USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2379

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom N.-N. M. iz Z., na sjednici održanoj 13. listopada 2005., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-10975/1999-9 od 13. prosinca 2002., kojim je odbačena kao nedopuštena podnositeljeva tužba protiv odluke Vijeća Židovske općine Zagreb broj: 585/99 od 7. listopada 1999. godine. Prema stajalištu Upravnog suda, ta odluka nije upravni akt jer se ne radi o aktu koji je donesen u obavljanju javnih ovlasti, već o internom aktu vjerske zajednice, koja, sukladno svojim aktima, prema svojim članovima ne postupa kao državno tijelo, odnosno kao pravna osoba s javnim ovlastima.

Navedenom odlukom Vijeća Židovske općine Zagreb podnositelj je isključen iz članstva Židovske općine Zagreb »radi njegovog sustavnog iznošenja neistina na račun Židovske općine Zagreb, te pokušaja javne kompromitacije ove zajednice i njezinih članova u tisku i drugim sredstvima informiranja, čime je štetio ugledu Židovske općine Zagreb«.

2. U ustavnoj tužbi podnositelj navodi da mu je isključenjem iz Židovske općine, kao vjerske zajednice, djelomice osporeno i njegovo židovsko podrijetlo jer »vjera u bitnom utvrđuje židovstvo kao entitet«. Ističe da mu je onemogućeno sudjelovanje u radu Židovske općine, ostvarivanju njenih ciljeva, kao i sudjelovanje u izborima za tijela Židovske općine. Posebno navodi da nije bio obaviješten o postupku isključenja te da odluka nema pouke o pravnom lijeku.

Podnositelj smatra da mu je osporenim rješenjem Upravnog suda, kao i odlukom Židovske općine Zagreb, povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 43. stavkom 1. Ustava pa predlaže ukidanje tih akata.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.

Ustavni sud u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja povrijeđeno njegovo ustavno pravo.

4. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe povredu ustavnog prava na slobodno udruživanje, zajamčeno odredbom članka 43. stavka 1. Ustava, smatrajući da se ta sloboda odnosi i na članstvo u vjerskim zajednicama.

Člankom 40. Ustava zajamčena je sloboda vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere.

Prema članku 1. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (»Narodne novine«, broj 83/02.), vjerske zajednice su zajednice fizičkih osoba koje kao vjernici ostvaruju svoju slobodu vjeroispovijedi javnim obavljanjem vjerskih obreda i drugim očitovanjima svoje vjere. Člankom 2. tog Zakona propisano je, pored ostalog, da vjerske zajednice samostalno i slobodno određuju svoju unutarnju organizaciju, tijela upravljanja i njihovu nadležnost te sadržaj i način očitovanja vjere, kao i druga pitanja svog djelovanja u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.

5. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da podnositelju osporenim rješenjem Upravnog suda nije povrijeđeno ustavno pravo koje ističe u ustavnoj tužbi, kao niti ustavno pravo zajamčeno člankom 40. Ustava.

To iz razloga što se, prema odredbama članaka 22., 23. i 28. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, samo protiv akata donesenih u vezi upisa i brisanja vjerskih zajednica iz Evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj može pokrenuti upravni spor, odnosno samo na pitanja tih postupaka primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91. i 103/96.).

Budući da navedena odluka Židovske općine nije upravni akt, čija se zakonitost može osporavati tužbom u upravnom sporu, jer vjerska zajednica, kao što pravilno utvrđuje Upravni sud, nije tijelo upravne vlasti niti tijelo koje ima javne ovlasti, Upravni sud je osporeno rješenje donio sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama.

6. Stoga je, temeljem odredbe članka 75. Ustavnog zakona, odlučeno kao u točki I. izreke. Objava ove odluke (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1237/2003

Zagreb, 13. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.