USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2481

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. B. iz V., na sjednici održanoj dana 20. listopada 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Virovitici dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-1273/04 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe D. B. iz V., H. b. 30, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 20. travnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 25. svibnja 1989. godine podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Virovitici protiv tuženika, Š. E., radi utvrđivanja bračne tečevine.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su tri ročišta (13. prosinca 1989., 13. veljače 1990. i 21. listopada 1997. godine). Podnositeljica je podnescima od 8. ožujka 1993. i 1. travnja 1994. godine požurivala zakazivanje ročišta.

Na ročištu održanom 26. studenoga 1997. godine zaključena je glavna rasprava i donijeta presuda.

Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu 24. lipnja 1998, dok je podnositeljica dala odgovor na žalbu 14. srpnja 1998. godine. Predmet je proslijeđen drugostupanjskom sudu 7. listopada 1998. godine.

Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-1417/98-2 od 4. veljače 1999. godine, djelomično je ukinuta prvostupanjska presuda, te u ukidnom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje 22. veljače 1999. godine.

Dana 16. travnja 1999. godine održano je ročište na kojem je podnositeljica preinačila tužbu u pogledu vrijednosti predmet spora.

Na ročištu održanom 15. lipnja 1999. godine sud je riješio da se kao vrijednost predmeta spora uzima vrijednost od 150.000,00 kuna, sukladno prijedlogu podnositeljice, te su saslušani svjedoci. Tuženi je zatražio pismeni otpravak raspravnog rješenja kako bi na tu odluku izjavio žalbu, a što je i učinio 16. lipnja 1999. godine.

Tuženik je podneskom od 27. studenoga 2000. godine zatražio izuzeće suca koji je rješenjem Općinskog suda u Virovitici od 8. prosinca 2000. godine odbijen kao neosnovan.

Na ročištu održanom 16. siječnja 2001. godine sud je odbio prijedlog tuženika da se prekine postupak do donošenja drugostupanjske odluke suda po žalbi tuženika od 16. lipnja 1999. godine, te je riješio da će ta žalba biti dostavljena drugostupanjskom sudu na odlučivanje sa žalbom na odluku o glavnoj stvari ili ako ista ne bude izjavljena, onda će se žalba od 16. lipnja 1999. godine smatrati kao žalba na odluku o glavnoj stvari. Nadalje je riješeno da će se na sljedeće ročište pozvati svjedok M. D. iz V., A. J. iz SRJ i K. V. iz Nj.

Sud je dopisom od 16. siječnja 2001. godine zatražio od Ministarstva financija vraćanje iznosa s naslova uplaćene sudske pristojbe, dok je dopisom od 22. siječnja 2001. godine zatražio od Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da izvrši dostavu poziva diplomatskim putem.

Tuženi je 31. siječnja 2001. godine ponovio žalbu na raspravno rješenje suda od 16. siječnja 2001. godine te je proslijeđena drugostupanjskom sudu 21. ožujka 2001. godine, koji je rješenjem broj: Gž-848/2001-2 od 5. travnja 2001. godine odbacio žalbu tuženika kao nedopuštenu.

Ročište zakazano za dan 15. lipnja 2001. godine odgođeno je na prijedlog podnositeljice jer na ročište nije pristupio punomoćnik podnositeljice.

Nakon toga održana su ročišta 12. listopada 2001., 23. studenoga 2001. i 21. prosinca 2001. godine na kojima su saslušavani svjedoci.

Na ročištu održanom 28. ožujka 2002. godine saslušan je svjedok i riješeno je da će se izvršiti gospodarsko vještačenje, te zatražiti podaci o povijesti bolesti za H. E., majku tuženika, s obzirom na navod podnositeljice da je istu njegovala. Sud je dopisom od 24. lipnja 2002., te ponovno 23. rujna 2002. godine zatražio od Opće bolnice u V. podatke o majci tuženika.

Rješenjem suda od 7. svibnja 2003. godine određeno je gospodarsko vještačenje, te je podnositeljica dokaz o izvršenoj uplati sudu dostavila 15. svibnja 2003. godine.

Dana 12. lipnja 2003. godine vještak je dostavio sudu nalaz i mišljenje, na koje se je tuženik očitovao podneskom od 30. lipnja 2003. godine, a podnositeljica podneskom od 2. srpnja 2003. godine.

Na ročištu održanom 7. srpnja 2003. godine riješeno je da će se zatražiti zdravstveni karton za majku tuženika, te je zaključena glavna rasprava.

Općinski sud u Virovitici donio je 14. studenoga 2003. godine presudu i rješenje, protiv kojih je tuženik podnio žalbu 24. prosinca 2003. godine, a podnositeljica odgovor na žalbu 7. siječnja 2004. godine.

Predmet je povodom žalbe proslijeđen drugostupanjskom sudu 4. ožujka 2004. godine.

Presudom Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-249/04-2 od 7. listopada 2004. godine, djelomično je usvojena žalba tuženika te je u tom ukinutom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno je odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbom članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 25. svibnja 1989. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Virovitici protiv tuženika, radi utvrđivanja bračne tečevine.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 20. travnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset i pet (25) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, pet (5) mjeseci i četrnaest (14) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju vodio pred sudom prvog i drugog stupnja. Tijekom tog razdoblja nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti suda, međutim potrebno je istaći iznimno dugo razdoblje neaktivnosti suda koje obuhvaća razdoblje prije 5. studenoga 1997. godine (od 13. veljače 1990. – 21. listopada 1997. godine) u trajanju od sedam godina, osam mjeseci i sedam dana. Postupak se od 3. prosinca 2004. godine ponovno vodi pred sudom prvog stupnja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku nije pridonijela duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu, u kojem je trebalo utvrditi doprinos stranaka u stjecanju zajedničke imovine, te je sud tijekom postupka morao saslušati brojne svjedoke i pribaviti raznu dokumentaciju od nadležnih tijela, te provesti gospodarsko vještačenje.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od četrnaest godina. Postupak se je tijekom razmatranog, pravno relevantnog razdoblja vodio pred sudom prvog i drugog stupnja. S obzirom na navode istaknute u točki 4.2. ove odluke, te ukupnu duljinu postupka, kao i činjenicu da se postupak i dalje vodi pred sudom prvog stupnja, a da je riječ o postupku koji je od iznimne važnosti za podnositeljicu, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Virovitici dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1461/2004

Zagreb, 20. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.