USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2474

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi E. Š. iz B. i H., kojeg zastupa M. M., odvjetnica u S., na sjednici održanoj 25. listopada 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gžr-481/05 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-4569/00, ranije Pn-837/91 i S-209/90) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe E. Š. iz B. i H., K., P. b.b., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je dana 13. rujna 2004. godine podnio ustavnu tužbu zbog nedonošenja odluke suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-4569/00 (ranije: Pn-837/91).

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 16. veljače 2005. godine i uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-4569/00, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

Podnositelj je dana 16. siječnja 1990. godine podnio tužbu Osnovnom sudu udruženog rada u Zagrebu protiv tuženika I. d.d. iz Z., radi naknade štete, ističući da je bez njegove krivnje doživio nesreću na radu.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine održana su 2 ročišta na Osnovnom sudu udruženog rada (8. studenoga 1990. i 11. prosinca 1990.) i pet ročišta na Općinskom sudu u Zagrebu (12. rujna 1991., 8. studenoga 1991., 21. siječnja 1992., 6. travnja 1992. i 9. listopada 1992.) te je dana 13. listopada 1992. Općinski sud u Zagrebu donio rješenje broj: Pn-837/91, kojim je podnositelj pozvan uplatiti predujam za medicinsko vještačenje.

Dana 13. studenoga 2000. godine spis je presigniran na broj: Pr-4569/00.

Rješenjem suda broj: Pr-4569/00 od 12. rujna 2001. godine podnositelj je pozvan da u roku od 60 dana izvijesti sud o daljnjim dispozicijama, čemu je udovoljeno podneskom od 28. prosinca 2001. godine (predložio je saslušanje svjedoka i pribavljanje predmeta broj: IN-616752/88 od nadležne službe za mirovinsko osiguranje).

Podneskom od 14. ožujka 2003. godine podnositelj je specificirao tužbeni zahtjev u pogledu visine materijalne i nematerijalne štete te rente i predložio aktuarsko vještačenje.

Sljedeće ročište održano je dana 19. ožujka 2003. godine.

Podneskom od 26. ožujka 2003. godine podnositelj je predložio saslušanje svjedoka i provođenje medicinskog vještačenja. Ujedno je požurio sud na postupanje.

Na ročištu održanom dana 4. srpnja 2003. sud određuje provedbu medicinskog vještačenja te je podnositelj pozvan da uplati predujam za predloženo vještačenje, čemu je udovoljeno.

Rješenjem suda od 23. srpnja 2003. godine sud je pozvao vještake da u roku od 30 dana dostave nalaz i mišljenje, koji je dostavljen sudu 10. listopada 2003. godine.

Podneskom od 17. studenoga 2003. godine podnositelj je zatražio donošenje presude, odnosno djelomične presude u odnosu na dio tužbenog zahtjeva (nematerijalnu štetu i rentu).

Podneskom od 2. prosinca 2003. godine podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta s obzirom da se »postupak vodi već 17 godina«.

Sljedeće ročište održano je dana 1. travnja 2004. godine, na kojemu su stranke izložile svoje prigovore na nalaz vještaka.

Na ročištu održanom dana 3. lipnja 2004. godine, nakon očitovanja vještaka na prigovore tuženika, podnositelj je predložio donošenje djelomične presude glede naknade štete te međupresude, kojom bi se odlučilo o pitanju odgovornosti tuženika za štetni događaj.

Na ročištu dana 14. lipnja 2004. godine odgođeno je proglašenje presude te je donijeto rješenje kojim se ponovno otvara glavna rasprava radi dopune postupka, zakazuje ročište za dan 17. studenoga 2004. te određuje vještačenje zaštite na radu.

Na ročištu održanom dana 17. studenoga 2004. godine zaključena je glavna rasprava u dijelu koji se odnosi na predloženu djelomičnu presudu i međupresudu, a koje su objavljene na ročištu dana 1. prosinca 2004. godine.

Protiv međupresude i djelomične presude broj: Pr-4569/00 od 1. prosinca 2004. tuženik je dana 21. siječnja 2005. podnio žalbu, dok je podnositelj dana 24. siječnja 2005. podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela djelomične presude.

Predmet se nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu (broj: Gžr-481/05) radi odluke o žalbi.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i dostavljenog očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa predmeta, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Postupak pred Osnovnim sudom udruženog rada započeo je dana 16. siječnja 1990. godine prijedlogom podnositelja protiv I. d.d. Z., radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je dana 15. rujna 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije bio pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) do 14. rujna 2004., to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi šest (6) godina, deset (10) mjeseci i osam (8) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u pravno relevantnom razdoblju Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao sedam ročišta (19. ožujka 2003., 4. srpnja 2003., 1. travnja 2004., 3. lipnja 2004., 14. lipnja 2004., 17. studenoga 2004. i 1. prosinca 2004.), proveo medicinsko vještačenje te djelomično odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja donošenjem međupresude i djelomične presude.

Razmatrajući postupanje suda, Ustavni sud je utvrdio razdoblje potpune neaktivnosti suda od 13. listopada 1992. godine (kad je podnositelj pozvan da uplati predujam za vještačenje) do 12. rujna 2001. godine (kad je podnositelj pozvan da izvijesti sud o daljnjim dispozicijama), što iznosi osam (8) godina, deset (10) mjeseci i trideset (30) dana, odnosno u razmatranom pravno relevantnom razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do 12. rujna 2001. godine, što iznosi tri (3) godine, deset (10) mjeseci i sedam (7) dana.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, znatno je pridonio duljini sudskog postupka na način što nije postupio po izvanraspravnom rješenju suda preko tri (3) godine i deset (10) mjeseci.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud je ocijenio da u postupku postoje elementi složenosti jer se tužbeni zahtjev odnosio na nekoliko vrsta štete, zatim je bilo potrebno provesti medicinsko vještačenje. Međutim, ta okonost ne može opravdati četrnaestogodišnje vođenje postupka u samo prvom stupnju suđenja, u kojemu je samo djelomično odlučeno o tužbenom zahtjevu podnositelja.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od četrnaest (14) godina te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine prvostupanjski sud bio potpuno neaktivan preko tri godine. Međutim, za istaći je da je na takvu neaktivnost suda utjecao i podnositelj jer nije postupio po rješenju suda, kojim je bio pozvan da uplati predujam za vještačenje. Prema ocjeni Ustavnog suda, sud je mogao utjecati na ponašanje podnositelja na način da ga ponovno pozove na postupanje. Posebno se ističe da je unatoč poduzetim radnjama od strane prvostupanjskog suda isti ostao neučinkovit. Polazeći od navedenog, Ustavni sud jeutvrdio da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

6. Iz tih razloga je, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju uzet je u obzir doprinos podnositelja ustavne tužbe.

Glede zahtjeva za naknadu troška za sastav tužbe za istaći je da je odredbom članka 23. Ustavnog zakona propisano da svaki sudionik snosi svoje troškove postupka ako Ustavni sud ne odluči drugačije.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3250/2004

Zagreb, 25. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.