USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2321
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi B. G. i D. G., oba iz P., koje zastupa B.
H., odvjetnica iz Odvjetničkog društva H. i P. u Z., na sjednici održanoj dana
21. rujna 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Poreču dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-333/04 u najkraćem
mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg
dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositeljima
ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. –
pročišćeni tekst), i to:
– B. G. iz P. u iznosu od 9.100,00 kuna i
– D. G. iz P. u iznosu od 9.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljâ Ministarstvu financija
Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Pozivom na odredbu članka 63. stavka 1.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnositelji su dana 17. rujna 2004. godine podnijeli ustavnu tužbu, smatrajući
da im je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred Općinskim sudom u
Poreču povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 29. Ustava Republike
Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 22. svibnja 1984. godine podnositelji su
podnijeli tužbu Općinskom sudu u Poreču protiv tužene, P. B., radi isplate.
Do 5. studenoga 1997. godine donijete su tri
meritorne odluke i to presuda Općinskog suda u Poreču broj: P-193/84 od 5.
prosinca 1984. godine, presuda i rješenje Okružnog suda u Puli broj: Gž-310/85 od 8. travnja 1985 godine i rješenje Vrhovnog
suda Republike Hrvatske broj: Rev-1636/1985 od 23.
srpnja 1986. godine. U ponovnom postupku pod brojem: P-492/86 održana su dva
ročišta (8. prosinca 1986. i 26. studenoga 1987. godine kada je zaključena
glavna rasprava). Dana 7. prosinca 1987. godine donijeto je rješenje o ponovnom
otvaranju glavne rasprave.
Sljedeće ročište održano je dana 3. ožujka 1999.
godine.
Na ročište zakazano za dan 7. ožujka 2001.
godine nije pristupila tužena. Utvrđeno je da je punomoćnik tužene podneskom od
28. veljače 2001. godine otkazao punomoć za zastupanje. Ročište je odgođeno.
Ročište zakazano za dan 21. ožujka 2001. godine
odgođeno je zbog neiskazane dostave za tuženu.
Podneskom od 30. ožujka 2001. godine tužena je
dostavila punomoć o zastupanju.
Ročište zakazano za dan 5. travnja 2001. godine
odgođeno je na prijedlog podnositeljâ, a ročišta
zakazana za dan 4. lipnja 2001. i 1. srpnja 2001. godine odgođena su na
prijedlog podnositeljâ i tužene.
Dana 12. rujna 2001. godine ročište je odgođeno
na prijedlog tužene do dostave podataka o vrijednosti gradilišta u spornom razdoblju. Podnositelji se nisu protivili odgodi.
Podneskom od 12. listopada 2001. godine
podnositelji su predložili sudu da zatraži od Porezne uprave Poreč podatke o
cijeni poljoprivrednog zemljišta na području Općine Poreč.
Podneskom od 14. listopada 2002. godine tužena
je dostavila dokaze i predložila sudu da službenim putem od Porezne uprave
Poreč pribavi podatke o tržišnoj cijeni poljoprivrednog zemljišta na području
Općine Poreč.
Podneskom od 17. svibnja 2004. godine punomoćnik
tužene izvijestio je sud da je tužena umrla.
Sud je dana 18. svibnja 2004. godine donio
rješenje kojim je određen prekid postupka.
Podneskom od 28. svibnja 2004. godine M. B.,
nasljednica tužene, preuzela je postupak.
Rješenjem suda broj: P-333/04 od 16. lipnja
2004. godine postupak je nastavljen.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim uvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak započeo je dana 22. svibnja
1984. godine, tužbom podnositeljâ radi isplate.
Ustavna tužba podnesena je dana 17. rujna 2004.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno dvadeset (20) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset pet (25) dana.
Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i
14/02; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu
dana 5. studenoga 1997. godine.
Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog
poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske
od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom
»Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog propisuje:
Radi
utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da
zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita
njegov slučaj.
Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku
čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na
donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj
od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje
razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u
pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na
članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike
Hrvatske takvo pravo nije postojalo.
Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju
pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske
odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (dan
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 17. rujna 2004. godine
(dan podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest (6) godina, deset (10)
mjeseci i dvanaest (12) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, postupak vodi pred Općinskim sudom u Poreču u
trajanju od šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvanaest (12) dana, pri čemu
je sud bio neaktivan u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 3. ožujka 1999.
godine, što iznosi jednu (1) godinu, tri (3) mjeseca i dvadeset osam (28) dana,
zatim u razdoblju od 3. ožujka 1999. do 7. ožujka 2001. godine, što iznosi
dvije (2) godine i četiri (4) dana i od 12. rujna 2001. do 18. svibnja 2004.
godine, što iznosi dvije (2) godine, osam (8) mjeseci i šest (6) dana.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJÂ U SUDSKOM POSTUPKU)
Prema utvrđenju Ustavnog suda podnositelji su,
kao tužitelji u sudskom postupku, svojim ponašanjem pridonijeli duljini sudskog
postupka na način što su predložili odgodu ročišta dana 5. travnja 2001.
godine. Nadalje, zajedno s tuženom predložili su odgodu ročišta 4. lipnja 2001.
i 1. srpnja 2001. godine.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud nalazi da je riječ o donekle
složenom predmetu, međutim ta okolnost ne može opravdati činjenicu da postupak
traje preko dvadeset godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. U povodu isticanja Općinskog suda u Poreču o
opterećenosti brojem predmeta, Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na
organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim
razlogom za nerazumno dugo trajanje sudskog postupka.
Napominje se da je Europski sud za ljudska prava
u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice
obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da
ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano
ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih
postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.).
Ustavni sud utvrđuje da je postupak u predmetu podnositeljâ trajao preko dvadeset godina. Imajući u vidu
cjelokupno trajanje postupka, razdoblje neaktivnosti suda, u razmatranom pravno
relevantnom razdoblju, u ukupnom trajanju od šest (6) godina i sedam (7) dana,
te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud
utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljâ
da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o
njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava
Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za
razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja
nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997.
godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja,
uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Objava ove odluke (točka V. izreke) temelji
se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Poreču dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3313/2004
Zagreb, 21. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.