USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2489

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 26. listopada 2005. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 23. točaka 1., 4., 5, 6. (za naselja Frata, Poreč, Tar i Vabriga), 7., 8. (Rovinj), 9., 10. (Kaštelir i Labinci), 13. 17., 18., 26. (Višnjan), 27. (Vižinada), 28. i 29. Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine« broj 10/97., 124/97., 50/98., 68/98., 22/99., 42/99., 117/99., 128/99., 44/00., 129/00., 92/01., 79/02., 83/02., 25/03., 107/03. i 175/03.).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Talijanska unija sa sjedištem u Rijeci (u daljnjem tekstu: predlagatelj) podnijela je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine« broj 10/97., 124/97., 50/98., 68/98., 22/99., 42/99., 117/99., 128/99., 44/00., 129/00., 92/01., 79/02., 83/02., 25/03., 107/03. i 175/03.; u daljnjem tekstu: Zakon) s Ustavom Republike Hrvatske, odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (»Narodne novine« broj 155/02.) i odredbama Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine« broj 51/00. i 56/00.).

2. Predlagatelj osporava odredbe članka 23. Zakona u točkama u kojima su navedeni nazivi gradova i naselja u gradovima: točke 1., 4. i 6. (za naselja Frata, Poreč, Tar i Vabriga), točke 7. i 8. (Rovinj), te točka 9., kao i u točkama u kojima su navedeni nazivi općina i naselja u općinama: točka 1. (Bale), točke 3., 5., 7. i 10. (Kaštelir i Labinci), točke 13.. 17., 18. i 26. (Višnjan), točka 27. (Vižinada), te točke 28. i 29. Zakona.

Ističe da su u spornim odredbama Zakona navedeni nazivi gradova i naselja u tim gradovima isključivo na hrvatskom jeziku, što smatra protivnim odredbama članka 12. stavka 2. i članka 15. stavaka 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske, kao i odredbama članka 7. točke 1., članka 10., članka 12. stavka 2., članka 13. i članka 41. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Navedene odredbe Zakona smatra protivnima i odredbama članaka 2. i 3. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o pravima manjina (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«broj 15/97.), te odredbama članka 10. stavaka 1. i 2. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Predlagatelj citira navedene odredbe Ustava i zakona te navodi da je primjenom članka 8. Osimskih sporazuma određeno da, u trenutku prestanka važenja Specijalnog statuta priloženog Londonskom memorandumu – sporazumu od 5. listopada 1954. godine, ugovorne strane izjavljuju da će ostaviti na snazi unutrašnje mjere već usvojene u primjeni Specijalnog statuta i da će osigurati, u okviru svog unutrašnjeg prava, održavanje razine zaštite pripadnika dvaju dotičnih etničkih grupa kako je to predviđeno normama zastarjelog Specijalnog statuta.

Nadalje, da su bivše općine u kojima je statutima bila propisana ravnopravna uporaba hrvatskog i talijanskog jezika prije donošenja Zakona, u skladu s propisima koji su tada bili na snazi, obilježile dvojezične nazive naselja i geografskih lokaliteta.

 

Prijedlog nije osnovan.

3. U članku 1. osporenog Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj određeno je:

Ovim se Zakonom utvrđuju županije, gradovi i općine u Republici Hrvatskoj, određuje njihov naziv, područje i sjedišta, te se uređuju i druga pitanja od važnosti za teritorijalno ustrojstvo jedinica lokalne samouprave, odnosno jedinica lokalne uprave i samouprave.

U skladu s navedenom odredbom, u osporenom članku 23. Zakona sadržani su nazivi gradova i općina te naselja u njihovom sastavu na području Istarske županije, što ih predlagatelj osporava, jer nisu napisani i na talijanskom jeziku.

4. Članak 12. stavak 2. Ustava propisuje:

U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanim zakonom.

Člankom 15. stavkom 1. i stavkom 2. određeno je:

U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.

Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.

