USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2478

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi M. B. iz Z., koju zastupa B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana 25. listopada 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gžn-373/05 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-392/03 – ranije Pn-315/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, M. B. iz Z., J. M. 8, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 25. ožujka 2004. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositeljica navodi kronologiju poduzetih radnji u konkretnom parničnom postupku te predlaže da Ustavni sud naloži Općinskom sudu u Zagrebu da donese odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i da podnositeljici odredi primjerenu naknadu.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositeljice, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Dana 13. siječnja 1995. podnositeljica je Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika i to: C. o. d.d. Z., kao prvotuženika, Z. iz V. T., kao drugotuženika, te H. ž. iz Z., kao trećetuženika, podnijela tužbu radi naknade štete.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. tuženi su dali odgovore na tužbu, održana su četiri ročišta (20. veljače 1995., 21. rujna 1995., 11. ožujka 1996. i 9. rujna 1996.) te je provedeno medicinsko i financijsko vještačenje.

Na ročištu 9. rujna 1996. glavna je rasprava zaključena te je određeno da će pismeni otpravak odluke uslijediti nakon što se pribavi spis broj: Ks-60/91.

Podnescima od 7. listopada 1997. i 3. srpnja 1998. podnositeljica je tražila zakazivanje ročišta, koja se održavaju pred novim raspravnim sucem 12. studenoga 1998., 7. svibnja 1999., 2. srpnja 1999. i 14. siječnja 2000. godine.

Sud je presudom broj: P-315/95 od 14. siječnja 2000. obvezao trećetuženika, Hrvatske željeznice iz Zagreba, na naknadu štete pod­nositeljici (prema prvotuženiku tužba je povučena, a u odnosu na drugotuženika postupak je prekinut zbog stečaja).

Podneskom od 5. svibnja 2000. podnositeljica je predložila dopunu prvostupanjske odluke u dijelu koji se odnosi na zakonske kamate na parnični trošak.

Protiv prvostupanjske presude trećetuženik je dana 12. svibnja 2000. izjavio žalbu, a prvotuženik dana 16. svibnja 2000. prijedlog za donošenje dopunskog rješenja, podredno žalbu.

Dana 13. rujna 2000. prvostupanjski sud je donio dopunsku presudu, kojom je odbio zahtjev podnositeljice u pogledu kamata i parničnog troška te je istodobno rješenjem prvostupanjsku odluku ispravio u dijelu u kojemu je pogrešno označena filijala prvotuženika.

Protiv dopunske presude podnositeljica je dana 26. rujna 2000. izjavila žalbu.

Rješenjem od 9. listopada 2000. prvostupanjski sud odbio je žalbu prvotuženika sa zahtjevom da mu se dopunskim rješenjem odredi trošak postupka.

U povodu žalbi stranaka (prvotuženika i trećetuženika) predmet je dostavljen nadležnom višem sudu na odlučivanje, koji je rješenjem broj: Gž-10460/00 od 10. prosinca 2002. prvostupanjsku i dopunsku presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

Podneskom od 12. siječnja 2004. podnositeljica traži dostavu drugostupanjske odluke.

U ponovnom postupku sud je održao dva ročišta: 25. veljače 2004. na kojemu je ponovno određeno priklapanje spisa broj: Ks-60/91, i 13. listopada 2004. na kojemu je glavna rasprava zaključena.

Presudom broj: Pn-392/03 od 13. listopada 2004. podnositeljica je odbijena s tužbenim zahtjevom zbog zastare potraživanja.

U povodu žalbe protiv navedene odluke, predmet je 27. siječnja 2005. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu gdje se vodi pod brojem: Gžn-373/05.

 

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dopisom od 10. rujna 2004. od Općinskog suda u Zagrebu zatražio izjašnjenje o navodima ustavne tužbe, koji je dostavio izvješće i presliku parničnog spisa.

U svom izvješću nadležni prvostupanjski sud ukratko navodi kronologiju radnji, poduzetih u predmetnoj pravnoj stvari.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i preslike predmetnog spisa, Ustavni sud je utvrdio da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Predmetni parnični postupak započeo je 13. siječnja 1995. podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 25. ožujka 2004., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, dva (2) mjeseca i dvanaest (12) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset (20) dana.

 

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u pravno relevantnom razdoblju, u ovom konkretnom slučaju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od preko dvije (2) godine, s tim što se posebno ukazuje na potpunu neaktivnost suda u razdoblju od preko dvije (2) godine, tj. od 9. rujna 1996. kad je glavna rasprava zaključena, do 12. studenoga 1998. kad je glavna rasprava preotvorena pred drugim raspravnim sucem.

Postupak u povodu žalbi stranaka protiv prvostupanjske odluke pred Županijskim sudom u Zagrebu trajao je prvi put nešto više od dvije (2) godine.

U skladu s odlukom drugostupanjskog suda, predmet je vraćen na ponovni postupak, koji je do zaključenja glavne rasprave trajao nešto više od jedne (1) godine te je predmet, u povodu žalbe protiv prvostupanjske odluke broj: P-392/03 od 13. listopada 2004., dostavljen 27. siječnja 2005. Županijskom sudu u Zagrebu na rješavanje, gdje se isti vodi pod brojem: Gžn-373/05 i još uvijek traje.

 

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije doprinijela duljini postupka.

 

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje parničnog postupka preko deset godina, imajući u vidu više razdoblja neaktivnosti suda i činjenicu da postupak nije pravomoćno okončan, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Naime, u razdoblju od 5. studenoga 1997. pa sve do 12. studenoga 1998. (dakle nešto više od godinu dana) sud nije zakazao ročište za glavnu raspravu niti je poduzeo bilo kakvu drugu radnju, relevantnu za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice. Također, iako je prvostupanjski sud drugostupanjsku odluku, kojom je predmet vraćen na ponovni postupak primio 17. siječnja 2003., ročište za glavnu raspravu zakazao je tek 25. veljače 2004. (dakle, nakon više od godine dana).

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

10. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1063/2004

Zagreb, 25. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.