USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2354
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Z. T. iz Z., kojeg zastupa I. J., odvjetnik
u Z., na sjednici održanoj dana 21. rujna 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-8424/98 u najkraćem
mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg
dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne
tužbe Z. T. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava
iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Pozivom na odredbu članka 63. stavka 1.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnositelj je dana 22. rujna 2004. godine podnio ustavnu tužbu, smatrajući da
mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred Općinskim sudom u
Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 29. Ustava Republike
Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 30. studenoga 1998. godine tužitelj je
podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv podnositelja, radi utvrđenja
ništavosti ugovora o zajmu.
Dana 4. veljače 1999. godine podnositelj je dao
odgovor na tužbu.
Dana 17. svibnja 1999. godine održano je
ročište.
Podneskom od 23. lipnja 1999. godine tužitelj je
zatražio zakazivanje ročišta.
Podneskom od 3. prosinca 1999. godine
podnositelj je požurio sud na postupanje.
Ročište zakazano za dan 13. siječnja 2000. godine
odgođeno je zbog bolesti tužitelja. Rješenjem je odlučeno priklapanje
spisa broj: Ovr-1056/78 i broj: Ovrpl-1873/98.
Podnescima od 14. lipnja 2000., 10. siječnja
2001. i 12. lipnja 2001. godine podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta.
Sljedeće ročište održano je dana 19. veljače
2002. godine. Sud je pozvao tužitelja da u roku od 15 dana dostavi ugovor od
19. travnja 1995. godine.
Podneskom od 4. lipnja 2002. godine tužitelj je
izvijestio sud o nemogućnosti postupanja po raspravnom rješenju od 19. veljače
2002. godine.
Na ročištu održanom dana 7. listopada 2002.
godine saslušane su stranke.
Podneskom od 9. listopada 2002. godine tužitelj
je dostavio sudu adresu predloženog svjedoka, dok je podneskom od 28. ožujka
2003. godine podnositelj dostavio sudu dokumentaciju koju je proslijedio
tužitelju.
Dana 6. svibnja 2003. godine tužitelj se
očitovao na podnesak podnositelja od 28. ožujka 2003. godine.
Na ročištu održanom dana 20. svibnja 2003.
godine saslušani su svjedoci te je odlučeno priklopiti spis broj: Kio-1493/98 Županijskog suda u Zagrebu i ovosudni spis broj: P-2104/99.
Dopisom od 22. svibnja 2003. godine sud je
zatražio od Županijskog suda u Zagrebu pribavljanje spisa broj: Kio-1493/98, a čemu je udovoljeno dana 27. svibnja 2003.
godine.
Podnescima od 3. lipnja 2003., 2. listopada
2003., 5. svibnja 2004. i 14. siječnja 2005. godine podnositelj je zatražio
zakazivanje ročišta.
Sljedeće ročište održano je dana 8. lipnja 2005.
godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim uvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Parnični postupak započeo je dana 30. studenoga
1998. godine tužbom tužitelja, radi poništenja ugovora o zajmu.
Ustavna tužba podnesena je dana 22. rujna 2004.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao
ukupno pet (5) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset dva (22) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud utvrdio je da se postupak vodi pred
Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od pet (5) godina, devet (9) mjeseci i
dvadeset dva (22) dana, pri čemu je sud bio neaktivan u dva navrata i to od 13.
siječnja 2000. do 19. veljače 2002. godine, što iznosi dvije (2) godine, jedan
(1) mjeseci i šest (6) dana, te od 20. svibnja 2003. do 22. rujna 2004. godine,
što iznosi jedna (1) godina, četiri (4) mjeseca i dva (2) dana.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIKA U SUDSKOM POSTUPKU)
Prema utvrđenju Ustavnog suda podnositelj, kao
tuženik u sudskom postupku svojim ponašanjem nije pridonio duljini sudskog
postupka, već je naprotiv brojnim podnescima požurivao sud na postupanje.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud nalazi da je riječ o donekle
složenom predmetu, međutim ta okolnost ne može opravdati činjenicu da se
postupak cijelo vrijeme vodi u prvom stupnju.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. U povodu isticanja Općinskog suda u Zagrebu o
opterećenosti brojem predmeta, Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na
organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim
razlogom za nerazumno dugo trajanje sudskog postupka.
Napominje se da je Europski sud za ljudska prava
u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice
obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da
ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano
ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih
postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi
protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.).
Ustavni sud utvrđuje da je postupak u predmetu
podnositelja trajao preko pet godina, s time da je sud bio potpuno neaktivan u ukupnom
trajanju od tri (3) godine, pet (5) mjeseci i osam (8) dana. Polazeći od
navedenog, te imajući u vidu okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom
prvog stupnja, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo
podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku
odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom
1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja,
uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Objava ove odluke (točka V. izreke) temelji
se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3382/2004
Zagreb, 21. rujna 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.