USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2345
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi K. T. iz Z., na sjednici održanoj dana 28.
rujna 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-5887/04 (ranije Pn-2921/92) u
najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog
idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe, K. T. iz Z., T. 105, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.800,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio je dana 22. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositelj je 13. srpnja 1992. godine podnio
tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Croatia osiguranja d.d., Zagreb (za
Filijalu Rijeka), radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. održana su tri ročišta (18.
rujna 1992., 1. listopada 1992. i 15. ožujka 1993.) te je provedeno liječničko
vještačenje (1992. godine). Rješenjem od 2. prosinca 1996. godine određeno je
provođenje prometnog vještačenja. Tužitelj je podneskom od 8. siječnja 1997.
godine obavijestio sud o uplati predujma za vještačenje.
Podneskom od 8. travnja 1999. godine podnositelj
je zatražio dostavu nalaza i mišljenja vještaka prometne struke.
Rješenjem od 2. lipnja 1999. godine sud je
pozvao vještaka da dostavi nalaz i mišljenje u roku od 15 dana.
Podnescima od 17. lipnja i 27. prosinca 1999.
godine podnositelj je zatražio hitno zakazivanje ročišta.
Dana 8. siječnja 2001. godine vještak prometne
struke dostavio je svoj nalaz i mišljenje.
Na ročištu 13. lipnja 2001. godine punomoćnik
podnositelja je predao specificiran tužbeni zahtjev i predložio, sukladno
prigovoru tuženika, pozvati vještake medicinske struke. Sud je rješenjem
odredio dostaviti zapisnik tuženiku za kojega nije nitko pristupio na ročište
te pozvati vještake liječničke struke na sljedeće ročište. Tuženiku je naložio
uplatu predujma na ime pristupa vještaka u roku od osam dana te je sljedeće
ročište zakazao za 4. prosinca 2001. godine.
Podneskom od 24. kolovoza 2001. godine
punomoćnik tuženika prigovara u cijelosti nalazu i mišljenju vještaka prometne
struke te i dalje poriče osnov i visinu tužbenog
zahtjeva.
Na ročištu zakazanom za 4. prosinca 2001. godine
dopunski je saslušan vještak liječničke struke. Sud je riješio da na idućem
ročištu sasluša vještaka prometne struke, naložio tuženiku da u roku od osam
dana uplati predujam na ime pristupa vještaka i očitovanja te je sljedeće
ročište zakazao za 14. ožujka 2002. godine.
Na ročištu održanom 14. ožujka 2002. godine
saslušan je vještak prometne struke te je zaključena glavna rasprava.
Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 14. ožujka
2002. godine djelomično je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.
Dana 31. srpnja 2002. godine punomoćnik tuženika
podnio je žalbu protiv presude.
Spis je otpremljen 2. listopada 2002. godine
Županijskom sudu u Zagrebu, koji ga je remisorno
vratio 9. ožujka 2004. godine Općinskom sudu u Zagrebu radi dostave uredne
punomoći za zastupanje tuženika.
Općinski sud u Zagrebu je 19. svibnja 2004.
godine otpremio spis s pribavljenom urednom punomoći za zastupanje tuženika.
Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj: Gžn-1718/04 od 13. srpnja 2004. godine ukinuo presudu i
predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Općinski sud u Zagrebu zaprimio je spis 7.
listopada 2004. godine te je sljedeće ročište zakazao za 18. listopada 2005.
godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta dana
13. srpnja 1992. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst
i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja
Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 22. studenoga
2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest
(12) godina, četiri (4) mjeseca i devet (9) dana, a nakon stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao sedam (7) godina i sedamnaest (17) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, vodio u
trajanju od sedam godina i sedamnaest dana. Općinski sud u Zagrebu je bio
neaktivan od 5. studenoga 1997. godine do 13. lipnja 2001. godine (tri godine,
sedam mjeseci i sedam dana), a u kojem je razdoblju jedino rješenjem od 2.
lipnja 1999. godine odredio rok vještaku prometne struke za izradu nalaza i
mišljenja. Od 2. listopada 2002. godine do 6. studenoga 2004. godine postupak
se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu (osim u razdoblju od 9. ožujka do 19.
svibnja 2004. godine, u kojem je spis remisorno
vraćen prvostupanjskom sudu). Budući da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu
od 13. srpnja 2004. godine ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu, postupak
se od 7. studenoga 2004. godine ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, a
prvo ročište je zakazano za 18. listopada 2005. godine, tj.
za jednu godinu i jedanaest dana.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u
parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata
složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u
trajanju od oko dvanaest godina te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997.
godine Općinski sud u Zagrebu postupao neučinkovito. Imajući u vidu ukupno
trajanje postupka, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu te okolnost
da se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud utvrđuje da
je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4479/2004
Zagreb, 28. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.