USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2320

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. J. iz K., kojeg zastupa S. M.-L., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj dana 21. rujna 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zaprešiću dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-314/05 (ranije P-2517/90) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, D. J. iz K., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 9.200,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njegovu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 25. srpnja 2003. godine ustavnu tužbu, zbog nedonošenja odluke suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem: Gžn-574/03.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Zaprešiću, broj: P-314/05 (prije Pn-2517/90), utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– dana 30. srpnja 1990. godine, podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv tuženika »C. o.« d.d. Z., radi naknade štete;

– do 5. studenoga 1997. provedeno je 9 ročišta, te je donesena prvostupanjska presuda, broj: Pn-2517/90;

– nakon što je Županijski sud u Zagrebu, dopisom remisorno vratio predmet prvostupanjskom sudu radi donošenja dopunske presude, dana 13. listopada 1994. održano je ročište i donijeta je dopunska presuda, protiv koje su podnositelj i tuženik uložili žalbe;

– presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 16. travnja 1996., preinačena je prvostupanjska presuda, a ukinuta je dopunska presuda od 13. listopada 1994.;

– dana 12. listopada 1998. održano je ročište;

– izvanraspravnim rješenjem od 23. travnja 1999. određeno je knjigovodstveno i agronomsko vještačenje. Nalaz i mišljenje vještaka agronomske struke dostavljen je sudu 31. svibnja 1999., a nalaz knjigovodstvenog vještaka dostavljen je 24. veljače 2000.;

– ročište zakazano za 28. lipnja 2000. odgođeno je zbog bolesti suca, a sljedeće je zakazano za 1. ožujka 2001.;

– dana 9. travnja 2001. zaključena je glavna rasprava, te je donijeta nova prvostupanjska presuda, broj: Pn-2864/96, koja je isprav­ljena rješenjem od 24. rujna 2001., protiv koje su stranke izjavile žalbu;

– presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gžn-574/03 od 24. veljače 2004., djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda, a djelomično se ista ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

– na ročištu održanom 16. rujna 2004., određeno je da se spis dostavi Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, radi određivanja mjesne nadležnosti Općinskog suda u Zaprešiću iz razloga svrsishodnosti, a s obzirom na potrebu provođenja vještačenja po vještaku agronomu i geometru na spornim nekretninama, a koje se nalaze na području Z.;

– rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Grl-536/04 od 5. listopada 2004., za postupanje u parničnom predmetu određen je Općinski sud u Zaprešiću;

– predmet je zaprimljen u Općinskom sudu u Zaprešiću, 11. veljače 2005. i vodi se pod brojem: P-314/05;

– dana 3. svibnja 2005. održano je ročište na koje nije pristupio tuženik;

– sljedeće ročište zakazano je za 27. rujna 2005.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Uvidom u spis Općinskog suda u Zaprešiću, broj: P-314/05 (ranije: Pn-2517/90), Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu podnio 30. srpnja 1990. godine. Ustavna tužba podnijeta je dana 25. srpnja 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije bio pravomoćno okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe sudski postupak trajao trinaest (13) godina i dvadeset šest (26) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine, to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) do 25. srpnja 2003. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset (20) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu do 10. siječnja 1994., kada je donijeta prvostupanjska presuda. Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Nakon toga postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu do 9. travnja 2001. godine, pa zatim pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine. Nakon toga postupak se ponovno vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu do 16. rujna 2004., pa zatim pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u trajanju od tri mjeseca. Od 11. veljače 2005. godine, postupak se vodi pred Općinskim sudom u Zaprešiću.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini sudskog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o relativ­no složenoj sudskoj stvari, jer je u parničnom postupku provedeno spajanje dvaju predmeta podnositelja, ali ta okolnost ne opravdava duljinu trajanja sudskog postupka.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od petnaest godina. Imajući u vidu ukupnu duljinu trajanja parničnog postupka, te neprimjereno duga vremenska razdoblja između pojedinih ročišta, kao i okolnost da se postupak još uvijek vodi pred sudom prvog stupnja, ukazuju na to da je u tom postupku prekoračen razumni rok. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Općinskog suda u Zaprešiću dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2625/2003

Zagreb, 21. rujna 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.