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2317

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustav­nom tužbom A. i N. M. iz Z., koje zastupa mr. sc. N. V., odvjetnik iz R., na sjednici održanoj dana 5. listopada 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-563/99 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:

– A. M. iz Z., K. o. 2, u iznosu od 7.200,00 kn;

i

– N. M. iz Z., K. o. 2, u iznosu od 7.200,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu Ministarstvu financija Repub­like Hrvatske.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su dana 23. prosinca 2002. godine ustav­nu tužbu radi duljine trajanja parničnog postupka, koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru pod brojem: P-563/99 (raniji broj: P-1677/89), smatrajući da im je povrijeđeno njihovo ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Zadru broj: P-563/99, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Dana 18. rujna 1989. godine S. Z. iz Z. podnijela je Općinskom sudu u Zadru tužbu protiv podnositelja ustavne tužbe radi utvrđenja bračne tečevine i predaje u posjed nekretnina.

Dana 2. svibnja 1994. godine podnositelj A. M., bivši bračni drug tužiteljice, protiv nje je podnio protutužbu.

Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zadru održao je jedanaest ročišta za glavnu raspravu, donio presudu i rješenje broj: P-1677/89 od 30. travnja 1996. godine, kojima je odlučio o tužbenom i protutužbenom zahtjevu te donio rješenje kojim je podnositeljima zabranio raspolaganje, otuđenje ili opterećenje obiteljske kuće, izgrađene na čest. 92/3, kao i same čest. 92/3 upisane u zk.ul. 8339 k.o. Zadar.

Odlučujući o žalbi stranaka, svojom presudom i rješenjem od 20. siječnja 1999. godine Županijski sud u Zadru djelomično je preinačio presudu i rješenje prvostupanjskog suda od 30. travnja 1996. godine na način da je točkom II. rješenja ukinuo presudu prvostupanjskog suda u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je odbijen dio protutužbenog zahtjeva podnositelja A. M. da se utvrdi da k.č. broj: 93/1, površine 800 m2 u k.o. Zadar, u naravi gradilište i nedovršena stambena zgrada sastojeća od podruma i prizemlja, predstavlja zajedničku imovinu stranaka stečenu za vrijeme braka te da je svaka od stranaka suvlasnik u 1/2 dijela na toj kući i gradilištu, kao i pod t. IV. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv navedene presude i rješenja drugostupanjskog suda podnositelj A. M. podnosi reviziju, koju Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom broj: Rev- 2251/1999-2 od 19. siječnja 2000. godine odbija kao neosnovanu.

Predmet potom dobija novi broj: P-563/99, a postupak se na­stavlja ročištima održanim dana 24. srpnja 2001., 6. studenoga 2001. i 25. siječnja 2002. godine.

Dana 22. ožujka 2002. godine, a povodom pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru broj: P-1677/89 od 30. travnja 1996. godine, podnositelji podnose prijedlog za ponavljanje postupka u odnosu na točke I) i II) izreke iste presude i predlažu da u tom dijelu prvostupanjska pravomoćna presuda bude ukinuta i nakon toga spojena sa spisom broj: P-563/99 u odnosu na susjednu nekretninu – nedovršenu kuću na k.č. br. 93/1 k.o. Zadar.

Prvostupanjski sud potom zakazuje i održava ročišta 3. listopada 2002., 28. listopada 2002., 22. studenoga 2002., a 8. siječnja 2003. godine podnositelj A. M. podnosi sudu protutužbu protiv tužiteljice, sada tuženice.

Ročišta se potom održavaju 29. siječnja 2003., kad sud izvodi dokaz saslušanjem stranke N. M. te svjedoka B. M., a zatim 9. trav­nja 2003., kad je saslušao svjedoke P. Z. i Š. A. te je rješenjem odbio daljnje dokazne prijedloge i zaključio glavnu raspravu.

Nakon toga su podnositelji, dana 29. travnja 2003. godine, podnijeli zahtjev za izuzeće uredujuće sutkinje, koji je zahtjev rješenjem predsjednika suda od 19. svibnja 2003. godine odbijen.

Rješenjem od 6. listopada 2003. godine uredujuća sutkinja je preotvorila glavnu raspravu i odredila ročište za dan 12. studenoga 2003. godine.

Na tom ročištu se raspravljalo o daljnjim dokaznim prijedlozima stranaka, da bi na ročištu od 28. siječnja 2004. godine sud rješenjem odlučio zamolbenim putem saslušati svjedoka B. S. iz D. (BiH).

Prethodno tome, na raspravi od 26. siječnja 2004. godine kao svjedoci su saslušani F. B. i M. R. te je od policije u R. zatražena prav­na pomoć u svezi utvrđivanja podataka o osobi M. S. Spomenuta pravna pomoć pružena je sudu 10. travnja 2004. godine. Zamoljeni sud u Bosni i Hercegovini pružio je pravnu pomoć dostavom iskaza svjedoka B. S. 25. studenoga 2004. godine.

Raspravljanje je, potom, nastavljeno na ročištima 15. veljače 2005. i 3. srpnja 2005., da bi naredno bilo zakazano za 20. listopada 2005. godine.

