USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2378
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom
ustavnom tužbom S. B. iz D. Z., koju zastupa I. Š., odvjetnik u Z., na sjednici
održanoj dana 20. listopada 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda i rješenje Županijskog suda
u Zadru, broj: Gž-864/03 od 19. prosinca 2003. godine
i predmet se vraća Županijskom sudu u Zadru, na ponovno odlučivanje.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude
Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-864/03 od 19.
prosinca 2003. godine i presude Općinskog suda u Zadru, broj: P-1340/02 od 5.
svibnja 2003. godine.
Prvostupanjskom presudom usvojen je dio tužbenog
zahtjeva tužitelja, te je utvrđeno da je tužitelj suvlasnik u 8/9 dijela, a
podnositeljica u 1/9 dijela nekretnine, opisane u izreci presude, a u odnosu na
obiteljsku grobnicu utvrđeno je da je tužitelj suvlasnik u 9/10 dijela, a
podnositeljica u 1/10 dijela, pa se suvlasnička zajednica razvrgava na način da
tužitelj dobije sporne nekretnine u odvojeni posjed i vlasništvo slobodne od
osoba i stvari, te da se tužitelj obvezuje na ime suvlasničkih dijelova
podnositeljice isplatiti podnositeljici protuvrijednost prema procjeni vještaka
(točka 1. dispozitiva).
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj
je odbijen (točka 2. dispozitiva).
Županijski sud u Zadru odbio je žalbu
podnositeljice kao neosnovanu u dijelu pod točkom 1. dispozitiva presude, osim
u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj suvlasnik stambene visoke prizemnice
sa skloništem preko 7/9 dijela, dok je u preostalom dijelu točke 1.
dispozitiva, drugostupanjski sud preinačio presudu na način da je utvrdio da je
tužitelj suvlasnik u 7/9 dijela, a u preostalom dijelu od 1/9 tužbeni zahtjev
je odbio.
Rješenjem Županijskog suda u Zadru ukinuta je
presuda Općinskog suda u Zadru u dijelu pod točkom 2. dispozitiva i u tom je
dijelu tužba odbačena, jer se radilo o presuđenoj stvari.
2. U ustavnoj tužbi podnositeljica navodi da su sudovi
pogrešno primijenili materijalno pravo. Isto tako ističe da je u postupku pred
Općinskim sudom u Zadru sudjelovala sutkinja koja je sudjelovala u donošenju
prvostupanjske presude, broj: P-610/00 od 21. lipnja 2001. godine te da je, kao
član vijeća, sudjelovala u postupku donošenja osporene odluke Županijskog suda
u Zadru.
Smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena
ustavna prava zajamčena odredbama članaka 14. i 26. Ustava, kao i odredba
članka 117. stavka 3. Ustava. Podnositeljica izrijekom ne ističe povredu članka
29. stavka 1. Ustava, ali iz navoda ustavne tužbe proizlazi da ukazuje i na
povredu te odredbe.
3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen
je spis Općinskog suda u Zadru, broj: P-1340/02 (P-610/00).
Ustavna tužba je osnovana.
4. Odredbom članka 354. stavka 2. točke 1.
Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99.,
88/01. i 117/03.) propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka
uvijek postoji, ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu
mora izuzeti (članak 71. stavak 1. točke 1. do 6.), odnosno koji je rješenjem
suda bio izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema
svojstvo suca.
Odredbom članka 71. stavka 1. točke 5. Zakona o
parničnom postupku propisano je da sudac ne može obavljati sudačku dužnost, ako
je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim
drugim tijelom.
5. Odredba članka 14. stavka 1. Ustava sadrži
ustavno jamstvo nediskriminacije, odnosno zabranu diskriminacije u ostvarenju
nekog konkretnog prava po bilo kojoj osnovi. Podnositeljica u ustavnoj tužbi
nije ni na koji način obrazložila povredu tog ustavnog prava. Uvidom u
pribavljen spis, Ustavni sud u provedenom ustavnosudskom postupku nije utvrdio
nijednu činjenicu ili okolnost koja bi na bilo koji način upućivala da je u
postupcima koji su prethodili ustavnosudskom postupku, podnositeljica bila
diskriminirana po bilo kojem svojstvu. Stoga pozivanje podnositeljice na
povredu ustavnog jamstva nediskriminacije, Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim.