5. Polazeći od navedenih ustavnih odredbi koje određuju da se ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje ustavnim zakonom, zakonodavac je navedena pitanja uredio Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Člankom 4. stavkom 3. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina određeno je da prava i slobode propisane Ustavnim zakonom i prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina propisana posebnim zakonima, nacionalne manjine i njihovi pripadnici ostvaruju na način i pod uvjetima propisanima Ustavnim zakonom i posebnim zakonima. Stavkom 6. istog članka određeno je da je Ustavnim zakonom ili posebnim zakonom moguće ostvarivanje određenih prava i sloboda utvrditi ovisno o brojčanoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ili na nekom njenom području, stečenim pravima i međunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.

Članak 13. Ustavnog zakona propisuje:

Zakonom kojim se uređuje uporaba jezika i pisma nacionalih manjina i/ili statutima jedinica lokalne samouprave propisuju se mjere koje omogućuju na područjima tradicionalno ili u znatnijem broju naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina očuvanje tradicijskih naziva i oznaka te davanje naziva naseljima, ulicama i trgovima imena osoba i događaja od značaja za povijest i kulturu nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.

U skladu s navedenim odredbama Ustavnog zakona, Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj uređeni su uvjeti službene uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina.

Članak 10. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj propisuje:

U općinama i gradovima u kojima je u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine, dvojezično ili višejezično, istom veličinom slova, ispisuju se:

1. pisani prometni znakovi i druge pisane oznake u prometu,

2. nazivi ulica i trgova,

3. nazivi mjesta i geografskih lokaliteta.

Statutom općine ili grada u kojima je u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine, propisat će se da li se prava iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju na cijelom području ili samo u pojedinim mjestima, te da li se i kod kojih mjesta koriste tradicionalni nazivi mjesta ili lokaliteta.

Statutom općine ili grada može se propisati da na području, na kojem je u službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine, pravne i fizičke osobe koje obavljaju javnu djelatnost mogu ispisivati nazive dvojezično ili višejezično.

6. Osporenim Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj određeni su nazivi županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, što je u skladu s člankom 12. stavkom 1. Ustava koji propisuje da su u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.

Službena uporaba drugog jezika te ćiriličnog ili drugog pisma Ustavom je dopuštena samo u pojedinim lokalnim jedinicama, pod uvjetima propisanim zakonom.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj propisuju pretpostavke za službenu uporabu drugog jezika i/ili pisma u pojedinim lokalnim jedinicama, u skladu s člankom 12. stavkom 2. Ustava. Iz mjerodavnih odredbi tih zakona razvidno je da su jedinice lokalne samouprave ovlaštene svojim statutima odrediti ravnopravnu službenu uporabu jezika i/ili pisma pojedine nacionalne manjine na svom području ili jednom njegovom dijelu, pod uvjetima propisanima zakonom. Obveza ispisivanja naziva naselja i geografskih lokaliteta na jeziku nacionalne manjine postoji, prema tome, samo u jedinicama lokalne samouprave u kojima je statutom, donesenim u skladu s mjerodavnim zakonima, utvrđena službena uporaba jezika i/ili pisma pojedine nacionalne manjine. Tu zakonsku obvezu provode nadležna tijela dotične jedinice lokalne samouprave u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i svojim statutom. Predmet uređenja osporenog Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, nasuprot tome, nisu (mogući) nazivi naselja i geografskih lokaliteta na nekom od jezika i/ili pisama nacionalnih manjina.

Budući da je u Republici Hrvatskoj zajamčena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina, te da sve općine i gradovi koje navodi predlagatelj imaju pravnu mogućnost ostvarivanja prava na dvojezične nazive pod pretpostavkama utvrđenima mjerodavnim zakonom, Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim tvrdnju podnositelja da osporeni Zakon nije u suglasnosti s međunarodnim ugovorima, navedenima u točki 2. obrazloženja ove odluke.

7. U vezi s prijedlogom predlagatelja za ocjenu suglasnosti Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, Ustavni sud napominje da nije nadležan ocjenjivati međusobnu usklađenost zakona.

8. U skladu s navedenim, na temelju članka 43. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst) riješeno je kao u točki I. izreke.

9. Odluka o objavi rješenja (točka II. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

 

Broj: U-I-1682/2003

Zagreb, 26. listopada 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda

dr. sc. Petar Klarić, v. r.