USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2353
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi T. B. iz P., koju zastupa Zajednički
odvjetnički ured S. S. i T. K. iz P., na sjednici održanoj dana 28. rujna 2005.
godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Puli dužan je donijeti odluku
u predmetu, broj: P-2891/04 (raniji brojevi: P-1468/95, P-1663/98, P-1603/00 i
P-167/03) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca,
računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se
primjerena naknada podnositeljici ustavne tužbe T. B. iz P., zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 9.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/05. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijela je dana 24. studenoga 2004. godine ustavnu
tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 5. lipnja 1995. godine podnositeljica je
podnijela tužbu, Općinskom sudu u Puli protiv tuženika T. o., d.d. R., F. »I.«
o. d.d. P., radi naknade nematerijalne štete.
Prva rasprava održana je 26. lipnja 1996.
godine. Održane su još rasprave 5. rujna 1996. godine, 8. siječnja 1997.
godine, 19. veljače 1997. godine, 27. kolovoza 1997. godine, 22. prosinca 1997.
godine, te 23. travnja 1998. godine. U tom razdoblju izvršeno je ukupno tri
vještačenja.
Dana 23. travnja 1998. godine donesena je
presuda, broj: P-1468/95-33 koja je povodom žalbe tuženika ukinuta rješenjem
Županijskog suda u Puli, broj: Gž-918/98-2 od 13.
srpnja 1998. godine.
Nakon toga održana je rasprava dana 18.
studenoga 1998. godine, koja je otkazana radi saslušanja svjedoka A. P. i M. B.
Ročište zakazano za dan 27. siječnja 1999. godine odgođeno je radi suočenja
svjedoka koji su se različito iskazali.
Na ročištu održanom dana 26. veljače 1999.
godine saslušan je svjedok N. P., a na raspravi održanoj dana 24. ožujka 1999.
godine saslušani su A. M., M. B. i B. P.
Na raspravi održanoj dana 7. travnja 1999.
godine saslušana je svjedokinja Jasminka Delić. Potom
je određeno medicinsko vještačenje po sudskom vještaku Josipu Ladavcu, koji je vještačenje dostavio dana 9. lipnja 1999.
godine. Na raspravi održanoj dana 15. srpnja 1999. godine raspravljanje je zaključeno.
Potom je donesena presuda, broj: P-1663/98-55 od
15. srpnja 1999. godine, koja je povodom žalbe tuženika ukinuta rješenjem
Županijskog suda u Puli, broj: Gž-2222/99-2 od 29.
svibnja 2000. godine.
U ponovljenom postupku održana je rasprava dana
3. srpnja 2000. godine, koja je odgođena radi saslušanja svjedoka. Dana 6.
rujna 2000. godine održana je rasprava na kojoj je saslušan N. P., a na
raspravi održanoj dana 26. rujna 2000. godine saslušana je M. B., B. P. i A. M.
Na raspravi održanoj dana 13. listopada 2000.
godine saslušana je J. A. i T. B.
Dana 13. listopada 2000. godine donesena je
presuda, broj: P-1603/00-72 od 13. listopada 2000. godine, koja je ukinuta
povodom žalbe tuženika rješenjem Županijskog suda u Puli, broj: Gž-3475/00-2 od 25. studenoga 2002. godine.
Nakon toga održana je rasprava dana 11. veljače
2003. godine, koja je odgođena radi saslušanja svjedoka. Na raspravi održanoj
dana 11. ožujka 2003. godine saslušana je M. B. i N. P. Rasprava zakazana za
dan 2. travnja 2003. godine otkazana je zbog dostave adrese za jednog svjedoka.
Dana 22. svibnja 2003. godine održano je ročište koje je odgođeno radi
održavanja očevida na licu mjesta, koji je održan dana 16. lipnja 2003. godine.
Dana 16. lipnja 2003. godine donesena je presuda,
broj: P-167/03-94 kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositeljice u iznosu od
51.000,00 kuna. Ta je presuda povodom žalbe tuženika ukinuta rješenjem
Županijskog suda u Puli, broj: Gž-2239/03-2 od 4.
listopada 2004. godine.
Nakon toga, postupak se vodi pod brojem:
P-2891/04 te su održane rasprave dana 25. siječnja, 25. ožujka, 20. svibnja i
9. rujna 2005. godine. Na raspravi održanoj dana 28. rujna 2005. godine
zaključena je glavna rasprava u ovom postupku (odluka o tužbenom zahtjevu još
nije donesena).
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 5.
lipnja 1995. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Puli, radi naknade
nematerijalne štete proizašle iz prometne nesreće.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 24. studenoga
2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet
(9) godina, pet (5) mjeseci i devetnaest dana (19), a nakon stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao sedam (7) godina i devetnaest (19) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
U postupku je u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju doneseno četiri prvostupanjske presude koje su ukinute po
drugostupanjskom sudu, te se postupak sada vodi pred prvostupanjskim sudom, u
trajanju od jedanaest mjeseci. U tom razdoblju sud je održao brojna ročišta,
saslušao brojne svjedoke i stranke u postupku (neke i po tri puta), te je
izrađeno više vještačkih nalaza i mišljenja, dok je razdoblje dulje
neaktivnosti tijekom postupka trajalo od 13. listopada 2000. do 25. studenoga
2002. godine (oko dvije godine žalbenog postupka). Iako je u postupku doneseno
četiri prvostupanjske i četiri drugostupanjske odluke, postupak do danas nije
pravomoćno okončan, te se predmet nalazi pred sudom prvog stupnja.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
ovom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonijela duljini sudskog
postupka, već je nekoliko puta požurivala sud u zakazivanju novih ročišta.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom
predmetu u kojem je bilo potrebno utvrditi činjenično stanje u svezi nastanka
štetnog događaja, odnosno prometne nezgode dana 30. lipnja 1991. godine. U
svezi s tim bilo je potrebno saslušati veliki broj svjedoka, te je neke trebalo
suočiti i po nekoliko puta.
Međutim, Ustavni sud utvrđuje da složenost
predmeta nije smjela dovesti da se u konkretnom slučaju četiri puta ukidaju
prvostupanjske presude i da tužiteljica i nakon deset godina trajanja parnice
još nema pravomoćnu odluku o naknadi štete koju trpi zbog nesreće iz 1991.
godine.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet u
razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, ukupno vodio u trajanju duljem od
sedam godina. U radu Općinskog suda u Puli nije bilo duljih razdoblja
neaktivnosti. Iako se radi o složenom predmetu, uzimajući u obzir standarde
usvojene od ovoga Suda u procjenjivanju duljine trajanja sudskog postupka, te
imajući u vidu da podnositeljica nije doprinijela duljini trajanja ovoga
postupka, neučinkovito postupanje suda te okolnost da postupak još uvijek nije
pravomoćno dovršen, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice
na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavaka 1.
i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove
odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za
razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja
nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997.
godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja,
uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Predsjednik Općinskog suda u Puli dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima
donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a
najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove
odluke.
Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4.
i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke)
temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4550/2004
Zagreb, 28. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.