6. Odredba članka 29. stavka 1. Ustava propisuje
da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično
i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi
zbog kažnjivog djela.
U konkretnom slučaju sutkinja F. Z. N.
sudjelovala je, kao predsjednica vijeća u donošenju presude i rješenja
Općinskog suda u Zadru, broj: P-610/00 od 21. lipnja 2001. godine, koja presuda
je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-1307/01
od 5. lipnja 2002. godine u dijelu pod točkama I. i III. izreke.
U međuvremenu sutkinja F. Z. N. imenovana je
sucem Županijskog suda u Zadru, te je spis dodijeljen u rad sutkinji H. Z.U
ponovljenom postupku pred Općinskim sudom u Zadru, koji se vodio pod brojem:
P-1340/02 sutkinja H. Z. donijela je 5. svibnja 2003. godine presudu, broj:
P-1340/02, protiv koje je podnositeljica podnijela žalbu. Osporenu presudu i
rješenje, broj: Gž-864/03 od 19. prosinca 2003.
godine donijelo je vijeće Županijskog suda u Zadru čiji član je i sutkinja F.
Z. N.
Ustavni sud posebno ističe da se u pogledu
pitanja nepristranosti suda primjenjuje subjektivno i objektivno mjerilo.
Subjektivno mjerilo znači ispitivanje je li
sudac imao neki osobni razlog pristranosti u konkretnom predmetu ili osobnu
predrasudu. U ovom predmetu nema ničega što bi ukazivalo na subjektivnu
pristranost sutkinje.
Objektivno mjerilo znači ispitivanje da li sud
kao takav i njegov sastav, jamče dovoljno sigurnosti da bi isključili svaku
opravdanu sumnju u pogledu nepristranosti suda. To je važno imati u vidu pri
ispitivanju objektivne nepristranosti, jer sudovi upravo time što nastupaju kao
nepristrani pridonose povjerenju javnosti koje je nužno u demokratskom društvu.
U pogledu objektivne nepristranosti, Ustavni sud
je, kao što je naprijed navedeno, utvrdio da je ista sutkinja sudjelovala u
postupku pred sudom prvog stupnja, a kasnije je bila
i članica žalbenog vijeća. Iako je odluka suda prvog stupnja koju je donijela
ta sutkinja ukinuta, te u ponovljenom postupku pred sudom prvog stupnja ta
sutkinja nije sudjelovala, ipak se sudjelovanje te sutkinje ne bi moglo
smatrati posve objektivnim. Naime, sudjelujući u prvostupanjskom postupku i
donoseći odluku prvog stupnja, ta sutkinja je već zauzela i u odluci izrazila
stav u pogledu predmeta spora. Ta okolnost dovodi u ozbiljnu sumnju objektivnu
nepristranost te sutkinje u odlučivanju u žalbenom postupku, pri čemu nije od
značaja što je u ponovljenom postupku u prvom stupnju odluku donio drugi sudac.
Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni
sud utvrđuje da je sudjelovanjem iste sutkinje u postupku pred sudom prvog stupnja, te kasnije u postupku pred sudom drugog stupnja, u
kojem je osporena odluka koju je u istoj stvari donio drugi sudac, povrijeđeno
pravo podnositeljice na suđenje od strane nepristranog suda, zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava.
Isto stajalište Ustavni sud izrazio je u odluci
broj: U-III-2488/2005 od 6. listopada 2005. godine.
7. S obzirom da je utvrđena povreda članka 29.
stavka 1. Ustava, Ustavni sud nije razmatrao eventualnu povredu članka 14.
stavka 2. Ustava.
8. Odredba članka 26. Ustava nije mjerodavna u
konkretnom slučaju. Podrobno obrazloženo stajalište u vezi članka 26. Ustava,
Ustavni sud iznio je u Odluci, broj: U-III-884/04 od 16. prosinca 2004. godine,
»Narodne novine«, broj 2/05.
9. Odredba članka 117. stavka 3. Ustava, ne
sadrži ljudska prava i temeljne slobode koje su Ustavom zajamčene fizičkoj ili
pravnoj osobi i koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom
tužbom u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni
tekst).
10. Temeljem odredaba članaka 73. i 76. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odlučeno je kao u točkama I. i II.
izreke, a točka III. izreke temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj: U-III-790/2004
Zagreb, 20. listopada 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak,
v. r.