USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2337
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi V. i K. I. iz Z., koje zastupaju odvjetnice
J. H. i N. G. iz Z., na sjednici održanoj dana 5. listopada 2005. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je provesti
ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom,
pod poslovnim brojem: Ovr-18687/95, u najkraćem
mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg
dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima
ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog
povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:
– V. I. iz Z., P. 5 A u iznosu od 7.100,00 kuna
i
– K. I. iz Z., P. 5 A u iznosu od 7.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijeli su 25. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine ovršnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. 10. studenoga 1995. godine ovrhovoditelj Z.
b. d.d. Z. podnijela je Općinskom sudu u Zagrebu prijedlog za izvršenje protiv ovršenika M. I., radi naplate tražbine od 1.676,87 kuna,
zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od 13. listopada 1995. godine pa do
isplate, na temelju vjerodostojne isprave,
– 21. studenoga 1995. sud je donio rješenje o
ovrsi, koje je postalo pravomoćno 14. prosinca 1995. godine. Dostavljeno je ovršenikovom dužniku Republičkom fondu mirovinskog i
invalidskog osiguranja radnika Hrvatske radi provedbe ovrhe na mirovini ovršenika,
– Republički fond mirovinskog i invalidskog
osiguranja radnika Hrvatske obavijestio je sud dana 16. listopada 1998. godine
da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o ovrsi jer je ovršenik
umro 21. srpnja 1998. godine,
– podneskom od 5. studenoga 1999. godine
ovrhovoditelj je dostavio prijedlog da se ovršni postupak prekine do
pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza pok.
M. I.,
– podneskom od 21. svibnja 2001. godine
ovrhovoditelj je dostavio prijedlog za nastavak postupka u odnosu na
nasljednike V. I. i K. I.,
– rješenjem od 15. srpnja 2004. godine pozvani
su podnositelji ustavne tužbe da kao nasljednici M. I. preuzmu postupak u ovoj
ovršnoj stvari,
– podneskom od 28. rujna 2004. godine ovršenici V. I. i K. I. obavijestili su sud da su uplatili
iznos od 8.075,12 kuna na ime ovršnog duga,
– dana 25. studenoga 2004. godine ovrhovoditelj
je obavijestio sud da postoji još dug od 5.741,15 kuna, pa su ovršenici pozvani zaključkom od 21. ožujka 2005. godine na
podmirenje duga.
Od tada nije bilo novih aktivnosti u postupku.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske propisano je:
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni
i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama
(...).
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA OVRŠNOG
POSTUPKA
Primjenu pravnog stajališta u odnosu na duljinu
ovršnog postupka Ustavni sud je podrobno obrazložio u odluci, broj:
U-IIIA-1128/2004 od 2. veljače 2005. godine, objavljenoj u »Narodnim novinama«,
broj 21/05.
Ovršni postupak započeo je dana 10. studenoga
1995. godine podnošenjem prijedloga za izvršenje ovrhovoditelja protiv pravnog
prednika podnositelja ustavne tužbe.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4,
6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne
novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. –
ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija
u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom
roku.
Ustavna tužba podnijeta je 25. srpnja 2005.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina,
osam (8) mjeseci i petnaest (15) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o
potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe, postupak je trajao
sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset (20) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak ovrhe vodi se pred Općinskim sudom u
Zagrebu. Pri tome je sud u relevantnom razdoblju nakon 21. svibnja 2001. godine
bio neaktivan sve do 15. srpnja 2004. godine, u kom razdoblju duljem od tri
godine nadležni sud nije odlučio o prijedlogu ovrhovoditelja o nastavku ovršnog
postupka u odnosu na podnositelje ustavne tužbe, nasljednike prvotnog ovršenika.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(OVRŠENIKA U OVRŠNOM POSTUPKU)
Podnositelji ustavne tužbe nisu pridonijeli
duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST OVRŠNOG
PREDMETA
Prosuđujući složenost konkretnog ovršnog
predmeta u svjetlu općih pravnih obilježja ovršnog postupka u Republici
Hrvatskoj, Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se ovrha vodi u
razdoblju duljem od devet godina do podnošenja ustavne tužbe te ovršni postupak
još nije dovršen. Ustavni sud posebno napominje da sudovi nisu odgovorni za
namirenje vjerovnika, već za učinkovitu i ekonomičnu provedbu ovrhe. U konkretnom
postupku, s obzirom na razdoblje dulje od tri godine u kojem nadležni sud nije
poduzeo niti jednu aktivnost u postupku, ne može se reći da je ovrha provođena
ekonomično i učinkovito iz razloga jer postupak ovrhe novčane tražbine traje
već dulje od devet godina, odnosno u razdoblju duljem od četiri godine u odnosu
na podnositelje kao nasljednike prvotnog ovršenika,
što se nikako ne može smatrati razumnim rokom. Stoga Ustavni sud smatra da je
podnositeljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Sukladno navedenom, u smislu odredbe članka 63.
Ustavnog zakona donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Temeljem odredbe članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti
svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
rješenja o dovršetku ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, odnosno druge
odluke kojom se postupak ovrhe dovršava u skladu s člankom 68. Ovršnog zakona,
u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3298/2005
Zagreb, 5. listopada 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.