 

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZADRU

3. Na temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zadru da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

Svoje očitovanje broj: 10-Su: 616/05, zajedno s preslikom cjelokupnog spisa broj: P-563/99, predsjednik Općinskog suda u Zadru dostavio je ovom Sudu 23. ožujka 2005. godine.

U očitovanju predsjednika prvostupanjskog suda izložena je kronologija postupanja u predmetu broj: P-563/99 (ranije oznake P-1677/89).

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

5. Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru broj: P-563/99 Ustav­ni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 18. rujna 1989. godine tužbom S. Z. iz Z., bivše supruge podnositelja ustavne tužbe A. M. iz Z., Općinskom sudu u Zadru, radi utvrđenja bračne tečevine i predaje u posjed nekretnina.

Ustavna tužba podnesena je dana 23. prosinca 2002. godine, a do tog dana sudski postupak nije u cijelosti okončan pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno trinaest (13) godina, tri (3) mjeseca i pet (5) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Europska konvencija, Protokoli broj: 12 i 13 – »Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 14/02.) stupio je na snagu 5. studenoga 1997. godine i od tog dana Europska konvencija čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga 2000. godine izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00.). Iz navedenih razloga, ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka utemeljenih na članku 63. Ustavnog zakona jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno.

Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 23. prosinca 2002. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja), što ukupno iznosi pet (5) godina, jedan (1) mjesec i osamnaest (18) dana.

 

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom pravno relevantnom razdoblju Općinski sud u Zadru, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u ovom sudskom postupku, odredio šest ročišta za glavnu raspravu (od kojih je jedno odgođeno zbog odsutnosti uredujuće sutkinje).

U radu suda, u razmatranom razdoblju, duže razdoblje njegove neaktivnosti trajalo je od 17. travnja 2000. godine, to jest od dana kad je taj sud zaprimio presudu i rješenje Vrhovnog suda broj: Rev 2251/1999-2, do održavanja prvog narednog ročišta 24. srpnja 2001. godine, to jest jednu (1) godinu, tri (3) mjeseca i sedamnaest (17) dana. Između ročišta održanog 24. srpnja 2001. i onog održanog 25. siječnja 2002. godine proteklo je šest (6) mjeseci, u kojima nadležni sud također nije bio aktivan.

Uvidom u cjelokupni spis predmeta zaključuje se da se konkretni parnični postupak vodio na neučinkovit način. Unatoč brojnosti održanih ročišta (ukupno 23 od dana pokretanja parničnog pos­tupka), čestom komuniciranju sa strankama, vještacima i tijelima koja vode službene evidencije, proizlazi da u razdoblju do podnošenja ustavne tužbe, dakle nakon više od trinaest godina raspravljanja, sud nije uspio u dovoljnoj mjeri koristiti procesne instrumente koji mu stoje na raspolaganju u upravljanju postupkom – u odnosu na tijela koja vode određene evidencije, u odnosu na vještake, ali i u odnosu na same stranke.

Pritom treba napomenuti da je ovaj postupak dugo trajao i bio iznimno neučinkovito vođen i prije 5. studenoga 1997. Do tog je datuma Ustavni sud utvrdio tri duža razdoblja neaktivnosti suda, koja ukupno iznose četiri (4) godine i šest (6) mjeseci.

Naredno ročište zakazano je za 20. listopada 2005. godine.

 

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽENIH – PROTUTUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Prema ocjeni ovog Suda, a po prethodno izvršenoj analizi pribavljenog spisa, podnositelji nisu pridonijeli duljini trajanja cjelokupnog postupka.

U želji da se postupak broj: P-1677/89 što prije okonča podnijeli su zahtjev za izuzeće uredujuće sutkinje, smatrajući da ona, između ostalog, u tom predmetu ne postupa učinkovito.

Rješenjem predsjednika prvostupanjskog suda broj: 10-Su: 680/03 od 19. svibnja 2003. godine, njihov zahtjev je odbijen.

Ustavni sud napominje da je ovdje riječ o korištenju postupov­nih i drugih prava koja podnositeljima neosporno pripadaju.

 

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom predmetu se radi o složenoj sudskoj stvari budući da je riječ o utvrđivanju bračne tečevine i činidbe većeg broja osoba na većem broju različitih nekretnina, pri čemu se javlja potreba za provođenjem više raznovrsnih vještačenja i pribavljanjem različitih drugih podataka relevantnih za presuđenje.

Međutim, stajalište je Ustavnog suda da složenost postupka, zbog već spomenute neučinkovitosti njegovog vođenja, ne opravdava utvrđenu duljinu njegovog trajanja.

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim trajanjem sudskog postupka povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, a u smislu odredaba članka 63. stavaka 1. i 3. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao pod točkama I., II. i III. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zadru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Dio zahtjeva ustavne tužbe podnositelja, kojim traže donošenje odluke kojom će Ustavni sud odrediti rok u kojemu Općinski sud u Zadru mora odlučiti povodom prijedloga za ponavljanje postupka u predmetu tog suda broj: P-1677/89, pripojen je predmetu broj: U-IIIA-2738/2005.

9. Slijedom iznijetog, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

 

Broj: U-IIIA-3210/2002

Zagreb, 5. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.