USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2325
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi P. Č. iz V., kojeg zastupa S. R., odvjetnik
iz V., na sjednici održanoj dana 5. listopada 2005. godine, jednoglasno je
donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Vukovaru dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-378/05
(ranije: P-457/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10)
mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe P. Č. iz V., Z.
51, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29.
stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni
tekst) u iznosu od 9.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio je 24. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka koji se vodi radi naknade plaće.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositelj je 28. ožujka 1991. godine podnio
tužbu Općinskom sudu u Vukovaru protiv Mjesne zajednice Borova (sada: Općina
Borovo), radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i naknade plaće.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta
16. travnja 1991., 11. lipnja 1991., 28. listopada 1993., 14. veljače 1994., 2.
lipnja 1994., te 26. listopada 1994. godine kada je zaključena glavna rasprava.
Donesena je djelomična presuda kojom je poništeno rješenje o prestanku radnog
odnosa, a odluka o naknadi plaće i troškovima postupka ostavljena je za konačnu
odluku.
16. prosinca 1994. godine protiv te presude
tuženik je podnio žalbu.
Županijski sud u Osijeku je rješenjem broj: Gž-913/95 od 29. lipnja 1995. godine, ukinuo djelomičnu
presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Nakon toga, održano je ročište 13. listopada
1995. godine, te 29. svibnja 1996. godine kada je zaključena glavna rasprava u
odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje rješenja o
prestanku radnog odnosa. 15. listopada 1996. godine donesena je djelomična
presuda kojom je poništeno rješenje o prestanku radnog odnosa. Ta djelomična
presuda postala je pravomoćna.
9. prosinca 1996. godine tuženik je protiv te
presude podnio žalbu.
Općinski sud u Vukovaru je rješenjem broj:
P-42/95 od 28. ožujka 1997. godine odbacio žalbu tuženika kao nepravovremenu.
Protiv tog rješenja tuženik je podnio žalbu 13. lipnja 1997. godine, te je
Općinski sud u Vukovaru rješenjem broj: P-42/95 od 24. srpnja 1997. godine ukinuo
klauzulu pravomoćnosti rješenja od 28. ožujka 1997. godine i po pravomoćnosti
rješenja uputio žalbu tuženika drugostupanjskom sudu na rješavanje.
Županijski sud u Vukovaru je rješenjem broj: Gž-249/98 od 2. srpnja 1998. godine odbio žalbu tuženika
kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje od 28. ožujka 1997. godine.
Općinski sud u Vukovaru zaprimio je spis s
drugostupanjskim rješenjem dana 20. kolovoza 1998. godine.
Na ročištu 4. veljače 1999. godine podnositelj
navodi da ostaje kod tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu plaće.
Riješeno je da se ročište odgodi, a tuženiku odredi rok od deset dana u kojem
će dostaviti urednu punomoć.
12. veljače 1999. godine tuženik je podnio
prijedlog za ponavljanje postupka koji je pravomoćno završen djelomičnom
presudom broj: P-42/95 od 15. listopada 1996. godine.
Punomoćnik podnositelja podnio je odgovor na taj
prijedlog 1. travnja 1999. godine.
Općinski sud u Vukovaru je održao ročišta 8.
travnja i 13. rujna 1999. godine te je rješenjem od 4. studenoga 1999. godine
odbio prijedlog tuženika za ponavljanje postupka kao nepravodoban.
24. studenoga 1999. godine tuženik je podnio
žalbu protiv tog rješenja.
Županijski sud u Vukovaru je rješenjem, broj: Gž-222/00 od 11. travnja 2000. godine, odbio kao neosnovanu
žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsko rješenje od 4. studenoga 1999. godine.
Općinski sud u Vukovaru je rješenjem od 7.
srpnja 2000. godine odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem.
Vještak je dostavio nalaz 7. studenoga 2000.
godine.
Podneskom od 21. studenoga 2000. godine
podnositelj se očitovao na nalaz vještaka te sukladno nalazu uredio tužbeni
zahtjev.
Na ročištu 7. prosinca 2000. godine punomoćnik
podnositelja izjavljuje da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva preciziranog 21.
studenoga 2000. godine, te podnosi prijedlog za izdavanje privremene mjere, dok
se punomoćnik tuženika protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i prijedlogu za
izdavanje privremene mjere.
Podneskom od 15. prosinca 2000. godine tuženik
ponovo predlaže ponavljanje postupka.
Na ročištu 15. ožujka 2001. godine riješeno je
da se odbije prijedlog podnositelja za saslušanje svjedoka i za izdavanje
privremene mjere, kao i prijedlog tuženika za ponavljanje postupka. Zaključena
je glavna rasprava, te doneseno rješenje i presuda kojom je usvojen tužbeni
zahtjev podnositelja za naknadu plaće.
18. travnja 2001. godine tuženik je izjavio
žalbu protiv rješenja i presude.
