USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2412

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. H. iz Z., na sjednici održanoj dana 12. listopada 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžr-720/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, M. H. iz Z., Sv. M. 5, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 19. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 27. rujna 1993. godine podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa protiv tuženika, H. I. iz Z. (sada: H. W. d.d.).

Do 5. studenoga 1997. održano je osam ročišta (7. prosinca 1993. kad je donijeta presuda zbog izostanka, 9. veljače 1994., 9. ožujka 1994., 24. listopada 1994., 13. ožujka 1995., 28. studenoga 1996., 22. travnja 1997. i 23. lipnja 1997.).

Nakon 5. studenoga 1997. godine, rješenjem suda od 15. svibnja 1998. godine preotvorena je rasprava zaključena na ročištu 23. lipnja 1997. godine te je zakazano ročište za 15. lipnja 1998. godine.

Na ročištu održanom dana 15. lipnja 1998. godine dovršen je dokazni postupak, rasprava je zaključena te je donesena prvostupanjska presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice. Presuda je otpremljena 26. travnja 1999. godine.

Dana 7. svibnja 1999. godine podnositeljica je izjavila žalbu na presudu.

Dana 5. srpnja 1999. godine predmet je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji ga je dopisom od 18. srpnja 2000. godine remisorno vratio radi ispravka uočenog nedostatka potpisa punomoćnika podnositeljice na žalbi.

Općinski sud u Zagrebu je zaprimio spis 10. kolovoza 2000. godine, otklonio nedostatak i spis otpremio dana 12. rujna 2000. Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem broj: Gž-8040/00 dana 15. svibnja 2001. godine ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i vratio predmet tom sudu dana 4. lipnja 2001. godine na ponovno suđenje.

Na ročištu 12. veljače 2002. godine naloženo je punomoćnici podnositeljice da uredi tužbeni zahtjev, a tuženiku da dostavi dokumentaciju u odnosu na Program rješavanja viška radnika.

Na ročište 4. lipnja 2002. godine nije pristupila punomoćnica podnositeljice pa je riješeno da nastupa mirovanje postupka.

Dana 14. lipnja 2002. godine punomoćnica podnositeljice podnijela je prijedlog za povrat u prijašnje stanje, opravdavajući bolešću svoj izostanak s ročišta.

Postupak je nastavljen te su održana ročišta 18. veljače, 9. travnja i 18. studenoga 2003. godine na kojima je provođen dokazni postupak.

Podneskom od 28. travnja 2004. godine punomoćnica podnositeljice dostavila je daljnje dokaze i zatražila zakazivanje ročišta što je prije moguće.

Ročište zakazano za 4. studenoga 2004. godine odgođeno je zbog bolesti suca.

Na ročištu održanom 29. studenoga 2004. godine zaključena je glavna rasprava.

Na ročištu 14. prosinca 2004. godine donesena je i objavljena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositeljice. Dana 22. veljače 2005. godine tuženik je protiv presude izjavio žalbu.

Spis je 1. lipnja 2005. godine zaprimio Županijski sud u Zagrebu te je raspoređen u rad.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zaboku podnijeta dana 27. rujna 1993. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 19. studenoga 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, jedan (1) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i četrnaest (14) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine, pet mjeseci i dvadeset jedan dan, uključujući i više od deset mjeseci proteklih od donošenja do otpreme prvostupanjske presude.

Nakon toga, postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu manje od godinu dana, uključujući i vrijeme kad je spis radi ispravka remisorno vraćen prvostupanjskom sudu.

Od 4. lipnja 2001. godine postupak se ponovno vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od tri godine, šest mjeseci i deset dana.

Od 1. lipnja 2005. godine postupak se povodom žalbe na prvostupanjsku presudu od 14. prosinca 2004. godine ponovno vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije doprinijela duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u ukupnom trajanju duljem od jedanaest godina, a u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sedam (7) godina i četrnaest (14) dana. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu te okolnost da se radi o radnom sporu koji je žurne prirode, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4430/2004

Zagreb, 12. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.