USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2381

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi R. T. iz O., kojeg zastupa B. P., odvjetnica iz O., na sjednici održanoj 12. listopada 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Osijeku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-3177/05 (P-1349/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, R. T. iz O., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.700,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 8. rujna 2004. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 4. prosinca 1996. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Osijeku protiv tuženika, Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, radi naknade štete na njegovom vozilu koje je Vojna policija oduzela 15. travnja1992.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je četiri ročišta (5. svibnja 1997., 8. svibnja 1997., 19. lipnja 1997. i 7. srpnja 1997. godine).

Na ročištu održanom 11. studenoga 1997. godine radi nedolaska podnositelja (dostava uredno iskazana) određeno je mirovanje postupka.

Podnositelj je 1. prosinca 1997. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a koji je povukao 11. veljače 1998. godine.

Podneskom od 12. veljače 1998. godine podnositelj je zatražio nastavak postupka.

Sljedeće ročište održano je 6. svibnja 1998. godine.

Tuženik je 18. rujna 1998. i 5. veljače 1999. dostavio podneske sudu, dok je podnositelj podneske dostavio 20. listopada 1998. i 25. kolovoza 2000. godine.

Nalaz i mišljenje vještaka o procjeni štete na vozilu zaprimljen je 24. rujna 2001. godine.

Ročišta su zatim održana 25. rujna 2001. i 15. veljače 2002. godine.

Nakon obavljenog očevida s vještakom strojarske i prometne struke 14. ožujka 2002. godine, vještak je 25. ožujka 2002. godine dostavio sudu nalaz i mišljenje.

Dopisima od 24. travnja 2002. godine sud je podnositelju i tuženiku dostavio nalaz i mišljenje radi očitovanja, a čemu je tuženik udovoljio 2. svibnja 2002., a podnositelj 14. svibnja 2002. godine.

Tuženik je 10. srpnja 2002. godine dostavio sudu podnesak koji je dopisom od 11. srpnja 2002. godine dostavljen podnositelju.

Dana 31. listopada 2002. godine donijeto je rješenje o isplati troškova vještaku.

Na ročištu održanom 9. siječnja 2003. godine donijeto je rješenje o prekidu postupka koje je postalo pravomoćno 4. veljače 2003. godine.

Podneskom od 11. kolovoza 2003. godine podnositelj je predložio nastavak postupka.

Rješenjem suda od 22. rujna 2003. godine određen je nastavak postupka.

Podnesak tuženika zaprimljen kod suda 30. rujna 2003. godine dostavljen je podnositelju radi očitovanja.

Ročište održano 13. veljače 2004. godine odgođeno je radi pribavljanja podataka od MORH-a (na prijedlog podnositelja i tuženika).

Dana 13. veljače 2004. godine sud je uputio dopis MORH-u.

Sud je požurio MORH na postupanje 18. ožujka 2004., 6. svibnja 2004. i 9. kolovoza 2004. godine.

Tuženik se podneskom od 31. kolovoza 2004. godine očitovao da ostaje kod dosadašnjih navoda istaknutih tijekom postupka.

Podneskom od 1. rujna 2004. godine podnositelj se očitovao na podnesak tuženika te je zatražio zakazivanje ročišta.

Ročišta su zatim održana 15. travnja 2005. i 16. svibnja 2005. godine.

Presuda je donijeta 31. svibnja 2005. godine, protiv koje je podnositelj 11. srpnja 2005. godine podnio žalbu.

Spis je proslijeđen Županijskom sudu u Osijeku 14. rujna 2005. godine.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članaka 63. Ustavnog zakona.

3.1. Općinski sud u Zagrebu donio je rješenje o prekidu postupka na temelju članka 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«broj 112/99.) koji je propisivao:

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96.) iza članka 184. dodaju se članci 184a. i 184b. koji glase:

»Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu tijekom Domovinskog rata

Članak 184a.

(1) Postupci koji se vode protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. prekidaju se.

(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon donošenja posebnog zakona kojim će se urediti odgovornost za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (...)«.

3.2. Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine donio Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom domovinskog rata (»Narodne novine« broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine.

Člankom 4. stavkom 1. tog Zakona propisano je:

»Postupci protiv Republike Hrvatske radi naknade štete iz ovoga Zakona, prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 112/99.) nastavit će se stupanjem na snagu ovoga Zakona«.

Ustavna tužba je osnovana.                 

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem navoda ustavne tužbe i dostavljenog očitovanja Općinskog suda u Osijeku, te uvida u preslik spisa Općinskog suda u Osijeku, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredaba članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku o osnovanosti ustavne tužbe Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj ustavne tužbe podnio je 4. prosinca 1996. godine tužbu Općinskom sudu u Osijeku protiv tuženika, Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 8. rujna 2004. godine pa Ustavni sud utvrđuje da je od dana pokretanja parničnog postupka do dana podnošenja ustavne tužbe proteklo ukupno sedam (7) godina, devet (9) mjeseci i četiri (4) dana, a u razmatranom pravno relevantnom razdoblju šest (6) godina, deset (10) mjeseci i tri (3) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Donoseći rješenje o prekidu postupka, 9. siječnja 2003. godine, Općinski sud u Osijeku postupio je u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje.

Tim Zakonom određeni prekid postupka do donošenja novog propisa onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.

4.3. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U vezi s pitanjem postojanja pretpostavke za postupanje Suda u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona u slučaju zakonom određenog prekida postupka, Sud smatra da se tako određenim prekidom postupka može povrijediti, člankom 29. stavkom 1. Ustava, zajamčeno pravo na suđenje u razumnom roku. Takvo stajalište Sud je zauzeo o odluci broj: U-IIIA-829/2002 od 24. ožujka 2004., objavljenoj u »Narodnim novinama« broj 44/04.

Polazeći od toga da je Ustavni sud svojom ranijom odlukom utvrdio povredu ustavnog prava podnositelja na razumnu duljinu predmetnog parničnog postupka te da je unatoč toj odluci Suda prvostupanjski sud rješenje o nastavku postupka donio tek 22. rujna 2004. godine, dok je Zakon na temelju kojeg se nastavljaju prekinuti postupci stupio na snagu još 31. srpnja 2003. godine, Ustavni sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju, zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, kao i pravo na pristup sudu, koje je dio prava na sud, također zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Slijedom utvrđenja Suda opisanih u točki 4. obrazloženja ove odluke, posebice u vezi s postupanjem nadležnog suda te utjecajem zakonom određenog prekida postupka na povredu ustavnog prava, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo podnositelja zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Iz tih razloga je na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Osijeku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3200/2004

Zagreb, 12. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.