USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2504
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. H.,
M. R. i A. S., koje zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica iz S. B., na sjednici
održanoj dana 26. listopada 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog
suda u Požegi broj: Gž-19/05-2 od 9. veljače 2005.
godine, kojom je odbijena žalba podnositeljica i potvrđena presuda Općinskog
suda u Požegi broj: P-688/04-11 od 13. listopada 2004. godine.
Tom presudom odbijen je tužbeni zahtjev
podnositeljica kojim su od tuženika, Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje, tražile isplatu razlike plaće za razdoblje od svibnja 2001. do
svibnja 2003. godine, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Obrazlažući razloge ustavne tužbe
podnositeljice u ustavnoj tužbi ponavljaju razloge iznijete tijekom parničnog
postupka, osporavajući primjenu materijalnog prava. Ističu da su imale
sklopljene ugovore o radu te da im poslodavac nije mogao u tuženom razdoblju
samostalno isplatiti plaću u nižem iznosu od onog koji je ugovoren. Smatraju da
su sudovi povrijedili autonomnu volju ugovornih stranaka jer su prednost u
primjeni dali Zakonu o plaćama u javnim službama (»Narodne novine«, broj 27/01., u daljnjem tekstu:
Zakon), a ne njihovim ugovorima o radu.
Podnositeljice povrijeđenima smatraju ustavna
prava zajamčena člancima 14. stavkom 2., 55. stavkom 1. i 56. stavkom 1. Ustava
Republike Hrvatske. Zbog toga predlažu Sudu usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti
osporene presude i predmet vratiti na ponovni postupak.
Ustavna tužba nije osnovana.
3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu:
Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da
mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim
pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno
ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.
4. U postupku, koji je prethodio ustavnosudskom,
utvrđeno je da su podnositeljice sklopile ugovor o radu, a nazivi radnih
mjesta, koeficijenti i osnovica za obračun plaće utvrđeni su prema Kolektivnom
ugovoru za djelatnost zdravstva, koji je prestao važiti 31. prosinca 2000.
godine. Nakon stupanja na snagu Zakona, Upravno vijeće tuženika je dana 9.
svibnja 2001. godine donijelo Pravilnik o ustroju i sistematizaciji radnih
mjesta tuženika te im je tuženik dostavio obavijest o nazivu radnog mjesta na
kojemu nastavljaju radni odnos od 1. svibnja 2001. godine i o koeficijentu
složenosti poslova.
Sudovi su utvrdili da se na obračun plaća
podnositeljica u navedenom razdoblju primjenjuju odredbe Zakona, Uredbe o
nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama
(»Narodne novine«, broj 38/01.) i Odluka Vlade Republike Hrvatske o visini
osnovice za izračun plaće (»Narodne novine«, broj 52/01.).
Prema tome, sudovi su zauzeli stajalište da pri
određivanju plaća u javnim službama prisilni propisi imaju prednost u odnosu na
ugovorne uglavke ugovora o radu.
Člankom 2. Zakona određeno je da je Hrvatski
zavod za zdravstveno osiguranje javna služba te se na uređivanje plaće javnih
službenika tog Zavoda primjenjuju odredbe Zakona i podzakonskih
akata donesenih na temelju Zakona.
Prema članku 12. Zakona, službenici zadržavaju
plaću prema propisima koji su bili na snazi do rasporeda na radna mjesta i
utvrđivanju plaće prema Pravilniku o unutarnjem redu, donesenog u skladu sa
Zakonom.
Stupanjem na snagu Pravilnika o ustroju i sistematizaciji
radnih mjesta tuženika od 15. svibnja 2001. godine i njegove izmjene od 6.
lipnja 2001. godine, plaće službenika Zavoda utvrđuju se u skladu s tim
Pravilnikom i drugim propisima donesenim na temelju Zakona.
Iz navedenog proizlazi da su podnositeljice
primile plaće utvrđene u skladu s prisilnim propisima pa im osporenim odlukama
nisu povrijeđena ustavna prava na koja se pozivaju u ustavnoj tužbi.
5. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa
stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenim
presudama podnositeljicama u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno pravo
jednakosti pred zakonom.
Pravna stajališta navedena u osporenim presudama
nadležnih sudova zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog
prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud
utvrđuje da su nadležni sudovi, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u
provedenom dokaznom postupku, obrazložili svoja stajališta iznesena u osporenim
presudama, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i
samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.
Ustavni sud iz navedenih razloga nije prihvatio
navode podnositeljica da im u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred
zakonom, zajamčena člankom 14. stavkom 2. Ustava.
6. Odredba članka 55. stavka 1. Ustava glasi:
Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može
osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.
U konkretnom slučaju, plaća je isplaćena podnositeljicama
u skladu s mjerodavnim materijalnim pravom. S obzirom na sadržaj odredbe članka
55. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje da ona u konkretnom slučaju nije ni
mogla biti povrijeđena.
7. Odredba članka 56. stavka 1. Ustava glasi:
Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na
socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje se zakonom i kolektivnim
ugovorom.
Ustavni sud utvrđuje da podnositeljice nisu
iznijele niti jedan ustavnopravno relevantni razlog iz kojega bi se moglo
utvrditi da je navedena ustavna odredba povrijeđena.
8. Slijedom iznijetog, na temelju odredaba
članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29.
stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-1316/2005
Zagreb, 26. listopada 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.