USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2319
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi R. H. iz K., na sjednici održanoj dana 28.
rujna 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Karlovcu dužan je donijeti
odluku o žalbi protiv odluke Općinskog suda u Karlovcu broj: P-2831/04 (raniji
broj P-686/94) od 8. prosinca 2004. godine u najkraćem mogućem roku, ali ne
duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove
odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe, R. H. iz K., M. o. 7, određuje se primjerena naknada zbog
povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe podnijela je
dana 2. travnja 2004. godine ustavnu tužbu temeljem odredbe članka 63. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) u
postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-686/94,
zbog smetanja posjeda.
Zbog nedonošenja
sudske odluke u razumnom roku, podnositeljica nalazi povrijeđenim ustavno pravo
iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
U ustavnoj tužbi podnositeljica predlaže da
Ustavni sud usvoji tužbu, odredi Županijskom sudu u Karlovcu primjeren rok za
donošenje odluke u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-1911/02 te da podnositeljici odredi primjerenu naknadu
zbog povrede njezinog ustavnog prava, koju su sudovi učinili kad o pravima i
obvezama podnositeljice nisu odlučili u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 31. svibnja 1994. godine podnositeljica
je Općinskom sudu u Karlovcu podnijela tužbu protiv V. M. iz K. zbog smetanja
posjeda.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine
Općinski sud u Karlovcu održao je tri ročišta za glavnu raspravu te je proveo
očevid na licu mjesta.
Dana 2. lipnja 1998. godine sud je ponovno
proveo očevid na licu mjesta, a nakon toga održao je još pet ročišta na kojima
je saslušao nekoliko svjedoka te ponovno proveo očevid na licu mjesta.
Glavna rasprava zaključena je na ročištu 29.
listopada 2001. godine te je prvostupanjski sud rješenjem odbio tužbu
podnositeljice iz razloga što je tužba podnositeljice nepravodobna.
Dana 21. prosinca 2001. godine podnositeljica je
izjavila žalbu protiv rješenja suda te je nadležni viši sud odlukom broj: Gž-40/02 ukinuo rješenje suda i predmet vratio na ponovni
postupak s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio datum
podnošenja tužbe radi smetanja posjeda.
U ponovnom postupku prvostupanjski sud je dana
4. rujna 2002. godine održao ročište na kojemu je zaključio glavnu raspravu te
odlukom utvrdio čin smetanja posjeda podnositeljice.
Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio
žalbu dana 24. listopada 2002. godine te je Županijski sud u Karlovcu odlukom
od 25. kolovoza 2004. godine ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio
prvostupanjskom sudu na rješavanje i to, između ostalog, iz razloga što je
prvostupanjski sud ponovno pogrešno utvrdio i obrazložio tijek zastarnog roka.
U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud je
dana 18. prosinca 2004. godine donio odluku te je predmet u povodu žalbe
dostavljen višem sudu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gž-190/05.
OČITOVANJE OPĆINSKOG
SUDA U KARLOVCU
3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog
zakona, Ustavni sud je dopisom od 10. rujna 2004. godine zatražio od
Županijskog suda u Karlovcu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Na upit
Suda, Županijski sud u Karlovcu dopisom od 16. rujna 2004. godine obavijestio
je Ustavni sud da je odlukom od 25. kolovoza 2004. godine prvostupanjsku odluku
ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
U povodu dopisa Suda od 5. listopada 2004.
godine, Općinski sud u Karlovcu je, bez očitovanja uredujućeg
suda, ovom sudu dostavio presliku parničnog spisa.
4. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske propisano je sljedeće:
»Svatko
ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom
roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«.
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
»(1)
Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen
pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom
roku odlučio sud (...).
(2) U
odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja
akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu
odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i
obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od
dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U
odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu
koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud
učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom
roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana
podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.
Ustavna
tužba je osnovana.
5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske
odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog
pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe
podnositeljice i preslike predmetnog spisa Općinskog suda u Karlovcu, Ustavni
sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo
postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
5.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak pokrenut je
dana 31. svibnja 1994. godine pred Općinskim sudom u Karlovcu, tužbom
podnositeljice protiv V. M. iz K. zbog smetanja posjeda.
Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13
uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« –
Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i
14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) u Republici
Hrvatskoj stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.
Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
134. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjeg
pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike
Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod
nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostalog, propisuje:
»Radi
utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da
zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita
njegov slučaj«.
Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na
donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka
Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije
(5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u
razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga
2000. godine izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 113/00.).
Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti
trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi
moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog
zakona jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije
postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno pravo.
Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju,
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede
prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od 5.
studenoga 1997. godine, to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije do 2. travnja 2004. godine do dana kad je podnositelj podnio ustavnu
tužbu, što ukupno čini razdoblje od šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i
dvadeset devet (29) dana.
5.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantom razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do
podnošenja ustavne tužbe najprije vodio pred Općinskim sudom u Karlovcu u
trajanju od tri (3) godine, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana,
pri čemu je sud bio neaktivan u razdoblju od 24. svibnja 1999. do 21. svibnja
2001. godine, dakle jednu godinu (1), jedanaest (11) mjeseci i dvadeset sedam
(27) dana.
Nakon toga, postupak se vodio pred Županijskim
sudom u Karlovcu u trajanju od nešto više od četiri mjeseca, kad je predmet
vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Postupak pred Općinskim sudom
u Karlovcu vodio se oko tri mjeseca, ali je u povodu žalbe tuženika predmet
dostavljen višem sudu na odlučivanje, gdje se predmet nalazio nepune dvije
godine.
Nadležni viši sud ponovno je ukinuo odluku
prvostupanjskog suda i predmet vratio na ponovni postupak, a koji postupak je
prvostupanjski sud vodio nešto više od tri (3) mjeseca.
U povodu žalbe, izjavljene protiv odluke
prvostupanjskog suda, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Karlovcu na odlučivanje,
gdje se vodi pod brojem: Gž-190/05.
Nadalje, želi se također ukazati i na dugo
trajanje prvostupanjskog postupka i prije 1997. godine. Naime, od pokretanja
postupka do 5. studenoga 1997. godine sud je, dakle u nešto više od tri godine,
održao svega tri ročišta za glavnu raspravu i proveo očevid na licu mjesta.
Isto tako, ističe se da je prvostupanjski sud bio neaktivan i u razdoblju od 4.
rujna 1997. godine do 2. lipnja 1998. godine, kad je zakazao ročište za glavnu
raspravu.
Odredbom članka 440. Zakona o parničnom postupka
(»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) propisano
je da će sud u postupku u parnicama zbog smetanja posjeda pri određivanju
rokova i ročišta uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja
navedenih postupaka.
Slijedom navedenog, kako se u konkretnom slučaju
radi upravo o posebnom (hitnom) postupku, mišljenje je Ustavnog suda da je
prvostupanjski sud prilikom zakazivanja ročišta morao voditi računa o potrebi
hitnog rješavanja konkretne pravne stvari.
5.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
parničnom postupku, nije pridonijela duljini postupka.
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom
predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
6. Ustavni sud utvrđuje da se konkretni parnični
postupak ukupno vodi u trajanju dužem od jedanaest godina. Imajući u vidu
trajanje postupka, zatim neaktivnost i neefikasnost prvostupanjskog suda, kao i
okolnost da je riječ o hitnom postupku koji još uvijek nije pravomoćno okončan,
a nije riječ o složenoj pravnoj stvari, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno
pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom
1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
9. Županijski sud u Karlovcu dužan je dostaviti
Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od
osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka
određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 318.
stavku 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1217/2004
Zagreb, 28. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.