USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2318
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. P. iz Z., kojeg zastupa M. S., odvjetnik
u Odvjetničkom društvu S. i P. u Zagrebu, na sjednici održanoj dana 28. rujna
2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gžr-621/05
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od
prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe D. P. iz Z., S. B. 29, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog
prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku
od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija
Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio je dana 29. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 18. svibnja 1994. godine podnositelj je
Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv tuženika ATK »M.« iz Z., radi
isplate plaće za razdoblje od 1. siječnja 1991. do 30. lipnja 1992. godine
sukladno odredbama ugovora o radu, a kojeg su podnositelj i tuženi zajednički
raskinuli 1. travnja 1992. godine.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je sedam
ročišta (21. lipnja 1994., 12. listopada 1994., 10. siječnja 1995., 21. ožujka
1995., 5. lipnja 1996., 5. ožujka 1997. i 13. svibnja 1997. godine), dok je
ročište zakazano za 30. lipnja 1995. godine odgođeno zbog bolesti tuženika.
Nakon toga održano je ročište 21. rujna 1998.,
te 21. siječnja 1999. godine na kojem su saslušani svjedoci.
Na ročištu održanom 14. listopada 1999. godine
provedeno je dopunsko saslušanje svjedoka, dok je ročište zakazano za 24.
veljače 2000. godine odgođeno zbog bolesti suca.
Na ročištu održanom 11. svibnja 2000. godine
riješeno je da će se sljedeće ročište zakazati nakon što se podnositelj očituje
na uplatnice primljene od strane tuženika te dostavi Statut koji je bio na
snazi u vrijeme sklapanja ugovora s tuženikom, a što je podnositelj učinio
podneskom od 17. prosinca 2001. godine.
Podnositelj je podneskom od 17. prosinca 2001.
godine požurio zakazivanje ročišta, te je 12. veljače 2002. godine održano
ročište i riješeno da će se provesti financijsko vještačenje.
Rješenjem suda od 5. srpnja 2002. godine
određeno je financijsko vještačenje, te je vještak dana 29. studenoga 2002.
godine dostavio nalaz.
Na ročištu održanom 16. veljače 2005. godine
zaključena je glavna rasprava, dok je presuda objavljena na ročištu održanom
16. ožujka 2005. godine.
Spis predmeta se povodom žalbe, od 5. svibnja
2005. godine, nalazi kod Županijskog suda u Zagrebu, pod brojem: Gžr-621/05.
3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI
POSTUPAK
Pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno je
odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbom članka 63.
Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 18.
svibnja 1994. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu protiv
tuženika ATK »M.« iz Z., radi isplate.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje
od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99.
– pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije i Protokoli 12 i 13 – »Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj
14/02.), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo
na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 29. listopada
2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset
(10) godina, pet (5) mjeseci i jedanaest (11) dana, a nakon stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe (29.
listopada 2004. godine) vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu (u trajanju od
šest godina, jedanaest mjeseci i dvadeset četiri dana). Tijekom tog razdoblja
održana su brojna ročišta, dok je prvostupanjska presuda donijeta nakon
podnošenja ustavne tužbe. Trenutno se spis predmeta nalazi u žalbenom postupku
pred Županijskim sudom u Zagrebu.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA
USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u
parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, pridonio je duljini
postupka, postupivši po raspravnom rješenju Općinskog suda u Zagrebu od 11.
svibnja 2000. godine tek nakon jedne godine i šest mjeseci, a što je bio
preduvjet za zakazivanje sljedećeg ročišta.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom
predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak
po tužbi podnositelja koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, u pravno
relevantnom razdoblju trajao oko šest godina i jedanaest mjeseci. Međutim,
postupak ukupno traje dulje od deset godina i čitavo vrijeme se vodi pred sudom
prvog stupnja. Unatoč djelomičnom doprinosu samog podnositelja na duljinu
postupka, ali polazeći od činjenice da je prvostupanjska presuda donesena tek
nakon deset godina i da predmet još uvijek nije pravomoćno okončan, Ustavni sud
utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili
obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu
Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos samog podnositelja na ukupnu duljinu
postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine
otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke
ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog
zakona.
Broj: U-IIIA-4088/2004
Zagreb, 28. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.