Županijski sud u Vukovaru je rješenjem, broj: Gž-789/01-3 od 28. svibnja 2001. godine, odbio žalbu na
rješenje od 15. ožujka 2001. godine, a rješenjem, broj: Gž-789/01-4
od 28. svibnja 2001. godine, uvažio je žalbu tuženika protiv presude od 15.
ožujka 2001. godine, ukinuo presudu i predmet vratio 5. lipnja 2001. godine
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na ročištu 14. veljače 2002. godine doneseno je
rješenje da će se službenim putem od Ministarstva pravosuđa i Općine Borovo
zatražiti podaci o plaćama djelatnika mjesnih zajednica u progonstvu, te će po
dobitku tih podataka zakazati ročište pismenim putem.
Dopis Općine Borovo zaprimljen je u spis 22.
ožujka 2002. godine, a Ministarstva pravosuđa 3. srpnja 2002. godine.
Ročište 15. svibnja 2003. godine odgođeno je za
5. lipnja 2003. godine.
Na ročištu održanom 5. lipnja 2003. godine
glavna rasprava je zaključena. Donesena je presuda kojom se odbija podnositelj
s tužbom i tužbenim zahtjevom.
Podnositelj je dana 18. srpnja 2003. godine
podnio žalbu protiv presude, a tuženik 17. srpnja 2003. godine protiv odluke o
troškovima postupka.
Županijski sud u Vukovaru je rješenjem, broj: Gž-1556/03 od 22. listopada
2003. godine, uvažio žalbe, ukinuo presudu i predmet vratio 29. listopada 2003.
godine prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na ročištu 15. travnja 2004. godine zaključena
je glavna rasprava, a na ročištu 28. travnja 2004. godine objavljena je presuda
kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.
Protiv presude tuženik je podnio žalbu 11.
svibnja 2004. godine.
Podnositelj je podnio odgovor na žalbu 18.
svibnja 2004. godine.
Županijski sud u Vukovaru je presudom, broj: Gž-1356/04 od 16. lipnja 2004. godine, uvažio žalbu
tuženika, preinačio presudu na način da je tužbeni zahtjev podnositelja odbio.
Protiv te presude podnositelj je 23. srpnja
2004. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom,
broj: Revr-478/04 od 8. prosinca 2004. godine, odbio
kao neosnovanu reviziju podnositelja u dijelu kojim je pravomoćno odbijen
tužbeni zahtjev za naknadu plaće za razdoblje od 29.
prosinca 1996. godine nadalje, dok je rješenjem istog broja i datuma prihvatio
reviziju podnositelja i ukinuo presudu Općinskog suda u Vukovaru od 28. travnja
2004. godine i Županijskog suda u Vukovaru od 16. lipnja 2004. godine u dijelu
u kojem je podnositelj odbijen sa zahtjevom za naknadu plaće za razdoblje od 1.
ožujka 1991. godine do 29. prosinca 1996. godine, te je predmet vratio
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Od 16. veljače 2005. godine postupak se ponovo
vodi pred Općinskim sudom u Vukovaru, koji je održao ročišta 28. travnja, 17.
svibnja i 4. srpnja 2005. godine, te 13. rujna 2005. godine kada je riješio
provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje te sljedeće ročište zakazati
pismenim putem.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Vukovaru podnijeta 28.
ožujka 1991. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst,
8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije),
koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje
u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 24. prosinca 2004.
godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest
(13) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset šest (26) dana, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i devetnaest (19) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe vodio pred
sudovima sva tri stupnja. Općinski sud u Vukovaru je zakazivao ročišta, osim u
razdoblju neaktivnosti od 14. veljače 2002. godine do 5. lipnja 2003. godine
(jedna godina, tri mjeseca i dvadeset tri dana). Drugostupanjski sud je u sva
tri slučaja odlučivao o žalbama na prvostupanjske presude u razdobljima od oko
3 mjeseca. Međutim, dosada su u postupku donesene tri prvostupanjske presude o
zahtjevu za naknadu plaće od kojih je Županijski sud u Vukovaru dvije ukinuo, a
treću preinačio. Nakon toga, u povodu revizije podnositelja postupak se vodio
pred Vrhovnim sudom u trajanju od oko šest mjeseci. Budući da je taj Sud djelomično
prihvatio reviziju podnositelja, postupak se od 16. veljače 2005. godine ponovo
vodi pred prvostupanjskim sudom.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u
parničnom postupku nije doprinio duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata
složenosti. Međutim, ta okolnost ne može opravdati duljinu trajanja postupka.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u
ukupnom trajanju dulje od trinaest godina, a u razdoblju nakon 5. studenoga
1997. godine u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i devetnaest dana.
Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblje neaktivnosti Općinskog suda
u Vukovaru, kao i neučinkovito postupanje, okolnost da su donesene tri
prvostupanjske presude od kojih su dvije ukinute, a treća je preinačena
drugostupanjskom presudom koju je povodom revizije djelomično ukinuo Vrhovni
sud Republike Hrvatske, uslijed čega se postupak sada ponovo vodi pred
prvostupanjskim sudom, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno pravo
podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Vukovaru dužan
je dostaviti Ustavnom sudu
pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od
dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki
II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5.
Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-5033/2004
Zagreb, 5. listopada 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.