USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2476

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi J. P. iz Z., kojeg zastupa V. M., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 20. listopada 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zaprešiću dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-80/03 (ranije Pn-1210/85) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, J. P. iz Z., G. 14, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.200,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je dana 22. srpnja 2004. podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zaprešiću pod brojem: P-80/03, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zaprešiću od 24. siječnja 2005., 23. ožujka 2005. i 27. travnja 2005. te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zaprešiću broj: P-80/03, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Dana 10. travnja 1985. otac podnositelja, I. P., podnio je Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv Športskog društva »Zaprešić« i dr., radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. održano je dvadeset devet ročišta te dva očevida na licu mjesta (17. rujna 1985., 5. veljače 1986., 14. svibnja 1986., 11. lipnja 1986., 1. lipnja 1987., 7. rujna 1987., 26. siječnja 1988., 12. travnja 1988., 7. lipnja 1988., 14. rujna 1988., 19. listopada 1988., 9. prosinca 1988., 15. rujna 1989., 13. listopada 1989., 11. prosinca 1989., 12. travnja 1990., 12. listopada 1990., 10. listopada 1991., 18. studenoga 1991., 7. veljače 1992., 4. ožujka 1992., 3. lipnja 1992., 17. rujna 1992., 9. listopada 1992., 17. ožujka 1993., 11. svibnja 1993., 13. lipnja 1994., 9. prosinca 1994., 16. studenoga 1995., 12. veljače 1996.). Na ročištu održanom 13. lipnja 1994. sud je donio rješenje o mirovanju postupka, a rješenjem od 12. veljače 1996. dopušten je povrat u prijašnje stanje. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio žalbu dana 26. srpnja 1996.

Nakon 5. studenoga 1997., Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj: Gž-513/97 od 2. prosinca 1997. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu. Navedeno rješenje dostavljeno je Općinskom sudu u Zagrebu dana 24. veljače 1998.

Na ročištu održanom 14. siječnja 1999. odlučeno je provesti građevinsko vještačenje.

Vještak je nalaz i mišljenje dostavio dana 26. ožujka 1999.

Podneskom od 10. lipnja 1999. podnositelj je precizirao tužbeni zahtjev.

Na ročištu održanom 11. siječnja 2000. punomoćnik tuženika istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije.

Na ročištu održanom 10. listopada 2000. punomoćnik podnositelja obavijestio je sud da je tužitelj preminuo te da umjesto njega u parnicu stupa njegov sin J. P.

Podnescima od 19. rujna 2001., 25. listopada 2001. i 5. travnja 2002. punomoćnik podnositelja dostavio je punomoć za zastupanje, predložio saslušanje svjedoka te požurio zakazivanje ročišta.

Ročište zakazano za dan 9. travnja 2002. odgođeno je zbog spriječenosti tuženika.

Na ročištu održanom 3. lipnja 2002. saslušani su svjedoci.

Na ročištu održanom 7. veljače 2003. odlučeno je da će se od Grada Zaprešića zatražiti na uvid spis klasa: 620-02/96-91/2. Istog dana sud je uputio dopis Gradu Zaprešiću radi dostave navedenog spisa.

Dana 21. listopada 2003. predmet je ustupljen Općinskom sudu u Zaprešiću.

Ročišta su održana 16. ožujka 2005. i 25. travnja 2005.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

UTVRĐENJA VAŽNA ZA DONOŠENJE ODLUKE

4. Ustavni sud svoju odluku obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Dana 10. travnja 1985. podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv Športskog društva »Zaprešić« i dr., radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je dana 22. srpnja 2004., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devetnaest (19) godina, tri (3) mjeseca i šest (6) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«- Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.) do 22. srpnja 2004., to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi šest (6) godina, osam (8) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Razmatrajući postupanje nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud u Zagrebu od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao pet ročišta te je proveden očevid na licu mjesta, kao i vještačenje po građevinskom vještaku. Predmet je dana 21. listopada 2003. ustupljen Općinskom sudu u Zaprešiću, koji do podnošenja ustavne tužbe nije održao niti jedno ročište. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 24. veljače 1998. do 14. siječnja 1999. (deset mjeseci i dvadeset dana), zatim od 10. listopada 2000. do 3. lipnja 2002. (jedna godina, sedam mjeseci i dvadeset tri dana) te od 7. veljače 2003. do 22. srpnja 2004., kad je podnesena ustavna tužba (jedna godina, pet mjeseci i petnaest dana). Postupak još uvijek traje pred sudom prvog stupnja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda, radi se o složenijem predmetu u kojemu su saslušani svjedoci te je proveden očevid na licu mjesta i građevinsko vještačenje, međutim ta okolnost ne može opravdati činjenicu neaktivnosti suda u ukupnom razdoblju duljem od tri godine i jedanaest mjeseci, kao i činjenicu da u predmetu niti nakon devetnaest godina od pokretanja postupka nije donijela niti jedna meritorna odluka.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od devetnaest godina te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud bio neaktivan u duljim razdobljima. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, izrazito neučinkovito postupanje suda te okolnost da se postupak čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud, osim okolnosti samog slučaja, istodobno uvažava i ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zaprešiću dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2761/2004

Zagreb, 20. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.